Progon i stradanje hrišćana u istoriji nije ništa neobično. Crkva je oduvijek na raspeću jer je Hristova.
Isus Hristos je prvi martir (μάρτυς), „svjedok vjerni i istiniti” (Otk. 3, 14), „apostol i prvosveštenik vjere koju ispovijedamo” (Jev. 3, 1). Bogočovjek je bio i jeste „sud ovom svijetu” jer On je svjetlost koja je došla na svijet, „a ljudi više zavolješe tamu negoli svjetlost, jer njihova djela bijahu zla” (Jn. 3, 19).
Njegovi učenici i sledbenici kroz svu istoriju, do naših dana, su dobili službu od Njega da budu takođe martiri, svjedoci te Njegove Istine i Svjetlosti.
Zato su i oni kao i Učitelj gonjeni i suđeni i ubijani. Da bi bili pripravni za taj mučenički put, Hristos je opominjao da ne zaborave Njegove riječi da ne može sluga biti „veći od gospodara svojega, niti je poslanik veći od onoga koji ga je poslao” (Jn. 13, 16).
Govori đakon Aleksandar Lekić
