Na praznik Svetog Stefana Dečanskog, u nedelju 22. po Duhovima, u Hramu Svetog Jovana Vladimira u Baru, služena je Sveta liturgija kojom je načalstvovao protojerej Mladen Tomović, uz sasluženje protojereja Ljubomira Jovanovića.
Tumačeći Sveto jevanđelje o bogatašu i ubogom Lazaru, prota Mladen je istakao važnost dvije stvari. Prva je da su svi ljudi prizvani od Hrista Spasitelja našeg i da nećemo imati opravdanja ako nismo živjeli hrišćanskim životom, ako nismo znali, poznavali i spoznali Hrista. Nijedan čovjek neće imati opravdanja pred Bogom, a naročito nećemo imati opravdanja mi, pravoslavni hrišćani.
„Nećemo znati da damo odgovor ako nismo spoznali Hrista, jer imamo zapovijesti NJegove, imamo Crkvu NJegovu, imamo Jevanđelje, i ovu priču poučnu i ostale jevanđelske priče. Sve to imamo i nećemo imati opravdanja pred Bogom, što nismo živjeli hrišćanskim životom, što nismo živjeli životom koji je bogougodan. I upravo možemo uzeti ovu priču, i ovaj dio priče, dijalog koji su vodili ovaj bogataš i praotac Avram, kao pouku da mi hrišćani pred Bogom nećemo imati opravdanje kada jednog dana dođemo pred Gospoda. Nećemo imati opravdanje zašto nismo u Crkvu Hristovu išli, zašto nismo živjeli bogougodnim životom jer nam je sve dato. Gospod nam je dao svoje zapovijesti, dao nam je svoje Jevanđelje, Crkvu, sveštenike, episkope, monahe, da nas oni poučavaju, da se preko njih naučimo vjeri, da se naučimo hrišćanskom načinu života.“
Druga stvar u ovoj jevanđelskoj priči o bogatašu i Lazaru, na koju je ukazao prota Mladen Tomović, je upozorenje od strane ovog bogataša koji je živio nebogougodnim životom, trošeći svoje bogatstvo na samoga sebe, svoje prohtjeve, strasti, zbog čega je naslijedio pakao. Iako je znao za Božije zapovijesti, on ih nije htio ispuniti i nije htio da živi po njima, a Gospod nas je stvorio kao slobodna bića, da biramo, ništa nam ne namećući nekom svojom silom:
„Gospod nas je stvorio kao slobodna bića, da sami biramo šta ćemo i kako ćemo i kojim ćemo načinom života živjeti, a dužni smo da živimo po zapovijestima Božijim kako bi naslijedili Carstvo Božije“, kazao je prota.
Govoreći o Svetom kralju Stefanu Dečanskom, o. Mladen je podsjetio da je on živio bogougodnim životom, da je stradao i postradao prvo od svoga oca, pa od sina svoga, pretrpjevši mnoge muke:
„I zaista, ta njegova bogougodnost, kojom je on proživio svoj život, vidi se i u onome predivnom hramu u Visokim Dečanima, manastiru koji je izgradio i koji stoji netaknut od momenta kada je izgrađen. Upravo njegovom zaslugom, zaslugom Božijom, ali i njegovim molitvama i njegovoj bogougodnosti. Gospod je uslišio njegove molitve i taj hram do dana današnjeg nije taknut, a mnoge vojske su prolazile i dolazile da taj hram sruše. I njegove svete mošti koje obitavaju u Dečanima, u manastiru, evo toliko vjekova, čine čudesa, iscjeljujeći razne bolesnike. I život Svetog Stefana Dečanskoga možem protumačiti kao život pun gorčine, pun nepravde. I trpeći nepravdu nije roptao, nego se Bogu molio i Boga prizivao, i tako stekao smirenje i na taj način je ugodio Gospodu. Zato ga je Gospod i nagradio Carstvom Božijim.“
Tekst/foto/video: Dejan Vukić
