Praznik Svetog Save u Cetinjskom manastiru

Praznik Svetog Save u Cetinjskom manastiru

Molitveni spomen na Svetog oca našeg Savu, prvog arhiepiskopa srpskog, proslavljen je danas, 27. januara 2022. godine, u Cetinjskom manastiru. Svetom liturgijom načalstvovao je jeromonah Justin (Mrenović), uz sasluženje: protojereja Ostoje Kneževića, protosinđela Pajsija (Đerkovića), jeromonaha Filoteja (Markovića), jeromonaha Gavrila (Raičevića), jereja Aleksandra Lekića i jerođakona Mihaila (Pajovića), dok su za pjevnicom odgovarali đaci Cetinjske bogoslovije.

Nakon pročitanog začala iz Jevanđelja po Jovanu, otac Aleksandar Lekić je proiznio liturgijsko slovo, koje je počeo Gospodnjim riječima: Ja sam pastir dobri. Pastir dobri život svoj polaže za ovce, koje čitamo za praznike velikih arhijereja i koje imaju nastavak i objašnjenje na kraju ovog čudesnog Jevanđelja. Podsjetio je na riječi koje Gospod upućuje apostolu Petru čak tri puta: Simone, sine Jonin, voliš li me? A učenik odgovara tri puta: Da, Gospode, ti znaš da te volim! Poslije svakog odgovora prvovrhovnog apostola, Gospod mu, na zapovjedni način, saopštava veoma važne riječi: Napasaj ovce moje! 

“Briga dobrog pastira koji život svoj polaže za ovce i koji nije izgubio nijednu, briga Prvosveštenika koji nas je svojom prečistom krvlju otkupio i oslobodio od ropstva smrti, grijeha i đavola, prelazi sad na Njegove učenike, apostole i episkope Crkve Božje. Oni treba da budu slični jedinom Pastiru, da mu se upodobljavaju u ljubavi i žrtvi, da budu sveti, nezlobivi, čisti, kako čusmo u Apostolu. Jedan od takvih svjetilnika, i to najvećih, u našoj sveštenoj istoriji bio je upravo Sveti Sava”, besjedio je sveštenik Aleksandar Lekić.

Čitav život Svetoga Save je bio veličanstven i teško je, kako je kazao, izdvojiti šta je najveće: njegovo rano djetinjstvo kad je već pokazao svoju posebnost, pa onda revolucionarni bijeg od kuće i roditeljske ljubavi, monašenje i podvizavanje na Svetoj Gori… Iako je mogao ostati na Atonu, podvizavati se i posvetiti se, Gospod je izabrao ovaj skupocjeni sasud u pustinji za nešto mnogo veće. Dalje je objasnio, da “kao što je Petru Gospod rekao: Ako me voliš, napasaj ovce moje, a ne, recimo, ako me voliš, posti, podvizavaj se i pomaži sirotima, tako je taj poziv dobio i naš ravnoapostolni Sava. Napasaj ovce i jaganjce moje!”

“Ljubav prema Gospodu on će projaviti u velikom djelu brige o narodu Božijem. Došao je svojoj otadžbini i započeo istinski preporod našeg naroda. Kako pjevamo u troparu, preporodio, nanovo nas rodio Duhom Svetim i posadio nas kao masline u duhovnom raju Crkve Božije. Zato se danas radujemo, molimo mu se i cjelivamo njegovu ikonu, njegov sveti lik”, rekao je otac Aleksandar, dodavši da nas taj lik kojeg poštujemo i obavezuje, i da je imperativ da postanemo slični njemu u svemu.

Naglasivši da treba da budemo na Savinom putu, da držimo njegovu čvrstu i pravu vjeru, da usvojimo njegovu nepokolebivu nadu, da se nadahnemo njegovom ljubavlju, jerej Lekić je poručio da je ugledanje na njega i sve svete, zapravo ugledanje na Hrista i da je to svetosavlje – život po Jevanđelju Hristovom, a ne nešto što neki lažno danas govore.

Liturgijsku besjedu jerej Aleksandae Lekić završio je podsjećanjem da je osam vjekova prošlo, a Savin usklik iz njegove Besjede o pravoj vjeri u Manastiru Žiča i dalje odjekuje: Šta je bolje od ovoga: ne okusiti smrti dovijeka?

“To su riječi koje se odnose opet na stihove iz Jovanovog Jevanđelja: Ko moju riječ održi, neće okusiti smrti dovijeka. U vremenu relativizacije svih vrijednosti i obesmišljavanja svega, čovjek se sve više osjeća poraženo i dezorijentisano. Ove riječi Savine su naš putokaz. One nas ukrjepljuju u ovom vremenu raspadanja i samoubistva jedne civilizacije, koja sada grca u pandemiji novog virusa, ali i jednog mnogo strašnijeg virusa – virusa bezbožništva, nevjerja i straha od smrti. Zato, iako je teško, ne zbunjujmo se, braćo i sestre, jer imamo našeg Savu kao pravi orijentir, koji ukazuje prema jedinom Orijentu – Istoku sa visine, Suncu pravde, Hristu Isusu – Gospodu našem, kome neka je slava i hvala sa Ocem i Duhom Svetim, sada i uvijek i u vijekove vijekova. Amin.”

Posle zaamvone molitve, prerezani su slavski kolači koje su u slavu Božiju, a u čast Svetog Save, pripremili današnji svečari.