Na praznik Svetog Stefana Štiljanovića i prepodobne Jelene Štiljanović, Svetu arhijerejsku Liturgiju u Bečićima, u postojbini Svetog Stefana Štiljanovića, i po predanju u njegovoj ktitorskoj crkvi Svetog apostola Tome, služio je Arhiepiskop mostarsko-trebinjski i mitropolit zahumsko-hercegovački i stonsko-primorski gospodin Dimitrije.
Visokopreosvećenom Mitropolitu Dimitriju sasluživalo je sveštenomonaštvo i sveštenstvo Mitropolije crnogorsko-primorske: protojerej-stavrofor Slobodan Zeković, arhijerejski namjesnik barski; protojerej-stavrofor Ranko Lončar, paroh petrovački; protosinđel Justin Mrenović, iguman manastira Podlastva; jeromonah Kliment Boljević, namjesnik manastira Svetog Nikolaja u Praskvici; protojerej Petar Cerović, arhijerejski namjesnik budvanski; protojerej Dragoslav Rakić, paroh paštrovsko-tudorovićki; protojerej Mladen Tomović, paroh barski; jeromonah Kozma, iguman manastira Reževići; jeromonah Vasilije, nastojatelj manastira Svetih arhangela na Miholjskoj Prevlaci; protojerej Aleksandar Lekić, starješina crkve Svete Trojice u Starom gradu Budvi i jeromonah Josif, sabrat manastira Podmaine, sa đakonima i uz učešće monaštva iz manastira Vojnić, Duljevo, Rustovo te vjerni naroda ovoga kraja.
U besjedi nakon pročitanog Jevanđelja, Mitropolit Dimitrije je poučio da je vječni život u poznanju i zajednici sa Bogom i drugim čovjekom.
”Bog nije mogao da nas spase dok se nije potpuno i do kraja smirio, dok nije došao u ovaj svijet. I ne samo što nam je predao nauku, mada je ona čudesna i nikad čuvena do tada, nego nam je predao samoga Sebe. Sav je došao u ovaj svijet i postao jedan od nas, postao čovjek Isus Hristos, Spasitelj, Pomazanik, Sin Božiji. Onaj koji je predvječni Logos, kao što to vidoviti apostol Jovan kaže: „On postade tijelo”, ”obuče se u čelovječestvo”, kako je rekao Njegoš i ”dođe nama”. Dakle, čitav se unio u taj odnos. Sav se predao”, besjedio je Mitropolit Dimitrije.
Vladika je dodao da nam je Gospod, nakon što nam je svojim stradanjem i vaskrsenjem pokazao šta i kako treba da činimo, dao Crkvu i poslao Duha Svetoga Utješitelja.
”Pošto je Gospod sve to uradio za nas, onda od nas, kao što smo čuli u današnjem Jevanđelju, isto to traži. Traži da mu se potpuno predamo. Da mu predamo i dušu i tijelo; da mu predamo i um i osjećanja i volju. Sve da uključimo u taj odnos. Doduše, takvi su i naši ljudski odnosi. Ako neko nekoga zavoli, pa mu se ovaj polovično preda ili mu se ne da uopšte, ili mu pokloni neki poklon, mi ćemo se osjećati uvrijeđeno, zato što mi hoćemo odnos.”
Mitropolit Dimitrije je pojasnio da je slično u braku ili monaštvu, jer i takve zajednice potrebuju potpuno davanje.
”Tako i duša hrišćanska – hoće da se sjedini sa živim Bogom, ali mora da mu se sva preda.”
Vladika je kazao da su krotost i smirenje ono što treba da uzvratimo Bogu, te da su najveći ljudi bili smireni, zato što su, kako je rekao ”znali da tim načinom stupaju u odnos sa Svedržiteljem”.
”Bog da bi nas spasao, morao se smiriti, a moramo i mi ako hoćemo da uđemo u to spasenje, da se smirimo bar donekle, makar da nam to bude cilj, barem da nam takvi ljudi budu uzor u životu, kao što je danas slavljeni Sveti Stefan Štiljanović”, rekao je Mitropolit Dimitrije.
On je naveo da je Sveti Stefan dobro sagledao gdje je život. Ne u vlasti, časti i bogatstvu, nego u služenju.
”Bio je čuven po tome što je svoje riznice otvorio kad je bila neka flad i razdao sve to svojim ljudima. Onima koji su bili, privremeno dok smo na ovoj zemlji, pod njim. Prije nego što je otvorio te materijalne riznice, on je tvorio riznice svoga srca i pustio da Bog uđe u njega, da ga ispuni, da ga osveti, da ga preobrazi. Iz tog odnosa sa živim Bogom su svetitelji bili dobri.”
Mitropolit je naglasio da Bog čeka da mu okrenemo lice i odazovemo se na Njegov poziv.
”Potrebno je malo truda, malo molitve, malo smirenja, neka suza, neko služenje, milosrđe, pjesma, bilo kakav dar da imamo, hajde da probamo da ga prinesemo Bogu, kao naš prvi korak, i vidjećete čudo. Bog će nas uzeti za ruku i povesti dalje, ali naša treba da bude inicijativa, jer Bog nije nasilan i nikoga ne spašava na silu, niti mu nameće nešto.”
Na kraju Svete Liturgije osveštani su slavski prinosi i prerezan je slavski kolač.
Slavske darove prinjeli su i članovi Dobrotvorne fondacije ”Čovjekoljublje”, ogranak iz Budve.
Slavsko sabranje je nastavljeno u parohijskom domu Svetog Stefana Štiljanovića uz slavski ručak.
U Crkvi Svetog apostola Tome u Bečićima čuva se dio moštiju Svetog Stefana Štiljanovića.
O. B.
