Na praznik Svetog Stefana Štiljanovića, danas, 17. oktobra, u Crkvi Svetog apostola Tome u Bečićima, služena je Sveta arhijerejska liturgija, kojom su načalstvovali Njihova visokopreosveštenstva arhiepiskop cetinjski mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije i arhiepiskop mostarsko-trebinjski mitropolit zahumsko-hercegovački i stonsko-primorski g. Dimitrije.
Praznik Svetog Stefana Štiljanovića tradicionalno se svečano proslavlja u Paštrovićima, njegovoj postojbini. U Crkvi Svetog apostola Tome čuva se dio njegovih svetih moštiju, prenesen iz Beograda 2007. godine.
Mitropolit Dimitrije je okupljenima besjedio po pročitanom jevanđelskom začalu. Na početku je podsjetio na riječi apostola Pavla «Radujte se», ističući da kroz krst, smirenje, podvig i krotost, dolaze radost i blagodat Božija.
„Svetitelji su govorili da su jedne iste iste stepenice koje vode u srce čovječije kojima se spuštamo u dubinu našeg bića i tim iistim stepenicama se uznosimo, kaž oni, u carstvo nebesko. Jedan isti je to put. Zato Gospod kaže i mi ispovijedamo da čekamo vaskrsenje mrtvih i život budućega vijeka. Mi čekamo carstvo nebesko, a sve ostalo nam se dodaje. Ali, kaže Gospod isto, da je carstvo božije unutra, u nama. U srcu čovječijem. Tu ga sreće, zato što je srce čovejčije, pored ovog prestola ovdje, na kome se služi Liturgija, ali ide se i tu do tog prestola kroz srce čovječije. Ono je presto nad prestolima. Tu se dešava tajanstveni susret ljudskog bića, ljudske ličnosti, nas ljudi sa Gospodom našim Isusom Hristom. I tako kao što On kaže: Hodite Meni, svi koji ste umorni i natovareni i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe i učite se od mene, jer sam Ja krotak i smiren i naći ćete pokoj dušama svojim. Smirenje. Tako Gospod počinje i svoju Besjedu na Gori. Blaženstva. Počinje sa tom poukom o smirenju. Blaženi smireni srcem, blaženi oni koji se smire i carstvo Božije je njihovo. Oni će Boga vidjeti. To je tajna svakog ljudskog bića i to je tajna, duboko vjerujem i naših mnogih svetitelja iz srpskog roda i Stefana Štiljanovića i njegove supruge, Svete Jelene, Jelisavete. Tajna je to susreta sa Bogom živim u srcu smirenom.
Nema drugog puta do živoga Boga, osim vjere prave u Gospoda našeg Isusa Hrista, osim Crkve Božije, osim ove Svete liturgije i nas u njoj. Ali, nas u njoj, ne samo, eto pojavili smo se tu, nego sa dubokim susretom prije toga sa živim Bogom, molitvenim , smirenim, milosrdnim. Svaka jevanđelska zapovijest, zapravo, služi susretu sa Bogom. Sve jevanđelske zapovijesti novozavjetne, najveće, vjera, nada i ljubav, pretpostavljaju drugoga. Traže lice drugoga. Ne može se vjerovati, ako nema nekoga u koga vjerujemo, u koga se nadamo, u Boga živoga. Uvijek ljubimo nekoga drugog. Uvijek izlazimo iz sebe i pružamo se ka nečemu drugome.
Mitropolit Dimitrije s tim u vezi poučava da treba da budemo otvoreni i da prizivamo Duh Božiji da siđe u naša srca i da nam otkrije tajnu našeg bića, jer je mi, bez Božije blagodati ne možemo otkriti.
Potom je naveo primjere krotosti i smirenja koje vidimo, prije svega kroz ličnost Majke Božije, koja je ikona Svetoga Duha i riznica svakog dobra, ali i ličnosti svetitelja, a među njima i Svetog Stefana koga danas proslavljamo, koji se odrekao vlasti i titula, radi Hrista, Jevanđelja i bratske ljubavi. Primjeri smirenja, kako dalje navodi Mitropolit Dimitrije, bili su svakako i naši blaženopočivši patrijarh Pavle i mitropolit Amfilohije koji je htio ostati na Svetoj Gori pored starca Pajsija, ali je poslušao priziv Crkve i potrebu da se ovdje vrati.
„Mi imamo veliko blago, veliko naslijeđe, pa da nastavimo da se molimo Majci Božijoj, Svetom Stefanu i Jeleni, da se ugledamo na naše učitelje i da gledamo na svršetak života njihov, kakav su primjer ostavili i kako su nošenje krsta doveli do kraja. A kod mitropolita Amfilohija vidimo i kroz veličanstveme litije, kao da mu je Bog pred smrt dao da još jednom vidi to svoje djelo koje su ljudi i crkva Božija koju je preobrazio i udahnuo nam vjeru , blagodaću Duha Svetoga, istu vjeru koju su nam predali i naši sveti preci i apostoli i Sveti Sava i istu vjeru koju je propovijedao naš Gospod Isus Hristos kome neka je slava sa Ocem i Svetom Duhom sada i u vijekove vijekova. Amin“-zaključio je Njegovo visokopreosveštenstvo arhiepiskop mostarsko-trebinjski mitropolit zahumsko-hercegovački i stonsko-primorski g. Dimitrije.
Visokopreosvećeni mitropolit Joanikije okupljenima je besjedio nakon rezanja slavskog kolača. Izrazio je radost zbog današnjeg sabranja u Paštrovićima u slavu Božiju i spomen Svetog Stefana Štiljanovića, ali i zbog dolaska mitropolita zahumsko-hercegovačkog Dimitrija.
Govoreći o životu Svetog Stefana, istakao je da je da je najbolji znak njegove vjere i pobožnosti zapravo onaj kada je poslije njegovoga upokojenja, svega nekoliko godina, jedan neznabožac vidio ognjene luče kako silaze na mjesto gdje je on sahranjen.
„Noću ognjene luče silaze sa neba. To znači da je on bio ispunjen ognjem božanske ljubavi što je posvjedočio u svom životu, braneći svoj narod, braneći svetu vjeru pravoslavnu, žrtvujući se za svoj narod i ostala je ona lijepa priča iz njegovoga života kako je u vrijeme gladnih godina svoje riznice otvorio i podijelio narodu žito da bi narod preživio i svima im oprostio. Iako je ispočetka rekao da daje pozajmicu do rodne godine kada će svi moći da vrate, ali on je zapravo svima davao iz svoje riznice i darovao je iz riznice srca svoga Božiju ljubav koju je nosio u sebi.
Vidite draga braćo i sestre, kako je i u najtežim vremenima Sveti Stefan okupljao narod Božiji da čuva svetu vjeru pravoslavnu, da se brani od okupatora, ali i da ide putem Hristovim. To takvo vrijeme rodilo je Stefana despota, velikog zastupnika našega prred prestolom Božijim. Danas je velika radost i u Beogradu i u njegovome Sremu gdje on okončao život i veliki trag tamo ostavio.
Gdje god pođete od Baranje do Zapadne Slavonije, do Mađarske, naći ćete poneko predanje do danas sačuvao o Svetom Stefanu Štiljanoviću, a da ne govorimo o Fruškoj gori gdje su dugo počivale njegove svete mošti.
Međutim on se danas proslavlja u cijeloj pravoslavnoj vaseljeni, a posebno ovdje u svom zavičaju, u Paštrovićima, odakle je potekao.
Neka bi dao Gospod da svi mi, prevazilazeći iskušenja koja imamo u ovom vremenu, da idemo naprijed putem Božijim, putem Hristovim, putem Svetoga Stefana, putem spasenja, da bismo naslijedili carstvo nebesko. Amin. Na zdravlje i mnoga ljeta“- zaključio je Njegovo visokopreosveštenstvo arhiepiskop cetinjski mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije.
Priredila: Lana Ostojić
Fotografije: Todovid
