Povodom praznika Svetih prvovrhovnik Apostola Petra i Pavla, slave hrama posvećenog ovim svetim ugodnicima Božijim u Nikšiću, razgovarali smo sa Čtecom Blažom LJ. Danilovićem, čtecom drevnog hrama Svetih prvovrhovnih Apostola Petra i Pavla u Nikšiću, teologom Srpske pravoslavne crkve, srpskim narodnim epskim pjesnikom i himnografom.
Na samom početku ukratko nam kažite nešto o sebi, o školovanju u slavnoj Nikšićkoj Gimnaziji, porodici?
Rođen sam u drevnom gradu Nikšiću 14. aprila 1975. godine, kada Crkva proslavlja Svetu Mariju Egipćanku. U kući su se proslavljali veliki Crkveni praznici Božić, Vaskrs i Krsna Slava Sabor Svetog Jovana Krstitelja. Od čitave familije najpobožnija je bila moja baba Vidosava rođena Vučković. Ona je često odlazila u Manastir Ostrog Svetom Vasiliju na poklonjenje. Sa sobom je vodila i nas djecu, ali o vjeri sem običaja veoma smo malo znali. Moje interesovanje za Crkvu je počelo sa odlaskom u grad Nikšić u Gimnaziju. Tada sam i kršten jer prije toga i ako su bili kršteni moji roditelji na žalost nijesu krstili nas djecu. Sjećam se da je jedan monah u Manastiru rekao mojoj babi da me obavezno krste. U srednjoj školi me je u Hramu Svetog Jovana Krstieljau Stubici krstio otac Dragan Stanišić, miropomazao Mitropolit Amfilohije a kum bio profesor filosofije Miodrag Todorović. Tada sam u Ostrogu upoznao igumana, oca Lazara Adžića, koji će mi postati duhovnik. Posle toga i moji roditelji Ljubomir i Neđeljka su se okrenuli Crkvi i u svemu me podržavali. Imao sam sreću da mi u Gimnaziji predaju elitni profesori Mimo Pešut profesor istorije, Milo Crvenica profesor fizike, moja snaha Sonja Danilović profesor Srpskog jezika, i moji kumovi Vesna i Miodrag Todorović , koji je sada i sveštenik u Hramu Svetog Vasilija Ostroškog u Nikšiću.
Hvala Bogu u porodici se nastavlja moj Život u Crkvi. Uz suprugu Milenu profesora Engleskog jezika, koja je iz Risna od stare Porodice Bjeladinović, sa kojom me je u Crkvi Svetog Petra i Pavla, vjenčao otac Momčilo Glogovac imam i četvoro djece kćerku Teodoru i sinove Lazara Savu i Georgija koji su mi svakako u radu bezrezervna podrška.
Šta vas je podstaklo da među rijetkima početkom devedesetih upišete teološke studije na Duhovnoj Akademiji Svetog Vasilija Ostroškog u Srbinju, današnjoj Foči?
U međuvremenu sam vrlo brzo počeo boraviti često u Manastiru Ostrogu. Već poslije krštenja sam bio odlučio da ću studirati Teologiju. Često sam na službe, slave i krštenja išao sa ocem Draganom Krušićem, koji je i pisao molbu i preporuku Mitropolitu Amfilohiju za moj upis na Fakultet. Duhovna Akademija u Srbinju je sama po sebi bila izbor, jer je Vladika Atanasije nama bio poznat i po predavanjima u Nikšiću, a zajedno smo istovara li pomoć za narod pogođen ratom u Hercegovini.
Bili ste među prvim studentima teologije iz Nikšića, početkom devedesetih godina, a i na Akademiji koja je tek bila počela sa radom. Ko vam je sve predavao od znamenitih profesora na Duhovnoj Akademiji u Srbinju?
Na Duhovnoj Akademiji u tadašnjem Srbinju, osim Rektora Vladike Atanasija Jevtića, predavanja su držali Mitropolit Amfilohije i Mitropolit Dabrobosanski gospodin Nikolaj, kao i brojni profesori Teološkog fakulteta iz Beogradua, i profesor veoma drag mi Žarko Vidović.
Dolaskom Episkopa banatskog Amfilohija u Crnu Goru na čelu cetinjskih mitropolita, grad Nikšić je u njegovom srcu imao važnu ulogu, recite nam nešto o tim počecima obnove duhovnog života u Nikšiću?
U Nikšiću je hvala Bogu, počeo odjednom nagli duhovni preporod. Uvedene su redovne službe, večernja, jutrenje i Liturgija. Od sveštenika su bili prvi posle rata rukopoloženi sveštenik, prota Marko Đurković, prota Aleksa Pavlović i tada mladi i pun poleta sveštenik Dragan Krušić. Redovno smo posjećivali sva bogosluženja i kao Bratstvo Svetog Vasilija Ostroškog obilazili svetinje širom Crne Gore Srbije i Republike Srpske. Ubrzo se osniva i Hor Novomučenika Stanka sa horovođom profesoricom Lenkom Durutović, sa kojom smo obilazili mnoge svetinje i bili svake godine na slavi Svetorodne loze Petrovića na Njegušima. U Nikšiću je uveliko bilo počelo svoj rad Kolo Srbskih sestara, na čelu sa gospođom Senkom Durutović. Velikog učešća u svemu uzimali su i braća Stanišići od kojih i teolog Slobodan Stanišić, sadašnji profesor Cetinjske Bogoslovije.
Veliku ulogu u duhovnoj obnovi u Nikšiću, svojim primjerom dali su duhovni gorostasi blaženopočivši Mitropolit Amfilohije, Vladika hercegovački Atanasije, iguman ostroški Lazar i drugi koje ste poznavali?
Mitropolit Amfilohije je uvijek bio prisutan u gradu Svetog Vasilija, držeći mnoga predavanja i liturgijski učestvujući, dovodeći sa sobom ugledne goste Vladike iz drugih pomjesnih crkava. Radost susreta nam je pričinjavao i Vladika Atanasije i drugi episkopi i duhovnici naše Crkve. Otac Lazar nam je bio i duhovna i materijalna potpora, u njemu smo svi u Nikšiću do poslednjeg njegovog daha imali brižnog učitelja i roditelja.
Recite nam nešto i o Brastvu Pravoslavne omladine „Sveti Vasilije Ostroški“ u Nikšiću, čiji ste član bili od njegovog osnivanja?
Bratstvo Svtog Vasilija Ostroškog se trudilo da bude od pomoći svima koliko je god to bilo moguće. Zaista se osjećala ta duhovna bliskost i zajednica. Tu su se zaista ispunile riječi Apostola Pavla „svima sam bio sve da kako što više ljudi za Hrista zadobijem“.
Učestovali ste i u brojnim humanitarnim djelatnostima Bratstva i crkvenog života tih ratnih godina u Nikšiću, kada ste sa Vl. Atanasijem, i drugima iz Bratstva Nikšićkog na željezničkoj stanici istovarali pomoć za stradalnu Hercegovinu, podsjetite nas i na te zanimljive trenutke?
Vladika Atanasije je bio duhovni gorostas prepun ljubavi dječje dobrote i sveštenog znanja. I on nas je često okupljao. Tako smo više puta svi zajedno istovarali sa vagona pomoć koj aje pistizala vozom, za stradalni srpski narod u Hercegoviji, Bosni, Krajinama.Po završenom poslu obično smo igrali fudbal i talentovani i manje talentovani. Hitao je da pomogne svome narodu. I kad je bilo najteže on se prihvatao ne jednog nego niza bremena. A kruna svega svakako je ona Veličanstvena Litija i odlazak Moštiju Svetog Vasilija Ostroškog u Hercegovinu i posle boravak u Nikšiću i povratak u Ostrog.
Čin čteca primili ste rukom blaženopočivšeg Mitropolita Amfilohija, na Božićnoj liturgiji 1999. godine u Sabornom hramu Sv. Vasilija Ostroškog, i postavljeni ste za čteca drevnog hrama Svetih prvovrhovnih Apostola Petra i Pavla, najstarijeg hrama u nikšićkom kraju, Recite nam nešto i o tim danima i o ulogi i službi čteca u Crkvi a i o samom hramu Sv. Apostola Petra i Pavla u Nikšiću, čiji ste čtec evo skoro 25 godina?
Kad god bi se ukazala prilika mi smo čtecirali Mitropolitu Amfilohiju. Ne samo ja, nego i drugi koji su danas sveštenici. Od Ostrva Cvijeća – Miholjske Prevlake do tada porušenog Hrama Svetog Jovana na Zagrađu u Pivi. Tog Božića služio je liturgiju u sabornom hramu u Nikšiću i rukoproizveo je tada pet čtečeva. Mitropolit je tada rukopoložio čtece za Hram Svetog Vasilija Ostroškog u Nikšiću, a mene za Crkvu Svetih Apostola Petra i Pavla u Nikšiću. Samo Bog i on znaju razlog, bilo je to na Božić 1999. godine Taj Hram je Nemanjićka svetinja.U njemu je Car Uroš potpisao povelju sa Mlečanima. I evo ga traje i svjedoči Hrista Vaskrsloga do današnjih dana. Starešina hrama je protojerej Danilo Zirojević a crkvenjak u hramu je g. Miloica Đukanović. U njemu su redovna sveta bogosluženja, svake subote se služe svete liturgije. I nikšićani i drugi vole da prisustvuju na bogosluženjima u ovom drevnom hramu. Koliko li tek kroz vjekove u njemu odsluženo svetih službi, bdenija i pročitano molitava. Velika blagodat se osjeti u ovom starom hramu, najsatrijem hramu u nikšićkom kraju. O ljepoti hramabrine pomenuti brat crkvenjak Miloica Đukanović, koji u njemu svakodnevno čita molitve i akatiste, a i sveštenici kada je za to potreba. Hram je jedno od mjesta gdje naši vjernici doalze i mole se Bogu i Svetim Apostolima Petru i Pavlu.
Od samih početaka ste svojim trudom pomagali na duhovnoj i materijalnoj obnovi u Nikšiću, kao i u crkvi Sv. Jovana na Lukovu, a takođe ste ugrađivali sebe i u obnovi i u manastiru Sv. Apostola i Jevanđelista Luke u Župi Nikšićkoj, kako je to sve počelo?
U Hramu Petra i Pavla se služilo svake subote kada je vrijeme to dozvoljavalo. Na selu Lukovu prije obnove vrlo rijetko. Sada dolazkom oca Ognjena Femića bogosluženja su redovnija. Ja sam volio da pratim Mitropolita pa sam to i činio kad god je bilo moguće. Dolazkom sestara i Igumanije Efimije u Župski manastir, skoro svakodnevno je služio otac Vasilije Brborić, pa sam ja tamo stalno čtecirao i blaženog spomena sada počivši đakon Vladimir Jaramaz. U Manastiru Župi se molilo i gradilo. Tamo je i kapela posvećena Svetom Amfilohiju Ikoniskom. Mitropolit je ipak pristao da je posveti tom Velikom Svetitelju. U Manastiru Župi je bila i Litija sa Moštima Svetog Apostola Luke iz Manastira Kosijerevo, i tom prilikom je Mitropolit Amfilohije odvojio česticu Svetih moštiju i darivao za ovaj drevni Nemanjićki manastir.
Često ste išli i u našu najveću svetinju, manastir Ostrog, slava mu i milost, sigurno da i sa tog svetog mjesta nosite najljepše uspomene, šta bi ste podijeli sa nama?
Ne postoje riječi kojima se može opisati vrijeme provedeno pored Svetog Vasilija ostroškog. Dosta sam boravio u Crkvi Časnoga Krsta. Sam život sa monasima je priča za sebe. Kod kivota je najčešće bio otac Joil Bulatović divni sluga Božiji. Bratija nas je raširenih ruku prihvatila a otac Lazar grlio kao najrođenije. Volio sam veče i mir večeri u Ostrogu. I jedno od najomiljenijih poslušanja bilo mi je ribanje Crkve kod Moštiju Svetog Vasilija. Tada se u tom miru vidi koliko Sveti Hercegovac voli i grli svoj narod.
Uzrastajući u Crkvi Hristovoj pored divnih sveštenika i velikana Srpske Crkve Mitropolita Amfilhija i Vladike Atanasija, pored studija na Duhovnoj Akademiji, pišete i poeziju i himnografske spise, tačnije epsku poeziju u kojoj na slikovit način opisujete mnoge svetitelje, događaje iz života crkve i naroda, a i slavne junake, bitke i megdane, prvo odakle vam ta ljubav da pišete epsku poeziju, i od kada počinjete sa pisanjem?
Pisanjem poezije počeo sam se baviti u srednjoj školi. O tome mislim da je naprosto dati mi dar. Zvuke gusala sam slušao kao dijete od osam godina i neke stihove znao napamet. Mislim da je to dar Božiji koji treba umnožiti. Zasigurno Bog mi je taj dar dao da ga proslavljam, kao i Svete Njegove iz roda našega. Uz to pisao sam pjesme o našim junacima i ratnicima. O novijoj tematici skoro da i ne pišem. Mišljenja sam da nije svaka pjesma za gusle pa se tako i vladam.
Napisali ste do sada preko 100 epskih pjesama. Koje su vam od njih najdraže i koje bi ste izdovjili kao važne?
Pa nemam baš neku posebnu za izdvojiti možda o Patrijarhu Pavlu i to zbog stihova:
„A tog jutra u Svetu Neđelju
Vjeran Hristu Svome Spasitelju
Mihailo Arhistratig slavni
Čuvar vjere i Anđeo glavni
Na njegova zakucao vrata
Da svojega nebozemnog brata
Do prestola Gospodnjeg isprati
Koji će mu vjenac slave dati
Hladan vjetar s prozora širio
A Anđeo krila raširio
Sav miriše na blaženstvo Raja
Da odnese dušu što napaja
Milione Srba vjerom pravom
Da se srete sa Svetijem Savom.“
Pored epskih pjesama po blagoslovu blaženopočivšeg Mitropolita crnogorsko-primorskog Amfilohija i Vladike Atanasija, pišete i djela himnografskog sadržaja. Do sada ste napisali više Akatista, crkvenih službi i duhovnih pjesama posvećenih svetiteljima Božijim.
Bog je to nekako uredio, pa sam počeo i time da se zanimam. Mitropolit Amfilohije i Vladika Atanasije su voljeli da čitaju epsku poeziju posvećenu svetiteljima, i ugodnicima Božijim, Sjećam se da mi je prve pjesme objavljivao Vladika Atanasije u časopisu eparhije zahumsko-hercegovačke „Vidoslovu“, i to je za mene bila izuzetna čast i blagoslov. Takođe, i naš Mitropolit Amfilohije mi je često govorio da pišem pjesme o svetim ugodnicima i svetim događajima iz života crkve. Prvu pjesmu koju mi je objavio u knjizi o. dr Velibora Džomića po njegovom blagoslovu bila je o stradanju Svetog Sveštenomučenika Joanikija Lipovca 1996. godine. Ima nekoliko Akatista a meni je najdraži Svetoj Anastasiji Mrkonjićkoj majci Svetog Vasilija Ostroškog.
U svojim pjesmama često opjevavate svetitelje Božije i crkvene praznike, i prepoznajemo da se upravo u toj vrsti poezije, pjevajući upravo o svetiteljima najbolje izražavate?
Skoro da niko nije pjevao o Svetim ugodnicima Božijim i rijetko je pisao pjesme o njima u epskom stilu, stoga sam po blagoslovu i želji Mitropolita Amfilohija i Vladike Atanasija, odlučio sam se da se tome malo više posvetim koliko mi Bog bude dao snage i mudrosti..Pisao je Sveti Vladika Nikolaj Velimirović i ljepše i bolje, ali ja imam želju i trudiću se da malo opširnije pišem na tu temu koja je praktično neiscrpna.
Nije ni malo jednostano pjevati o svetiteljima Hristovim, to je jedna vrsta i vašim molitava svetiteljima, pretočena u stihove. Crkva je uvijek kroz svoju istoriju njegovala i prepoznavala ljepotu stiha, ljepotu pjesništva, i njeno bogosluženje je svo sastavljeno i protkano iz pjesme, himne, poezije slavoslovlja. Tako i vaše pjesme koje pjevate u čast svetitelja, i da li se i u njima mogu naći i bogoslovske teme?
S obzirom da sve to vidim kao povjereni mi talant od Boga, trudim se da isti umnožim. Stihovi naprosto nekako sami dođu. pročitam Žitije svetitelja ili neki događaj i onda pišem. Nijesam siguran da je to uvijek maksimum ali treba se truditi i slaviti Boga i uz Psaltir i uz gusle. koliko mi Bog daruje da shvatim i razumijem, toliko u pjesmam ubacim i bogoslovske dogmatske teme.
Rekli ste da ste kao mlad čovjek, tačnije kao učenik gimnazije, počeli da pišete pjesme. Da li danas po vašem mišljenju ima mladih ljudi koji pišu duhovnu poeziju i u njoj pranalaze sebe i svoj smisao života i stvaraštva?
Svakako da ima mladih i veoma nadarenih pjesnika. Ja zaista pročitam dosta toga lijepoga i dostojnog svake pohvale. Najbitnije je u svemu da se ime Božije i Svetih Njegovih slavi i u pjesmama i u himnama svako na svoj način kako bi se što dostojnije uzveličali oni koji su Bogu ugodili.
Duhovna poezija, epske pjesme, su vas izgrađivali, i šta za vas konkretno znači prvo duhovna poezija a onda i epska poezija?
Ja sam sebe pronašao u epskoj poeziji. Svakako da duhovnosti ima i bez poezije, ali poezija bez duhovnosti po meni gubi smisao. Proslavljanje tvorevine mimo Tvorca ne može po meni imati težinu na bilo kojoj vagi. Čini mi se da ne griješim što tako mislim.
Ako Bog da u pripremi vam je prva zbirka poezije, u kojoj će biti objavljene izabrane pjesme, koje ste pisali od vaše rane mladosti do sada, tridesetak godina, šta će se naći u njoj?
Prikupljeno je dosta pjesama. Ja mislim da će centralno mjesto zauzeti pjesme o stradanju Mučenika i Sveštenomučenika našega naroda. Ponajviše onih čija je nevina krv prolivena, bilo zbog toga što su Srbi Pravoslavne vjere, bilo zbog toga što su bili Sveštenoslužitelji Oltara Svesvetija, kako je negde molitveno zapisao Svetopočivši Mitropolit Amfilohije. Svakako da će biti i drugih napisanih pjesama, ali to će biti stvar urednika koji će i te pjesme svakako pripremiti za štampu.
Vaše pjesme osim pto se recituju na duhovnim svečanostima, kulturnim dešavanjima, pjevaju se i uz strune gusala, i srpski narodni guslari vaše stihove rado pjevaju. Koje su pjesme snimljene uz gusle i sa kojim srpskim guslarima sarađujete?
Snimljena je kao probni snimak pjesma o Blagoju Krušiću vitezu Gvozdenoga puka i Mučeniku ubijenom pod stare dane u drugom svetskom ratu. Otpjevao je Narodni guslar Maksim Vojvodić.
Pjesmu o Svetom Lovćenskom Tajnovidcu pjevaju guslari Vlado Nikolić i Milan Popović. Trebao bi da snimi jednu pjesmu i narodni guslar Bajo Adžić što će mi biti izuzetna čast, mada sve guslare volim i rado slušam. Svakako bih se obradovao kad bi neku pjesmu otpjevao slavni Boško Vujačić. Probni snimak o Golgoti Sveštenomučenika Joanikija Lipovca bio je snimio Đorđije Koprivica ali je nečijom nepažnjom izgubljen. No vremena ima pa će Bog dati, dosta je pjesama objavljeno po knjigama i časopisima od kojih najviše do sada u časopisu Golija, Vidoslovu. Takođe i na sajtvima Eparhije budimljansko-nikšićke, Radio Svetigore, portalima in4s, Srpska24, Čudo, i drugim, kojima ovom prilikom blagodarim na objavljenim pjesmama.
Nedavno je komponovana i otpjevana pjesma koju ste pisali, i posvetili Svetoj Anastasiji Mrkonjićkoj, majki Svetog Vasilija Ostroškog Čudotvorca?
Pjesma o Svetoj Anastasiji Mrkonjićkoj je svakako bila iznenađenje za mene, kad je istu u note stavila i prelijepo otpjevala protinica Violeta Sandić iz Vršca, uz pratnju frule koju svira njen sin Nikolaj. Neka im Gospod Isus Hristos uzvrati svakim blagoslovom. A što se Akatista tiče, ja najviše ako je uopšte moguće izdvojiti volim onaj Svetoj Anastasiji Mrkonjićkoj majci Svetiteljki, koja je rodila sasud blagodati Duha Svetoga kakav je naš Sveti Vasilije Ostroški, slava mu i milost.
Da li imate neke svetitelje i ličnosti o kojima ste posebno pjevali i kojima ste posvetili najdraže svoje stihove?
Sve pjesme su mi jednako drage i važne teško da čovjek može izdvojiti više ljubavi prema nekome. Mučenici Crkve su kvasac Vjere i temelj na kome počiva nauka Gospodnja, pa mi se čini da oni svakako izlaze na prvo mjesto. Svakako sa posebnom ljubavlju svako od nas se odnosi prema ukrasu Srbske Zemlje, milom nam Svetom Vasiliju Ostroškom Čudotvorcu.
Naravno, sa Svetim Mučenicima treba spomenuti i pjesme o našem Mučeničkom Kosovu i Metohiji za kojim su sastradavali i naši Svetopočivši Mitropolit Amfilohije i Vladika Atanasije. I one o Lovćenu stradalnome, i Crkvi mučenici razrušenoj i oskrnavljenoj i Njegošu i njegovom zavjetu, o Kosovu i žrtvi Svetog kneza Lazara Mučenika i njegove Hristoljubive vojske.
Šta bi ste na kraju razgovora poručili kao važnu poruku o značaju duhovne poezije i o njenoj ulozi u izgrađivanju društva, Crkve i same čovjekove ličnosti?
Ja mislim da u Crkvi kao živom organizmu svako ima neku svoju ulogu. Tako sigurno da treba Gospoda proslavljati kroz himne i pjesme duhovne, koje će svakako naći svoje mjesto, ukoliko onaj koji ih stvara, čini to ne u svoju slavu već u Slavu Božiju. I kao što bi rekao psalmopojac David: „Zapjevajmo Bogu našem, pojmo. pjevajmo Caru našem, pojmo“ i slavoslovimo ga sa duhovnim pjesmama i himnama. Pjesmama i himnama duhovnim, slavoslovimo i proslavljajmo Boga i svetitelje Božije!
Na kraju vam zahvaljujemo na izdvojenom vremenu, za ovaj Petrovdanski razgovor, sa željom i molitvom Gospodu i Svetim Apostolima Petru i Pavlu, da i dalje stvarate i pišete još lijepih epskih pjesama, akatista, molitava i službi svetiteljima i molimo vas. da i ovaj razgovor da završimo sa nekim lijepim stihovima po vašem izboru?
Hvala vam na trudu i časti da napravimo razgovor, a vašim čitaocima srećan i praznik Svetih prvovrhovnih Apostola Petra i Pavla, i neka vas molitve Svetih Apostola čuvaju i prate i sve nas nadahnjuju u našim životima. Zar nisu u našem narodu većina razgoovra bili pjesma, i himna, uz ognjište, uz koje smo se grijali i uz našu Svetu pravoslavnu vjeru i crkvu. Neka ovom prilikom, na kraju to budu stihovi koje sam posvetio svetopočivšem Mitropolitu Amfilohiju, čuvaru Kosova i Metohije, i neka nas sve saborno prate njegove svete molitve a i nova pjesma posvećena Svetim Apostolima Petru i Pavlu.
Svetopočivšem Mitropolitu Amfilohiju zavjetniku Kosova
Iz Nebeskog Carstva gledaš
Žrtveno polje Kosovo
I na njemu božire crvene
Kao krv kneza Lazara
Mučenika
Niko nije toliko suza i krvi
otro
Sa lica stradalnika Kosovsko Metohijskih
Kao tvoja očinska ruka
Dočekivao si Vidovdane
Na žrtvenom polju kostima
Mučenika posijanim
Morački Jasnovidče
Gledao si suze majki
i djece
Na grdnom sudilištu
Hitao da opoješ grobove stradalnika
I da ublažiš boli onima
koji tamo ostadoše
Je li ikoga tako pekla
Kosovska rana
I bol onih sa kojima si
sastradavao
Šetaš li i danas Metohijom
Uronjen u bol i suze naroda
svojega
Zapalio si plamen ljubavi
U svima nama da Kosovom
živimo i trajemo
Dok Hristos ponovo ne dođe
Amfilohije sa vodom vojske
nebeske
Zaštitniče i učitelju naš
U vremenu i vječnosti.
Svetim Apostolima Petru i Pavlu
Na putu kojim vas je pozvao Hristos
Da blagovjestite nauku Njegovu
Zablistali ste kao sjajni dijamanti
Petre kao kamen temeljac u Hristu utvrđeni
I Pavle Apostole ljubavi
za Gospoda
Postradavši za Crkvu Svetu Njegovu
Ugrađeni u temelje Hristove
nauke
Sjajno sijate kao svjetila
Na Krstu raspeti i mačem posječeni
U ljubav Hristovu sebe ste ugradili
Crkve Prvovrhovnici i učitelji čistote
Jevanđelje ispovjedajući
životom
Postadoste putovoditelji
Ka vječnosti i Hristu Vaskrslome
Koji vas je u život pozvao
I nama da nam put života pokazujete podario
I u Carstvo neprolazno uvodite
Svjedoci nauke Bogočoveka Hrista
I života vječnoga objavitelji
Sabor Svetih Apostola
Petra i Pavla
12. jul 2023. godine
Čtec Blažo LJ Danilović
(Autor je čtec drevnog hrama Svetih prvovrhovnih Apostola Petra i Pavla u Nikšiću, teolog Srpske pravoslavne crkve, srpski narodni epski pjesnik i himnograf)
