Jutros je u Crkvi Svetog Đorđa pod Goricom, svetim evharistijskim sabranjem – proslavljen praznik Svete velikomučenice Hristine i Svetih prebilovačkih mučenika.
Svetom Liturgijom načalstvovao je protojerej-stavrofor Dragan Stanišić uz sasluženje protojereja-stavrofora Milete Kljajevića.
Za pjevnicom na liturgijske vozglase odgovarali su pojci ovog drevnog hrama, predvođeni protom Gojkom Perovićem.
Nakon pročitanog jevanđelskog začala, poučnom besjedom vjernima se obratio načalstvujući sveštenoslužitelj, prota Stanišić:
,, Uzveseliće se Duh moj u Gospodu i uzdaću se u njega. Draga braćo i sestre, evo danas Svetih velikomučenice Hristine i Svetih Borisa i Gljeba kojih spomen vršimo i povodom kojeg praznika čitamo ovo Sveto Jevanđelje u kojem se pominje žena koja je, znajući da je Hristos u kući jednog fariseja, otišla u grad i kupila miris i došla Isusu i pala pred noge Njegove, roneći suze i pomazajući mirisom noge njegove. A domaćin, farisej Simon, vidjevši to, začudi se kako Gospod Isus Hristos, ako je prorok, ako je Božiji, kako ne zna da Ga se dotiče žena grešnica. Začudio se Simon kako to dozvoljava, dopušta da Ga se dotiče ona za koju se vjeruje da je tuđa Bogu. Međutim, Gospod opominje Simona i kaže mu da ova žena dođe, imajući veliku ljubav, i izli miomirisno miro na noge Njegove, neprekidno roneći suze, a on se sam ne sjeti ništa od toga.
Kroz ovo vidimo šta je to odnos čovjeka i Boga, i šta je to odnos čovjeka i čovjeka. To je upravo ovo – slavno, kada se sami sjetimo, kada sami hoćemo da učinimo ljubav, a ne samo kad se od nas traži. Ovaj Simon je zasigurno bio gotov da primi u svoj dom Gospoda i postavi mu objed i da ako što zatraži od njega, da mu učini ljubav i to ispuni. Ova žena, koja je važila za grešnicu, za onu koja je tuđa Bogu, mrska Bogu, ona se sama sjetila, imala je pobudu u srcu, imala je taj pokret ka Hristu Gospodu, a to isto važi i prema bližnjima, imala je taj pokret dobrovoljni, da učini milost, da učini ljubav. I po tome je ona slična Gospodu, jer je takav i Bog naš, On čini milost i ako nismo zaslužili, a pogotovo ako smo zaslužili; On čini milost i prije nego mi tražimo, On izliva milost svoju na nas.
Zato je ova jevanđelska priča tako silna i tako se često čita u crkvi na Svetoj liturgiji. Ona nas podsjeća na to da treba da imamo pobudu ljubavi, a ne samo pobudu dobrog djela, a to opet daruje Gospod i stavlja u srce, da ne budemo hladni i zvanični i distacirani jedni od drugih i da ne činimo dobro samo kad moramo, nego da činimo dobro zato što ne možemo drukčije; da volimo da činimo dobro. To nam kazuje ovo današnje Jevanđelje i ovi današnji Sveti, velikomučenica Hristina i Sveti Boris i Gljeb, koje je Gospod izabrao od ovoga svijeta. Oni su se udostojili da budu izabrani da proslave Boga na jedan uzvišen način i polože život svoj za Hrista. Nema veće ljubavi od te da položimo život svoj za one koje volimo, i koji nas vole, a to iznad svega imamo u Gospodu, Koji voli i miluje sluge svoje.
Gospod kaže slugama svojim, a to su i današnji Sveti Hristina , Boris i Gljeb: Da ste od svijeta, svijet bi svoje volio, ali kako nijeste od svijeta, svijet vas mrzi. Dakle, ugađajući svijetu mi gubimo sve što smo dali, a vjerujući u Gospoda i služeći Gospodu, dobijamo. Koga je Gospod izabrao od svijeta? Upravo one koje je progonio svijet, koje istiskuje duh ovoga svijeta iz svoje sredine. Duh Božiji usvaja, usinovljuje, Gospod usinovljuje one koji Ga vjeruju, koji Mu služe, koji se žrtvuju. Tako i mi danas pominjemo ove svetitelje, Hristinu, Borisa i Gljeba, – koji su se usinovili Bogu i udostojili se Carstva Božijega i dobili slobodu da utiču i na naše živote; jer ako svijet i utiče na naš život, još većma Sveti utiču na naš život. A već sjutra novi Sveti i tokom čitave godine svi Sveti, utiču na naš život.
Neka bi Bog dao svagda, da ovi Sveti, Hristina, Boris i Gljeb, i svi sveti na nebu proslavljeni i ovdje na zemlji koje proslavljamo, većma utiču na naš život nego prolazni i lažljivi duh ovoga svijeta“ – poručio je načalstvujući sveštenoslužitelj, prota Stanišić.
Potom su svi oni koji su se pripremili pristupili Svetoj tajni pričešća.
Na kraju Liturgije, prerezan je slavski kolač i koljivo u čast Svete Velikomučenice Hristine, duhovne zaštitnice monahinje Hristine, koja je na poslušanju u Crkvi Svetog Đorđa, pod Goricom.
Elza Bibić
Foto/Video: Darko Radunović
