,,Kažu da nema čuda ako vjere nema“- počinje svoju priču o ekranizaciji svoje knjige ,,Srpsko srce Johanovo“ Veselin Dželetović. Američki režiser i scenarista Pol Kampf snimiće američki a srpski film pod potresnim i simvoličnim nazivom ,,Žetva“ o trgovini organima Srba na Kosovu i Metohiji krajem devedesetih godina prošlog vijeka.
Veselin Dželetović kaže da je ekranizacija priče o stradanju srpskog naroda na Kosovu i Metohiji bitka za njegov zavičaj.
,,Nisam želio da se u scenariju mijenja bilo šta jer je roman ,,Srpsko srce Johanovo“ pisan po istinitom događaju. Producent ovog ostvarenja biće ,,Banduk“ film dok je koproducent Udruženje književnih i filmskih stvaralaca ,,Poeta film“- kaže Dželetović i dodaje da očekuje da će ovaj film promijeniti mnoge stvari u svijetu a najprije u glavama Srba, jer se nama danas nameće da smo izgubili Kosovo i Metohiju.
,,Ovim filmom želim da poručim da Kosovo i Metohija nije izgubljeno, da će ono biti srpsko dok je sunca i mjeseca i da naša bitka njega traje. Nadam se da će ovaj svjetski a srpski film uspjeti da, na tom našem putu istine, svijetu pokaže ko su stvarni stradalnici na prostoru Kosova i Metohije“- kaže Veselin Dželetović.
Film ,,Žetva“ biće rađen na engleskom jeziku, a opisuje stravična stradanja srpskog naroda ,,u periodu mira“ pred očima međunarodne zajednice. Zbog toga svi treba da stanemo iza ovog projekta, kako bi što prije vidjeli premijeru ,,Žetve“, poziva Dželetović.
U filmu će biti angažovati holivudski glumci, režiseri i scenaristi koji će film raditi po našim instrukcijama. Scenario je uradio holivudski scenarista i reditelj Pol Kampf. Majku Jovana glumiće Maja Morgenšten, poznata po ulozi majke Gospoda Isusa Hrista u Gipsonovom filmu ,,Stradanje Isusovo“. Oskarovac Skot Andersen radiće vizuelne efekte, a angažovan je i poznati glumac Harvi Ajcer, dok će u realizaciji učestvovati dobitnica Oskara za kostim Bojana Nikitović. Film će biti sniman u Njemačkoj, Italiji, Grčkoj i Novom Pazaru. Dželetović kaže da su već dobili pomoć Filmskog centra Srbije u iznosu oko 350. 000 evra, dok im u izradi projekta pomaže i Kancelarije za Kosovo i Metohiju. Planiraju da glavnu ulogu glumi oskarovac, čije ime nam je za sada ostalo nepoznato, a čiji bi lik na plakatu privukao svakog ljubitelja filma. Dželetović poziva da saborovanjem srpskog naroda sami sakupimo što više sredstava za ovaj film.
,,Sredstva prikupljamo preko ,,Poeta filma“ koji će biti koproducent Banduk filmu. Što više svojih sredstava uložimo imaćemo i veću kontrolu nad projektom. U realizaciji ovog projekta treba saborno da učestvuje što veći broj srpskog naroda jer je ovo naš doprinos otkrivanju istine o stradanju našeg naroda“- kaže Dželetović, pozivajući sve srpske biznismene širom svijeta da budu pokrovitelji ovog filma.
Na sajtu https://poetafilm.com/ naći ćete sve potrebne informacije o svemu ovome.
,,Budžet filma, sa glavnim glumcem, iznosiće oko 10 miliona evra kaže Veselin Dželetović koji je mišljenja da bi jedno ovakvo filmsko ostvarenje bilo najjače diplomatsko oružje koje Srbija danas ima u borbi za odbranu Kosova i Metohije jer jedan svjetski film urađen po istinitom događaju može da otvori mnoga pitanja o stradanju našeg naroda na Kosovu i Metohiji. Sad sve zavisi od nas. Ovaj prvi srpski a svjetski film će na najbolji način prikazati tu istinu. Čekali smo na njega pet godina i sada više nema stajanja, kako bi svjetsko javno mnjenje što prije saznalo pravu istunu o stradanju srpskog naroda na Kosovu i Metohiji“- poručuje pisac romana ,,Srpsko srce Johanovo“.
Vrijeme pandemije korona virusa Dželetović je iskoristio da završi svoj novi roman, inspirisan istinitom pričom o stradanju Miloša Ćirkovića iz Belog Polja kod Peći, posvećen i velikodostojnicima, sveštenstvu i monaštvu Srpske Pravoslavne Crkve koji su, u to vrijeme, bili na Kosovu i Metohiji koji nosi naziv ,,Poslednji srpski vitez“, kao i scenario za njega.
,,U svojoj novoj knjizi opisao sam strahote koje su se dešavale u selu Belo Polje kod Peći. Miloš Ćirković ostaće upamćen po onoj svojoj rečenici: ,,Vi idite ja neću“ a cio roman priča je o ognjištu koje se ne napušta. Zadivljen sam ulogom našeg sveštenstva u ovom periodu. Ostaće mi zauvijek urezana u sjećanju slika Mitropolita Amfilohija, koji, stojeći uspravno, služi opijelo u Belom Polju, i ne primjećujući metke koji zvižde oko njegove glave, dok su vojnici KFOR-a zalegli na zemlju“- sjeća se Veselin Dželetović.
Potresnu priču “Srpsko srce Johanovo“ Dželetović je pretočio najprije u poemu a zatim i roman.
“Ovaj roman je plod jednog susreta. Lično sam upoznao čovjeka koji nosi srce kidnapovanog Srbina sa Kosova i Metohije, 2004. godine u vrijeme kada se još nije govorilo o trgovini organima i kada je sve to za mene bilo nepoznato. Priča koju mi je ispričao proizvela je tako veliki bol u meni, koji je dugo tinjao, da sam poemu ,,Srpsko srce Johanovo“ napisao za dva sata. Na molbu velikog broja ljudi, koji su na internetu pročitali poemu, na osnovu nje sam napisao i roman koji je do sad doživio četrnaest izdanja jer su se za ovu priču sva vrata otvarala i roman je sam nalazio put do svojih čitalaca. Ova priča je prevedena na ruski (tri izdanja), italijanski, grčki i jermenski jezik. Istina je kao voda koja sama nalazi svoj put, nešto je uvijek otvaralo ta vrata i tjeralo da se ta strašna istina o stradanju Srba na Koosvu i Metohiji sazna“- kaže Veselin Dželetović.
Dželetović kaže da se na jednoj sahrani na Kosovu sreo sa čovjekom koji nosi srce Srbina.
“U periodu od tri godine, koliko je on dolazio na Kosovo i Metohiju da vidi dijete, ja sam vodio razgovore sa njim i ispričao mi je cijelu svoju priču. Taj Njemac je obolio od teško bolesti srca i plus toga je imao uvećano srce. Doktor mu je rekao da mu nema spasa i dao mu dvije-tri godine života rekavši da mu je jedini spas da se uradi transplatacija organa, što znači da se nađe neki donor za srce i uputio ga humanitarnoj organizaciji “Evrotransplant“ da tamo pokuša da nađe donora za srce. Tu su mu rekli da je poslednji na listi čekanja i da tek za nekih dvije godine može naći donora. Tada mu je prišao jedan od sedamdeset koordinatora koji rade u toj humanitarnoj organizaciji i rekao da srce može i da se kupi. Ne znajući o čemu se radi on je pristao da kupi srce i dao ogromnu sumu novca. Operacija i postoprativni tok prošli su u najboljem redu. Johan sa novim srcem počinje novi život, počevši da sanja neke slike koje nikad ranije nije sanjao. Zbog svega toga on je poželio da sazna ko je taj čovjek zbog koga je živ i koji mu je spasao život. Javio se onom koordinatoru i dobio ime i prezime čovjeka sa Kosova i Metohije. (Izgleda da su Srbi, kada su bili kidnapovani iz svojih kuća, bili primorani da potpišu papire da su donori organa, čime su to Šiptari pokušali da sve to uvedu u legalne tokove).
Saznavši ko je čovjek čije srce nosi, on je krenuo put Kosova i Metohije da, s obzirom da je plemićkog porijekla i jako bogat, ponudi novac porodici čovjeka zbog koga je živ. Otišao je do njegove kuće gdje je doživio onaj prelomni susret sa djetetom Srbina čije je srce sada kucalo u njegovim grudima. Mnogo je zavolio dječaka, toliko da je kada ga je sreo prvi pu, srce samo htjelo da iskoči iz njegovih grudi. I dječak je mnogo zavolio Johana. Nakon što je majka djeteta izvršila samoubistvo, Johan je dobio neobjašnjiv poriv da usvoji dječaka, jer nije mogao da se smiri dok to ne učini. Zbog svega toga Johan Vagner mi je i ispričao ovu istinu. Međutin, stric nije želio da dijete da na usvajanje iako je i sam mnogo zavolio Njemca, s obrazloženjem da ne želi da dječak, kao poslednji predstavnik njihove porodice bude pounijaćen, da pređe u katolike. Na to je Njemac rekao da to nije nikakav problem jer će i on preći u Pravoslavlje što je i uradio. Tako je Johan usvojio mališana“-priča Dželetović.
Slobodanka Grdinić
