Praznik srpskih novomučenika Svetih đakona Avakuma i igumana Pajsija

Praznik srpskih novomučenika Svetih đakona Avakuma i igumana Pajsija

Ime: 30. 12.2024- VLADIKA PETAR-ALTINA; Opis: Praznik srpskih novomučenika Svetih đakona Avakuma i igumana Pajsija Tip: audio/mpeg

Hram u naselju Altina posvećen je duhovnicima i ustanicima pogubljenim pre 210 godina u Beogradu. Hramovna slava toržestveno je proslavljena svetom Liturgijom koju je služio Episkop toplički Petar uz sasluženje Episkopa moravičkog Tihona, sveštenstva i vernog naroda Božijeg.

Srpska Pravoslavna Crkva slavi Svete prepodobnomučenike đakona Avakuma i igumana Pajsija, duhovnike iz Manastira Trnava kod Čačka, koje su turski okupatori zbog učešća u ustanku surovo mučili i ubili u Beogradu na današnji dan 1814. godine.
Govoreći o istinskoj Hristovoj ljubavi, koja nije samo emocija nego je pre svega žrtva prema bližnjima, Vladika Petar je u besedi govorio i o prazniku, istakavši da su mučenici koje danas proslavljamo, sledujući Hrista položili svoj život za veru Njegovu. „Sveti mučenik đakon Avakum je zalog našeg spasenja. On je naše krvi, naš predak, ohristivljeni pravoslavni Srbin kojem se mi danas radujemo i ponosimo. Živoj radosti i blagodati učestvujemo došavši na svetu Liturgiju, ali to je i obaveza za nas da se zapitamo. Ne znamo kakve će nas prilike dovesti, da li smo spremni, jer svakodnevno na malim stvarima padamo, svako od nas. Nismo apsolutno svoje srce predali Bogu, grešimo, ali u tom ključnom momentu da li bismo do kraja bili Hristovi, treba barem da se zapitamo“ ističe Vladika Petar i dodaje da mučeništvo ne treba iskati, to je Božiji dar i Bog da onome koje dostajan toga.

„Gospod neka nas sačuva, neka nas štiti. Molimo se svaki dan da Gospod otkloni iskušenja. Ako smo oni koji se nazivaju naslednicima i ako se pozivamo na svete ljudi iz našega svetoga roda, hajde da učinimo onda barem jednu malu žrtvu, da dolazimo redovno na svete liturgije gde nam se daje spasenje!“ rekao je vladika Petar u besedi.

Episkop je u slavskoj besedi rekao da je ljubav najzloupotrebljavanija reč u istoriji i najčešće se meša sa koristoljubljem: Ja tebe volim zato što mi trebaš, zato što želim da te iskoristim, a kad mi ne trebaš više te ne volim. „To nije ljubav. Ta sebičnost čoveka tera: na greh, da bude uplašen, sebičan, gord, proračunat, da drugoga doživi kao neprijatelja, da se bez skrupule bori da bi sačuvao tu svoju palu prirodu da bi opstao, da bi što više zgrabio za sebe, da bi obezbedio sebi što lagodniji život i da bi što više sačuvao. Međutim, to je varka đavola i pale prirode gde nas taj impuls drži zatvorene u čauri smrti. Mi se branimo, umesto da zaista počnemo da živimo, da postanemo suštinski živi, a to je jedino ako volimo. Jer život znači ljubav jer je onaj koji je nosilac samoga života, On je ljubav. Dakle, ultimativni način postojanja je ljubav. Ne kao što naš narod ponekad kaže: Verujem u višu silu. Kakva viša sila? Verujem u konkretnog, ličnog Boga. Boga koji ima ime, u Svetu Trojicu. Dakle, nema postojanja van ljubavi. Da nema Boga koji je oduvek Ljubav, ne bi postojalo ničega“, istakao je Episkop Petar.

Izvor: TV Hram