Druga nedjelja po Duhovima, kada naša Sveta Crkva molitveno proslavlja Svetog Justina Mučenika i Filozofa i Prepodobnog Justina Ćelijskog, saborno i molitveno je proslavljena u ostroškoj svetinji, u nedjelju 14. juna 2026. ljeta Gospodnjeg.
Svetom Liturgijom u Crkvi Svete Trojice u Donjem Ostrogu načalstvovao je ostroški sabrat jeromonah Natanailo, a sasluživala su mu sabraća: arhimandrit Miron, jeromonah Roman i jerođakon Sergije, kao i protojerej Mladen Tomović, barski paroh.
Uz molitveno učešće ostroškog monaštva i vjernog naroda, odgovarala su ostroška bratija.
Poslije čitanja Svetog Jevanđelja o tome kako je Gospod Isus Hristos prizivao učenike svoje, buduće apostole, sabranima se riječima praznične besjede obratio o. Roman.
– Gospod koji je stvorio svu tvorevinu, u prevječnom planu svome, svetotrojičnome, u umu svome stvorivši čovjeka i ovaj svijet, namjenjuje čovjeku zajednicu sa Njime. I evo Gospod jedan od trojice, Isus Hristos, dolazi da zbija redove. Da zbija redove, dva po dva brata, da bismo kroz sve te apostole, kroz tu prostu braću ribare, srčane, obične, grešne, ali dobre ljude, skinuli jaram grehovni s vrata. Da bismo sarađivali sa Hristom i bili saudionici u planu njegovog domostraja spasenja. I Gospod nam daje tu veličanstvenu priliku da ne budemo samo robovi i sluge, nego da budemo i Njegovi prijatelji i saradnici. I na taj način nam daje veliku čast i priliku oboženja. Otkriva nam tajne svog neprolaznog i vječnoga i tajanstvenoga carstva koje je dotad bilo tajanstveno i nepoznato, ali Njime i kroz Njega nam postaje poznato. Carstvo nebesko, Carstvo vječnosti, Carstvo prvobitnih naših praroditelja, još nesagrešivših Adama i Eve. I Gospod dolazi da vaspostavi taj prvobitni poredak koji je On stvorio svojoj svojom ljubavlju. I poziva sve te apostole da oni budu ti koji će i preko kojih će doći spasenje i milost i riječ Njegova. Daje priliku čovjeku običnome da se oboži, da se osveti, da se osnaži silom i dejstvom Duha Svetoga – besjedio je o. Roman.
Isto kao što je Gospod prolazio kroz Kapernaum i krajeve Galilejske, tako je poslije 2000 godina prolazio i kroz naše krajeve i kroz Vranje idući ka Manastiru Svetog Prohora Pčinjskog, pozva još jednog novog apostola, Blagoja, potonjeg Justina Ćelijskog i Svepravoslovnog, kazao je o. Roman.
– Dođe mu Gospod na vrata, zakuca, ali mu Blagoje, odmah otvori vrata srca svoga, bića svoga, duše svoje, odazva se kao i ova braća apostoli i pođe i on da se iscjeluje od prvobitnog grijeha i naravno od svoga grijeha, jer svi smo grešni. I krenu za njim, prvo kroz manastire, kroz školovanje, pa onda i kroz Prvi svjetski rat, prije toga i kroz Balkanske ratove, tražaše Gospoda u srcu svome i svojoj žrtvom i ljubavi prema svome rodu i svojoj otadžbini i svjedočaše Hristovu ljubav prema svojoj tvorevini, prema svome stvorenju. Sveti ava Justin je počeo da predaje prije Drugog svjetskog rata na Bogoslovskom fakultetu u Beogradu i zamislite takvog duhovnog gorostasa, koji je osještao svoj um i biće, kako je on znanje predavao tadašnjoj djeci iomladini, studentima. To nije bilo puko znanje, to je bilo znanje iz odnosa, ličnog odnosa sa Bogom – rekao je o. Roman.
Podsjetio je da su Prepodobnog Justina komunističke vlasti nakon Drugog svjetskog rata prebacile u Manastir Ćelije, gdje je bio u kućnom pritovru.
– On iako nije postao episkop, bio je otac i duhovnik svima, pa čak i episkopima, pa čak i patriarhu, savjetujući ih, pa čak i ponekad i oštu riječ upućujući, ali to sve radi dobra i radi utvrđivanja bogočovječanskog Tijela Hristovog, koji se Crkva zove. I zaista on je kao takav, ako bismo gledali savremenim očima, savremenim sagledavanjem situacije u Crkvi, on bi danas po nekima koji su se odvojili od zajednice sa Crkvom, jer tako trebalo tada i onda da se odvoji, ali ne. On je ostao u okviru, on je ostao u toru, braneći i boreći se za stado unutar tora, jer znao je da su van zidina tora vukovi, i medvjedi, i lisice, i šakali, koji gledaju da razgrabe slovesno stado Hristovog. I svi oni koji danas misle da su van Crkve i van zajednice sa Crkvom sledbenici Svetog Ave Justina, ne znam da li im je neko rekao da su u velikoj prelesti, zato što je Sveti Ava Justin čovjek Crkve, čije cijelo biće je bilo prožeto Crkvom i služio je Crkvi, svjedočeći i citirajući riječi Svetog Kiprijana Kartaginskog, čije je takođe žitije preveo i udjenuo u žitija svetih, koji kaže ”Kome Crkva nije majka, tome Bog nije otac” – poručio je o. Roman čestitajući praznik svima.
Sabrani koji poste Petrovdanski post, primili su Sveto Pričešće.
