Jerej Krsto Plamenac, paroh crmnički, služio je u Nedelju 7. po Duhovima – Svetih Otaca Prvog vaseljenskog sabora, u danu kada naša Crkva proslavlja Sveštenomučenika Luku Crmničkog, Svetu Liturgiju u crkvi Svetog Đorđa u crmničkom selu Utrg. Svetoj Liturgiji prisustvoavao je i Srđan Vukmanović unuk sveštenomučenika Luke. Slavske darove koje je na kraju Svete Liturgije osveštao otac Krsto, prinjele su monahinje iz manastira Svetih mironosica u Dupilu, Lukija i Kikilija.
Tumačeći današnje Sveto Jevanđelje, otac Krsto kaže da u svakom trenutku Gospod zna naše pomisli. Da niko ne zna naše misli, do sam Gospod. To đavo ne može da zna, on samo zna naša djela. Ono što mi izgovorimo ili radimo, to đavo zna. Ali naše pomisli jedino Gospod Isus Hristos zna. I On kaže, po vašoj veri će vam biti. I mi moramo iskreno da vjerujemo. U našim srcima nema mjesta za neke druge stvari. Naša vjera mora da bude tvrda, da vjeremo u Gospoda Isusa Hrista.
Govoreći o Svetom Luki Crničkom otac Krsto podsjeća da se Sveti Luka rodio u selu Podgor, u plemenitoj porodici Vukmanovića, 1907. godine, i postrado od bratske ruke, 1945. Godine. On je, za to kratko vrijeme života koje mu je Bog dao, bio u našoj mitropoliji, čak možda i šire, jedan od obrazovanijih intelektualaca sveštenika. On je bio učenjak, bio je obrazovan, bio je filozof. Pisao je knjige i čalanke i to objavljivo u tadašnjim crkvenim časopisima. Tek kasnije, u vrijeme mitropolita Amfilohija, uz pomoć sina Svetoga Luke, Čedomira Vukmanovića i monaha Pavla Kondića, koji je u to vrjeme radio doktorsku tezu, 2001 obajvljena su tri toma knjiga Svetog Luke.
Sveti Luka imao je dva brata i sestru. Jedan brat je rano umro, sestra takođe, a brat Setozar – Tempo je otišao na drugu stranu. To je naše prokletstvo. Prokletstvo ovih prostora. Dva brata, dva oka u glavi. Jedan je pošao na jednu stranu, bio dobar sveštenik, postao svetitelj, drugi bio komunista i istaknuti član partije. U razgovoru sa Mitroploitom Amfilohijem Svetozar je priznao da je, kada su ga obavjestili da su uhvatili Svetog Luku i da ne znaju šta da rade sa njim, izrekao onu tešku i strašnu rečenicu: „Isto što i sa ostalima.“ I onda je zaplakao. Ipak je imao tu savjest i tu bratsku ljubav.
Sveti Luka postradao je mučenički od strane partizana 1945. godine u blizini Kamnika u Sloveniji sa nepunih 38 godina. On je bio spreman da strada za Gospoda Isusa Hrista. Znao je da je ovaj život privremen, prolazan, i da ga nakon ovoga života očekuje Carstvo Nebesko.
Molimo se za Svetoga Luku. Znamo da je on zadobio vječni život, ali isto tako, moramo da se molimo i za Svetozara. I za sve. I da idemo ka pomirenju.“
Dejan Vukić
