Nakon svete Liturgije, koju je Episkop budimljansko-nikšićki G. Metodije služio, u manastiru Miholjska prevlaka, u petak 24. marta 2023. godine, na 24 godine od NATO agresije na SR Jugoslaviju, na gradskom groblju Brdišta kod Tivta, odslužen je pomen Marku Avramoviću, poginulom pripadniku 63. Padobranske brigade i Draganu Bjelanoviću, poginulom pripadniku MUP-a Srbije, a koji su stradali tokom ratnih operacija na Kosovu i jugu Srbije.
Pomen je služio Vladika Metodije sa sveštenstvom i monaštvom.
„Bog da im dušu prosti, Carstvo im nebesko, da ih Gospod prisajedini rame uz rame sa svim onim vitezovima duha, prije svega, sa onima koji život položiše za odbranu otadžbine svoje i zemlje, od prije Kosova i od Kosova do današnjeg dana, u Carstvu nebeskom kome, ako Bog da, i nas udostoji ovako malene i slabe, ali vjerne Hristu Bogu našem i da dočekamo vječni život u Carstvu nebeskom svi zajedno u saboru svih svetih, ako Bog da“, rekao je Episkop budimljansko-nikšićki Metodije.
Protojerej Miajlo Backović je naveo da se Udruženje boraca se, svake godine, bori za istinu i pravdu, ne dijeleći ljude na pogodne i nepogodne nego, okupljajuči borce svih vojski koji su se borili istinski za slobodu.
„Danas sa nama, nažalost, ne mogu da budu roditelji našeg Dragana jer su stari i imaju zdravstvenih problema, ali smo zato mi tu kao njihova porodica svake godine, kao i porodica Marka Avramovića da umjesto njih ovdje stojimo, da se molimo i da nikad ne zaboravimo. Sloboda koju smo osjetili 30. avgusta nije sloboda koju su donijele litije, one su samo vrhunac i kruna pobjede borbe koja je trajala prije Drugog svjetskog rata i poslije do danas. Svi oni divni borci koji su živote svoje dali za slobodu i koji su stradali, bili hapšeni, proganjani i protjerivani iz svojih ognjišta, selili se po svijetu, dijaspori današnjoj, svi ti divni ljudi koji su svoje živote i svoju zemlju ostavili zaslužni su što mi danas imamo ovu slobodu“.
„Jedan od njih je i Dragan, policajac koji je rodom iz Velike, bio u Peći na ulazu i stradao od šiptarskih terorista. Od njih jedan je i Marko Avramović, Tivćanin, čija je majka bila profesorica u srednjoj školi u Tivtu, a otac oficir. Odavde otišao, a njegov brat koji, takođe, počiva na ovom groblju Aleksandar Saša Avranović bio borac u Republici Srpskoj u specijalnim jedinicama. Ratnička porodica koja se borila za istinu i pravdu i našu slobodu“, naveo je sveštenik Backović.
Zahvalni smo, poručio je o. Miajlo, i Draganu i Marku i svim borcima koji su živote svoje položili da bismo mi danas uživali u slobodi.
„Čekali smo je dugo, ali je ona došla i hvala Bogu što smo mi ta generacija koja je napokon osjetila slobodu gdje smo svi isti, gdje nema građana izdajnika i drugog reda nego smo svi isti i svi smo, opet, državljani ove zemlje, njeni sinovi i kćeri, potpuno slobodni. Zato je sloboda velika i zato hvala njima. Uvijek pominjem da ordenje koje mi nosimo danas ovdje i kojim smo zakitili naše grudi, odnosno drugi su ih zakitili, nije ordenje koje smo mi zaslužili nego ordenje koje su oni zaslužili, a mi ih nosimo i donosimo svaki put. Orden na mojim grudima je i Draganov i Markov i svih onih divnih boraca koji su poginuli, a mi kao njihovi prijatelji, saborci nosimo njihovu krv na našim grudima, njihovu borbu, slobodu i osmjeh u našim srcima“, kazao je otac Miajlo, ističući da neće nikad zaboraviti lik Marka Avramovića sa kojim se kao vojnik sreo u Nišu 1997. godine u 63. brigadu.
„Sačekao me je zajedno sa svojim drugovima i našim komandantom Goranom Ostojićem koji je bio veliki čovjek ne samo fizički, bio je zaista visok, nego je bio veliki čovjek zato što nikad za njega nije postojao vojnik običan, oficir i podoficir. Svi smo bili njegovi saborci, s njim iskakali iz aviona i neki od naših drugova i braće s njim su skočili u vječnost. Neka Gospod duše tih velikih heroja, istinskih junaka naše zemlje upokoji, duše naših Dragana i Marka. Znam da oni danas stoje zajedno sa nama, u Carstvu nebeskom, i znam da su zahvalni što ih nismo zaboravili“.
„Osmjeh i divne plave oči Marka Avramovića nikad neću zaboraviti, on je bio čovjek koji se uvijek dobrovoljno javljao da bude čeoni izviđač i da ide prvi ispred svih nas u neprijateljske linije i da prvi naiđe na opasnost. Takav je bio Marko i 1998. godine kada je Goran poginuo i Radoš Cerović i naš vodnik, Marko je ranjen u koljeno rikošetom i nije htio da prijavi ranu, jer su mu poginuli drugovi. Tek nakon pet dana je odvio koljeno i rekao da je i on ranjen, jer je smatrao da njegova rana u koljenu naspram rana braće koji su postradali je mala i prijavio je tek kad su oni odnijeti za centralnu Srbiju u Niš. Takav je bio Marko, to svjedočim kao njegov brat, imao sam čast da budem njegov brat i saborac. Dragana, nažalost, nisam znao ali kad pogledate njegovo licedječaka svi znate da je i on bio kao Marko. Neka ih Gospod upokoji u Carstvu nebeskom, neka se mole za nas i hvala im za ovu slobodu koju mi danas osjećamo“, poručio je protojerej Miajlo Backović.
Vijence na grobove Marka Avramovića i Dragana Bjelanovića položila je delegacija OBNOR-a iz Tivta.
