U crkvi Rođenja Presvete Bogorodice, u Cetinjskom manastiru, odslužen je pomen blaženopočivšem umirovljenom episkopu zahumsko-hercegovačkom i primorskom Atanasiju.
Činodejstvovalo je cetinjsko sveštenstvo i sveštenomonaštvo, uz molitveno učešće i pojanje đaka Bogoslovije Svetog Petra Cetinjskog.
Rektor Bogoslovije protojerej-stavrofor Gojko Perović rekao je da je Vladika Atanasije bio pastir Crkve, profesor većine današnjih sveštenika i episkopa naše pomjesne Srpske Pravoslavne Crkve.
“On je čovjek koji je preuzeo na sebe mnogostruku službu pastirskog služenja Crkvi i poučavanja, i sveštenstva i naroda Carstvu Božijem. Jedan je od najusrdnijih djelatnika obnove života, vraćanja naroda Crkvi i Crkve narodu u proteklih nekoliko decenija. I taj će njegov trud sigurno ući u istoriju naše pomjesne Crkve, kao trud onoga čovjeka koji, kad je veliki požar ili poplava možda nije gledao da sve bude rečeno i urađeno po baš nekim propisima nego je gledao da se to uradi. Znao je i da vikne i da izgleda da se dodatna gužva pravi tim njegovim nastupom, ali, ustvari, sve je to bilo, usrdno, iz želje da se momentalno stvari poprave”, rekao je rektor cetinjske Bogoslovije.
Dodao je da je blaženousnuli Vladika Atanasije više imao lik biblijskog proroka koji viče da bi ga čuli.
“Nije vikao da bi pravio pometnju ili da bi se neko povrijedio, nego je bitno to što je , biblijskim jezikom kazano, gnusoba opustošenja koju je Crkva zatekla, obnovljena Crkva zatekla devedesetih godina zahtijevala je tu viku, poput onog biblijskog lava koji riče u pustinji – da se ljudi pripreme za dolazak Gospodnji”, rekao je on.
Kazao je da ćemo, kad prođe vrijeme, Episkopa Atanasija najviše pamtiti po njegovom spisateljskom radu.
“Po tome koliko nam je približio duh Biblije i svetootačkoga djela prevodeći mnoge te tekstove na srpski jezik i približavajući srpskom narodu autentični duh stvaralaštva svetih ljudi. Zaista, prije i poslije njega možemo da razlikujemo život, što se tiče tog njegovog teološkog djela, život Srpske Pravoslavne Crkve”, kazao je otac Gojko.
Naglasio je da u Cetinjskom manastiru ne treba, svakako, zaboraviti njegov satrudnički rad zajedno sa blaženopočivšim Mitropolitom Amfilohijem.
“Zaista je Božji dar bio taj njihov dvojac, koji, opet, nalikuje mnogim drugim, da tako kažemo bratskim dvojcima. Neka njima dvojici bude vječan spomen, na spasenje čitavog našeg naroda”, rekao je otac Gojko Perović.
O.B.
