Praznik Preobraženja Gospodnjeg svečano je obilježen u Manastiru Dajbabe prazničnim bdenijem koje je počelo sinoć u 22 časa i ponoćnom Svetom liturgijom.
Svetom liturgijom je načalstvovao jerej Blažo Petrović-paroh zetski uz sasluženje protosinđela Vladimira (Palibrka)- namjesnika Manastira Dajbabe.
Otac Vladimir se vjernima obratio prazničnom besjedom. Tumačeći današnje Jevanđelje naglasio je da praznik Preobraženja otkriva dubine bogopoznanja i bogootkrivenja i da preobraženje i krštenje Hristovo otkrivaju da je naš Bog Sveta Trojica. Dalje je obrazložio da kada je Hristos sa trojicom svojih učenika- Petrom, Jakovom i Jovanom stajao na gori Tavoru, Otac nebeski se javio i svjedočio za Hrista.Čuli smo Njegov glas :“Ovo je Sin moj ljubljeni, Njega slušajte:“. Duh Sveti, navodi namjesnik Manastira Dajbabe, javio se tada u vidu oblaka koji je zaklonio učenike. Tu nam se otkrila tajna božije ljubavi, jer je u svijet poslao Sina svoga jedinorodnoga, a preko Sina i Duha Svetoga životvornoga.
Protosinđel Vladimir (Palibrk) naveo je da su apostoli pali ničice pred prizorom preobraženja i da je apostol Petar istakao utopijski zahtjev Hristu da im je dobro tu biti te da naprave tri kolibe- jednu za Hrista, a druge dvije za starozavjetne proroke koji su se tada javili-Mojsija i Iliju. Međutim, oni nisu mogli tu ostati, jer nama u ovom svijetu nije dato blagodenstvovanje u božijoj svjetlosti, jer Hrista je očekivao krst, ali i zato što mnogi oko nas stradaju.
„Dok god se nalazimo u ovome svijetu mi se nalazimo u stanju krsta, stradanja. Mi smo ovdje privremeno. Nemamo ovdje to obitavanje i blagodenstvovanje u Božijoj sili i slavi, nego imamo to trpljenje u Bogu, da pretrpimo naš krst koji svi mi nosimo hrišćani, ako smo Hristovi. Moramo da nosimo svoj krst i da se krsta nikad ne odreknemo. Jer, to je slava Hristova. Pazite, na Preobraženju, ova dva starozavjetna proroka Mojsije i Ilija kaže se, razgovaraše sa Hristom o ishodu Njegovome u Jerusalimu. Koji je to ishod? To je krsna žrtva, jer je On u Jerusalimu trebao da uziđe na krst i da krstom izbavi nas ljude od robovanja grijehu, đavolu i smrti. On je preko krsta i krstom pobijedio smrt, đavola i ad i darovao nam život vječni. Znači da je krst slava Božija. Tu je On najviše zasijao i sve nas u naručje svoje primio. Mi koji smo Hristovi samo kada raspinjemo sebe, tog starog čovjeka, kada raspinjemo svoje tijelo sa strastima i pohotama, tada mi prebivamo u slavi Božijoj i tada pobjeđujemo svog neprijatelja đavola.“-poučio otac Vladimir.
Istakao je Svetog Simeona Dajbabskog kao sliku apostola koji se popeo na Goru dajbabsku svojim životom u Hristu, svojim podvižništvom, svojim bogoljubivim i čovjekoljubivim životom i da on prebiva u toj slavi Božijoj, a on je pretrpio i krst svoj i stradanja svoja u ovoj svetinji. Zato kada cjelivamo Svetog Simeona Hristos nas obasipa zrakama svoje nestvorene božanske svjetlosti i prosvjećuje našu tamu.
Bogom nadahnutu besjedu protosinđel Vladimir (Palibrk) zaključio je poukom da Bog od nas hoće da svi budemo sveti, jer smo Hristovim riječima: „Budite sveti kao što je svet Otac vaš nebeski. Budite svjetlost svijetu“ prizvani da Duh Sveti obitava u nama.
Lana Ostojić
