Praznik Ulaska Gospoda Isusa Hrista u Jerusalim, Cvijeti, proslavljen je u starom podgoričkom Hramu Svetog Đorđa, uz prisustvo velikog broja vjernog naroda.
Svetom liturijom načalstvovao je protojerej Jovan Radović uz sasluženje sveštenstva ovog drevnog hrama: protojereja Mirčete Šljivančanina, starešine crkve, protojereja-stavrofora Gojka Perovića, arhijerejskog namjesnika podgoričko-kolašinskog, protojereja-stavrofora Milete Kljajevića, protojereja-stavrofora Dragana Stanišića, jereja Blaža Božovića i đakona Luke Pavićevića; dok je molitveno učestvovao prota Milun Femić.
Na liturgijske vozglase odgovarao je hor Sveti Sava rukovođen horovođom dipl.teologom, Snežanom Popović.
Tokom Liturgije, poučnom besjedom prisutnima u hramu Gospodnjem obratio se načalstvujući sveštenoslužitelj, prota Radović:
„Evo nas u Cvijetnoj nedelji, na dan praznika Gospoda našega Isusa Hrista u Jerusalim.
Gospod je proživjeo 33 godine na ovoj zemlji – došavši da nas spasi od grijeha, smrti i đavola. U onom trenu kada završava svoju misao, On ulazi u Jerusalim po četvrti put, da bi stradao, radi nas i radi našega spasenja.
Prorok Zaharija, 400 godina, imajući vid, rukovođen Duhom Svetim, ranije vidi taj događaj i pjeva: Raduj se mnogo kćeri Sionova, likuj kćeri Jerusalimska, jer evo car tvoj dolazi tebi, krotak i smiren, jašući na magaretu, mladunčetu tovarne životinje.
Gospod dolazi u Jerusalim a narod Ga dočekuje tako veselo, radosno, neopisivo i ushićenom radošću iz toga razloga što je na jučerašnji dan, Gospod vaskrsao Lazara, svoga prijatelja dobroga u selu Vitaniji. A pošto je Vitanija bila u blizini Jerusalima, to se munjevitom brzinom pročulo među narodom, da je pravednik Isus iz Nazareta vaskrsao mrtvoga Lazara. To čudo, neviđeno do toga dana, Gospod je savršio i zato kreće iz Vitanije prema Jerusalimu; a druga ogromna masa naroda iz grada Jerusalima, kreću Mu u susret, noseći u rukama palmove grane, koje su bile simbol pobjede.
A prije ulaska u Jerusalim, Gospod govori učenicima: Idite u selo Vitfagu, i tamo ćete naći magaricu i mladunče magaričino; i kažite tome domaćinu, da Gospodu treba! I rekavši to, domaćin im bez riječi daje svoju magaricu i magare, na koje su onda učenici postavili svoje gornje haljine – imućni su ih nosili, a oni koji su bili siromašni, nemajući ih, sjekli su palmove grane i cvijeće – bacajući ih pored puta, dočekujući Isusa kao cara Izrailjeva. Oni viču: Osana, blagosloven koji dolazi u ime Gospodnje! Osana je starojevrejska riječ i znači: Slava Bogu na visini!
Kod jevanđeliste Marka čitamo da je narod uzvikivao – Blagosloveno je carstvo oca našega Davida koji dolazi! I jevrejski narod je vjerovao da će car i mesija, stolovati i carevati vječno, i da će biti iz doma Davidova; i ono što je najinteresantnije, Jevreji očekuju cara zemaljskoga, vojskovođu koji će njih spasiti od rimskoga zavojevača i ugnjetenosti stranome okupatoru.
Međutim, Gospod zasjeda na magaretu; simbol magareta u ono vrijeme u Palestini je bio mir. Jaše na magaretu, zato što želi da kaže, i poruči njima i danas nama – da je on Car mira; a konj je u Palestini samo korišćen u vojne svrhe; a carevi i narodni tribuni su jahali upravo na magarcima, u mirnodopsko doba; zato Gospod izabira magaricu. I ulazi u grad Svoj Jerusalim.
Međutim, kad je bio na obroncima grada, spuštajući se sa Maslinske gore, Gospod zaplaka. Pitaju Ga učenici: Gospode, zašto plačeš, vidi kakav je veličanstven hram pred nama, Solomonov. A hram bijaše okupan svjetlošću Božijom, a pozlaćene kupole su veliki odsjaj bacale.
Gospod zaplaka i reče da ništa uskoro neće ostati, ni kamen na kamenu od Solomonova hrama i reče da će se taj grad uzeti od toga naroda i da će ostati pust. Gospod prorokuje, budući sveznajući, da će jevrejski narod postradati upravo iz toga razloga – što ga nisu privatili i priznali, kao svoga mesiju i cara svoga.
Toga dana oni Njega priznaju za cara, jer takvo čudo je bilo nezamislivo do toga momenta; oni očekuju zemaljskoga cara, a Gospod im govori i svjedoči toga dana, i njima i nama danas – da je On Car mira. I On je Taj koji je došao da spase od grijeha, smrti i đavola; kao najvećeg neprijatelja roda ljudskoga.
Kaže Sveti apostol Matej, da se sav narod, uzbuni, toliko je ovo bio radosan i čudesan događaj; djeca mala viču i pjevaju- Osana sinu Davidovu; a starešine jevrejske, prvosveštenici i fariseji govore Gospodu: Zašto ih ne ućutkaš, čuješ li šta govore?
Oni ne vide u Njemu cara i mesiju. Gospod im na to odgovara ako oni zaćute, kamenje će povikati. Tumači naša Crkva, da je ovaj narod posvjedočio, na današnji dan u Jerusalimu, Gospoda Hrista i pjevao mu ove svečane pjesme, ne naučen sam od sebe, već naučen od Duha Svetoga.
I tu Gospod njima govori: Eto, narod je naučen od Duha Božijega; a ko ne bi poslušao Duha Božijega, onda bi kamenje silom Božijom, posvjedočilo o meni, da sam Car mira i Spasitelj svijeta.
I Gospod ušavši u Jerusalim, prvo ulazi u hram Solomonov i ponovo, drugi put, istjeruje iz toga hrama i viče – Ne pravite od doma Oca mojega, dom trgovine. I tamo djeca uzvikuju, Osana sinu Davidovom; a Gospod kaže predstavnicima Jevreja – zar niste čitali u Psalmima, gdje se kaže, iz usta odojčadi, male djece, ispunio si Meni hvalu.
Tako da Gospod ušavši u Jerusalim, proročki simboliše tri momenta: drugi dolazak Hristov (zato što prvi dolazak Hristov je bio neznatan, niko nije znao kad se Gospod rodio u Vitlejemu judejskome, osim pastira), drugi dolazak biće u svoj sili i slavi Njegovoj, praćen anđelima nebeskim; drugi dio simboliše vaskrsenje mrtih i treći dio simboliše, Strašni sud. Vidimo da prvo ulazi u hram Jerusalimski – zato što će od hrama i od sveštenstva početi Strašni sud Božiji; iz kuće one koja bi najviše trebala da Gospoda slavi i proslavlja.
I Gospod je istjerao te trgovce iz hrama i daj Bože, da Gospod koji ulazi na današnji dan u grad Jerusalim, grad mira i pobjede, istjera bičem blagodati svoje, sve grijehove iz naših srdaca, da bismo i mi iduću sedmicu, očišćeni, umiveni pokajanjem i ispoviješću, zajedno sa Gospodom, krenuli na Njegovo stradanje, smrt, da bismo zajedno sa Njime i vaskrsli. Bože daj. Amin!“
Potom su svi oni koji su se pripremali, pristupili Svetoj tajni pričešća.
Zajedničarenje sveštenoslužitelja i parohijana, nastavljeno je u Svetogeorgijevskom domu, gdje je u okviru ciklusa Razgovori o vjeri, predavanje o Strasnoj sedmici, održao prota Jovan Radović.
Čas vjeronauke za polaznike Škole Sveti Đorđe, održala je protinica Nadica Radović.
Elza Bibić
Foto/video: Darko Radunović
