Protojerej-stavrofor Jovan Milanović, rektor Karlovačke bogoslovije “Sveti Arsenije Sremac”, održao je u subotu, 18. marta 2023. godine, predavanje na temu: ,,Krst mjera neba i zemlje, mjera čovjeka” u kripti podgoričkog Sabornog hrama Hristovog Vaskrsenja.
Prisutne je pozdravio protojerej Nikola Pejović, starješina Sabornog hrama. Zablagodarivši svima na prisustvu i izdvojenom vremenu, on se posebno zahvalio ispred sveštenog bratstva ove svetinje proti Jovanu na trudu i ljubavi koju je svojim dolaskom pokazao prema crkvenoj zajednici u Podgorici.
U uvodnom dijelu predavanja prota Jovan je poseban akcenat stavio na silu, slavu i pobjedu Časnog krsta na koje nas je upravo uputio sam Gospod:
,,Časni krst u ove naše dane predstavlja poseban izazov. Na Zapadu se trude da ga sklone da ga nema, jer smeta. Što pokazuje da krst jeste znak oprečni, to jeste da o njemu mnogi neće da govore, da ga mnogi izbjegavaju i sklanjaju. Razlog tome jeste što svaki Časni krst, svaki, makar i samo iscrtan rukom, jeste sila, slava, pobjeda. Ali, zašto je to tako? Zato što je Hristos nas uputio u silu krsta, On je izrekao u Svetome pismu i svima nama danas to govori i zato se toga i sjećamo: Ko ne pođe za mnom i ne uzme svoj krst nije mene dostojan, a opet sa druge strane kada govori o jarmu, misleći na krst kaže: Uzmite jaram moj na sebe i naučite se od mene, jer sam ja krotak i smiren srcem i naći ćete pokoj dušama vašim.”On je potom podsjetio da tajna Časnog krsta povezana i sa iskušenjima koja nam se daju u životu:
,,Ta tajna krsta dakle ona je u našim životima najčešće povezana ne samo sa silom i slavom već i sa nekim iskušenjima koja nam se daju, pa kažemo u govoru: To je njegov krst, mora da ponese svoj krst, mora da iznese svoj krst. Dakle, imamo i tu drugu asocijaciju kada govorimo o Časnom krstu. A zašto je to tako? Zato što je nama pred očima i u pamćenju dubinskom i iskonskom, svi oni koji su na sebe primili znak krsta i koji su kršteni, to čudesno rašireno grljenje koje je Gospod nama na Krstu prineo.”
Prota Jovan je potom govorio i o posebnom molitvenom odnosu prema Časnom krstu Gospodnjem prisutnom u životu naše Svete crkve:
,,Krst je takođe dobio poseban molitven odnos u životu naše Crkve. Vi znate da se mi Časnom krstu obraćamo, pa kažemo: Časni krste! Pa se i u službama obraćamo molitveno Časnom krstu da bude nama na spasenje. A zašto je to tako? Zato što kako kaže crkvena pjesma: Krst je rajsko drvo izgubljeno na kom je sazreo pravi plod besmrtnoga života. Drvo poznanja dobra i zla je u ovaj svijet donelo nered i haos. A plod sa jednog drveta na kome Hristos visi kao plod, budući da svaki plod visi na drvetu, jeste u stvari plod besmrtnosti i vječnosti.”
On je naglasio da Krst u nama pomaže da se izborimo sa našim unutrašnjim slabostima primajući znak Hristov na sebe:
,,Zašto je nama toliko potreban Časni krst? On je potreban koliko u nama, toliko i van nas. Prvo, da podsjetim i sebe i vas, mi smo bića izatkana na strunama za vječnost, ali često puta te strune i niti pokidamo i zaboravimo za tu vertikalu koja nas vezuje, zapravo prekidamo tu čudesnu vertikalu koja čini krst. Krst u nama pomaže da se izborimo sa našim unutrašnjim slabostima primajući znak Hristov na sebe – krst, mi razapinjemo u sebi ono što je loše. Razapinjemo grijeh, strasti, loše misli i sve njih kroz plod Časnog krsta koji je Hristos, mi preobražavamo i činimo novim, dakle mi postajemo nova bića.”
Ističući značaj Časnog krsta, prota Jovan je podvukao da je mjera Krsta Hristovog i da su naše granice do kojih treba da idemo, u stvari granica krajnjeg smirenja i granica ljubavi Hristove:
,,Van nas, Časni krst nam pomaže da razapinjući odnose sa drugima, živeći u tim odnosima sa drugima uvek nađemo pravi i ispravnu mjeru. Jedno se traži na poslu, drugo se traži kod kuće, treće se traži od roditelja, četvrto od djece, i svi mi možemo reći da imamo neko svoje raspeće i neki svoj životni krst. Kada mjerimo mjerom Krsta Hristovog, onda nam postaje jasno, a to je ono što je bitno: Koja je to granica do koje treba da idemo? Ne moram da vam govorim koja je to granica, granica krajnjeg smirenja i granica ljubavi. To je naš znak. Drugoga znaka nema i drugoga znaka neće ni biti”.
,,Krst postaje za nas odgovor i na to pitanje koliko treba da bude naše služenje Bogu. U različitim vremenima dobijaćemo isti odgovor, a to je mjera krsta, mjera krajnjeg smirenja i apsolutne ljubavi. Na takav način mi ćemo postati drugačiji ljudi, a šta to znači? To znači sve mjeriti krstom Hristovim. Početi sve sa krstom i završiti sve sa krstom, ne razmišljajući koliko smo sebe razapeli i koliko smo sebe dali”, poručio je naposlijetku protojerej-stavrofor Jovan Milanović, rektor Karlovačke bogoslovije “Sveti Arsenije Sremac”.
