Praznik Svetih apostola Petra i Pavla, molitveno je proslavljen u subotu 12. jula 2025. godine, svetom Liturgijom, koja je služena u drevnom hramu Svetih apostola Petra i Pavla, u starom gradskom groblju u Nikšiću.
Liturgijom je načalstvovao protojerej-stavrofor Slobodan Jokić, arhijerejski namjesnik nikšićki uz sasluženje protojereja: Danila Zirojevića i dr Nikole Marojevića.
U liturgijskom sabranju molitveno je učestvovao, u velikom broju, vjerni narod Nišića.
Praznik Svetih apostola Petra i Pavla čestitao je sveštenik Slobodan Jokić.
„Danas proslavljamo dva velika apostola prvovrhovna koji nam najbolje govore šta je život, kakvi smo ljudi i kakvi treba da budemo. Jedan je Petar, onaj koji se odrekao, pao i opet se vratio, a Gospod ga zagrlio, kad ga je pitao: Voliš li me, Petre? Volim te, Gospode. To je glavna, najdublja i najljepša poruka, pitanje i odgovor koji nam Gospod daje svakog dana i trena. Voliš li me? Ljubiš li me? Da, Gospode, i volim te i ljubim te, jer si ti život moj, smisao, početak i kraj. Ti si moje disanje, ti si moj temelj, zvijezda vodilja, put kojim treba ići. Zato te ljubim i zato te volim, Gospode, jer bez tebe moj život nema smisla. Sve je bez tebe taština i prolaznost, a sa tobom je punoća i smisao. I kad padnem, znam da ćeš me ti čekati. Iako te se odreknem, nekad, radi ljudske slabosti znam da nećeš odustati od mene“.
„Petar koji je pao, odustao i uplašio se, Gospod ga je čekao, zato ne treba da odustajemo od Boga i od sebe i od bližnjih, jer Gospod nikad od nas ne odustaje, niti odlazi od nas. Petar je bio običan čovjek, ribar, radio, živio i trudio se od svojih ruku djela i time projavljivao ono što je najbitnije: Da, Gospode, ljubim te većma, nego sebe. A drugi, Pavle, revnitelj, intelektualac, koji traži i svoju vjeru čvrsto drži, gonitelj hrišćana, ali, opet, ono isto pitanje i isti odgovor koji je njemu postavljen na putu za Damask: Zašto me goniš? I teško ti je protiv Boga se boriti. On, na tom putu, uzviknuo je, pitao sebe i Gospoda: Ko si ti? Ko si ti što te gonim, a ne znam da te gonim. Ja sam onaj koji jesam. Ja sam put, istina i život. I od tog trenutka Pavlu su se zatvorile oči da se priremi da postane ono što je danas, da postane onaj koga ćemo proslavljati u vjekove, prvovrhovni“, kazao je otac Slobodan.
Kad je Pavle otišao i bio u kući, tri dana nije jeo, niti je pio, niti je išta vidio. To je, po riječima sveštenika Jokića, bio Pavlov post.
„Kao što je ovaj naš post koji smo postili do danas. Naša priprema da vidimo dubljim i smislenijim očima ovaj život, ono što jesmo i što treba da budemo u njemu. Kada ga je Ananija krstio, Pavlu su se otvorile oči i od gonitelja postao je sasud izabrani. I Petar i Pavle, dva obična čovjeka, kao neko od nas ovdje danas, kao kroz vjekove, koji su se i odricali i padali, i gonili i bili grešni, ali kad su sreli i upoznali Gospoda njihov život se promjenio i postao nešto drugo. Njihov život je postao ispovjedanje, kao što danas čitamo u Jevanđelju i kažemo: Ti si Hristos, Sin Boga živoga“.
„Taj Bog živi je Bog svih i treba da mi budemo Njegove sluge i da još jednom kažemo zajedno sa Petrom i Pavlom, ovdje pred ovom drevnom svetinjom, gdje su se naši preci okupljali i Bogu molili, gdje su mir potpisivali, vjenčavali se, krštavali, sahranjivali, ovdje; ova crkva, koja je rodila veliku crkvu na glavici gore i sve crkve ovog kraja, a kroz njih rodila i sve nas, koji smo se ovdje danas i one koji će se, ako Bog da, okupljati dok Gospod, opet, ne dođe; da svi zajedno, jednom dušom i jednim srcem ispovijedimo ono što su ispovijedili i Petar i Pavle, kada nas Gospod upita, a pita nas svaki dan da li Ga ljubimo i da li Ga volimo, i ko je On, zajedno s njima da kažemo: Da, Gospode, ljubi te i volim i grlim svim bićem svojim i da, Gospode, ti si Hristos Sin Boga živoga. Onda će ono što radimo biti blagosloveno u sve dane života našega. U sve dane i sve treptaje i sve udisaje života našega biće blagosloveno i napredno do Carstva nebeskog, koje čekamo da dođe u slavi, ljepoti i veličanstvu koje nam je Gospod obećao, a znamo da On nikada nije odustao, zaboravio i prevario“.
„Takvi i mi da budemo, da nikada ne odustanemo od Gospoda i bližnjih svojih, da nikad ne prevarimo ovaj život i Boga u njemu, da nikada ne zaboravimo ono što jesmo i što treba da budemo u sve dane života svoga“, poručio je protojerej-stavrofor Slobodan Jokić.
Hramovna slava je proslavljena lomljenjem slavskog kolača i blagosiljanjem žita.
Vjerni narod je pristupio Svetom pričešću. Praznikom Svetih apostola Petra i Pavla završen je Petrovski post.
