U kripti Sabornog hrama Hristovog Vaskrsenja u Podgorici, 5. aprila 2022. godine, održano je predstavljanje 7 knjiga prof. dr Momira Bulatovića: “Manje od igre – više od života” (Književna zajednica Novog Sada, 1991); “Crna Gora: Ekološka država” (Unireks, Podgorica, 1996); “Pravila ćutanja: Istiniti politički triler sa poznatim završetkom (1. izd.)” (Narodna knjiga, Beograd, 2004); “Neizgovorena odbrana: ICTY vs Slobodan Milošević” (Zograf, Niš, 2006); “Ekonomija i demokratija: Držati glavu iznad” (Jumedia Mont, Podgorica, 2011); “Nevidljivi lanci: Moć nepostojećeg novca” (Laguna, Beograd, 2018) i “Nema predaje ni bogovima” (posthumno, Vukotić media, Beograd, 2020)., književnika, novinara i publiciste.
O životu i radu Momira Bulatovića, nekadašnjeg predsjednika Predsjedništva SR Crne Gore (1990-1992), predsjednika Republike Crne Gore (1993-1998) i predsjednika Savezne vlade Savezne Republike Jugoslavije (1998-2000) govorili su ove večeri Mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije, Manojlo Vukotić, ispred IK “Vukotić medija”, dr Miša Đurković, Milan Stojović, novinar i publicista i Nada Bulatović, supruga Momira Bulatovića, koji je bio i osnivač Socijalističke narodne partije.
Ovoj svečanoj večeri, koja je bila u planu da se održi u kripti Hrama još nakon upokojenja dr Momira Bulatovića, po blagoslovu blaženopočivšeg Mitropolita crnogorsko-primorskog g. Amfilohija, a koju je odložila situacija sa pandemijom, prisustvovale su visoke zvanice: gradonačelnik grada Trebinja gospodin Mirko Ćurić, predstavnici Ambasade Republike Srbije u Crnoj Gori, članovi porodice Bulatović, kao i ostale uvažene zvanice, predstavnici političkih partija.
Ovom prilikom svi prisutni su mogli kupiti komplet od sedam knjiga počivšeg dr Momira Bulatovića, kao i svaku knjigu pojedinačno, a po želji gospođe Nade Bulatović i njegove ćerke Nine, sav prihod od prodaje namijenjen je Narodnim kuhinjama Mitropolije crnogorsko-primorske, kao i onim najpotrebitijim porodicama.
U uvodnom slovu sve prisutne pozdravio je protojerej Predrag Šćepanović, arhijerejski namjesnik podgoričko-danilovgradski, moderator ove večeri, koji je ovom prilikom pomenuo da baš tokom one najveće duhovne gladi i zime u Crnoj Gori 30. decembra 1990. godine kada je u Cetinjskom manastiru ustoličen blaženog spomena Mitropolit crnogorsko-primorski g. Amfilohije, sa jedne strane UDBA jednim neprimjernim transparentom dočekuje Mitropolita, dok je vjerni narod sa jednim čovjekom koji je pred činom ustoličenja zaplakao, dočekao dostojno Mitropolita. Kako dalje navodi prota Predrag, taj čovjek je bio upravo predsjednik Crne Gore dr Momir Bulatović.
Nakon protojereja Predraga Šćepanovića, riječ je uzeo gospodin Manojlo Vukotić, ispred IK “Vukotić medija” koji je i lični prijatelj dr Momira Bulatovića i izdavač ovih štampanih izdanja.
Obraćajući se sabranima, ispred izdavača, istakao je da je Momir Bulatović pripadao najtalentovanijoj generaciji mladih političara u ondašnjoj državi, kao i to da je uporno, dosljedno, vješto i znalački opsesivno slagao tekstove i komentare hodajući po nepokošenoj livadi pisane riječi.
On je dao poseban osvrt na knjigu ,,Pravila Ćutanja”, akcentujući njenu autentičnost, istinitost, otkrivajući pritom i sopstvenu hrabrost i odlučnost:
,,Kada su u pitanju knjige o kojima večeras govorimo, sve je čisto i jasno već po naslovima. Ništa nije izmišljeno u Pravilima ćutanja… Uvijek je iskreno branio da treba držati glavu iznad. Razgrnuo je latice razgranatog političkog života”, kazao je Vukotić.
U daljem izlaganju on je ukazao na to da se iz opusa dr Momira Bulatovića jasno vidi da ga nije privlačila jedna oblast, jedan dio života omeđen i ograđen, već da je riječ o čovjeku dubokih shvatanja u raznim sferama života i ekspertize: ,,Momiru Bulatoviću je politika – strast, ekonomija – zanat, spoljna politika – interesovanje, Evropa – saputnica, Amerika – ogledno dobro, Rusija i Kina – želja, a Crna Gora ceo život.”
Vukotić je zaključio sa tim da je ono što je vidno upravo činjenica da je Bulatovića politika sve manje interesovala kako je vrijeme prolazilo, a da je refletkore svoje preokupacije, inspiracije i istraživanja usmjerio ka uzburkanom moru ekonomije, razotkrivajući zamke i zablude tog komleksno instaliranog svjetskog bankarskog sistema: ,,Momir Bulatović bez belih rukavica iznosi svoj stav. Možda se nekom neće svideti oštre ocene autora o svemoćnim bankarskim institucijama sveta, ali, Bulatović znalački primećuje i pripisuje da su one uvek nosilac dužničkog ropstva, te da nas banke mogu ispisati iz spiska živih u svijetu u kojem vladaju nezajažljivi bankari sa gangsterskim ponašanjem u stvari elimniše ubija svet poštenja, ravnopravnosti, slobode, socijalne pravde i nezavisnosti države.”
Nakon gospodina Manojla Manja Vukotića, riječ je uzeo prof. dr Miša Đurković.
On je u uvodnom izlaganju naveo da je velika čast i privilegija govoriti o gospodinu Momiru Bulatoviću u blizini mjesta vječnog počivanja Mitropolita Amfilohija, naglasivši da je to za njega i dužnost i obaveza. Izrazio je veliku blagodarnost i divljenje pred naporom i poduhvatom koji su bili potrebni za izdavanje ovih sedam knjiga: ,,Odajmo počast velikoj istorijskoj ličnosti kakav je bio Momir Bulatović. Želim da se posebno zahvalim Nadi i Nini Bulatović i izdavačima, budući da nije bilo lako vreme za izdavaštvo i kulturu uopšteno. Ući u ovakav poduhvat i ostaviti ovakvo istorijsko nasleđe kakve jesu ovih sedam knjiga jeste zaista dostojno divljenja.”
Dr Miša Đurković prisjetio se trenutaka druženja sa Momirom Bulatovićem ističući da su u pitanju fantastični doživljaji, te da je riječ o načitanom, duhovitom, ali narodskom čovjeku.
,,On je doprinio da srpsko ime opstane ovdje u Crnoj Gori. Kada govorimo o Momiru Bulatoviću, govorimo o čovjeku koji je bio veoma uspešan političar, ali i kao ekonomisti, piscu i naučniku koji je svoje vreme posvetio izučavanju sveta koji se munjevito menja. Sjajno je opisivao taj svet u knjigama koje večeras promovišemo”, kazao je Đurković.
On je ukazao na činjenicu da Momir Bulatović nikada nije prestao da služi svom narodu, radeći do kraja svog zemnog života u najboljem interesu naroda kojeg je volio, jer je bio čovjek naroda:
,,Momir je do kraja života, u svojim vrlo hrabrim tekstovima pošteno upozoravao svoj narod na velike zamke koje mu se pripremaju. Time je on nastavio i kad je izašao iz politike da časno i pošteno služi svom narodu, a to je i na čast svoje porodice i svog naroda radio upravo do kraja svog života. Momir Bulatović je bio istorijska ličnost u punom formatu te reči. On je čovek koji je donosio teške odluke, a dugoročno gledano ispravne. Mnogo je primera, ali o njegovoj veličini naročito svedoči 1998. godina. On je tada izabran za legitimnog predsednika i predstavnika naroda Crne Gore i u drugom mandatu. Njemu je nelegalnim sredstvima oteta ta pobeda po nalogu velikih sila. Narod je većinom bio uz njega. Momir je doneo odluku da taj narod ne povede u nešto što bi neosporno bio građanski rat. On je smatrao da je to nešto najgore što bi moglo pogoditi Crnu Goru, zato je žrtvovao sopstvenu političku moć, svoj ugled, on je shvatao da vreme, trenutak, nije bio takav da taj posao može da se završi’, zaključio je Đurković.
Nakon prof. dr Miše Đurkovića, moderator večeri protojerej Predrag Šćepanović misleći na počivšeg Momira Bulatovića podsjetio je na riječi velikog narodnog barda Radovana Bećirovića Trebješkog. Naime kada su ga pitali koja je pjesma dobra, on je odgovorio: ,,Ona koja nadživi svoga autora”. Samim tim prota Predrag je povukao paralelu i sa Momirovim knjigama koje nastavljaju njegov put i nastavljaju da žive.
On je podsjetio da je do Momira Bulatovića kao predsjednika Crne Gore mogao svako doći bez nekog posebnog protokola, navodeći da mu je lično poznato da je Momir Bulatović studentima iz Crne Gore u Beogradu nosio koverte i knjige budući da mu za svoj narod ništa nije bilo teško. Prota Predrag je potvrdio riječi profesora Miše Đurkovića, da je nakon pokradenih izbora Crna Gora mirisala na barut, te da su ulice bile posute benzinom i da je samo falio upaljač Momira Bulatovića, da se sva Crna Gora pretvori u jedno ratište.
,,Ali, znao je Momir za drevnu biblijsku mudrost i riječi: Blaženi su mirotvorci jer će se oni sinovi Božiji nazvati‘, siguran sam da će spasiti dušu u vječnom carstvu Hristovom zbog toga”, podsjetio je protojerej Predrag Šćepanović.
Nakon ovih riječi, otac Predrag je pozvao novinara i publicistu Milana Stojovića da uzme riječ.
,,Momir Bulatović pripada redu rijetkih ljudi sa ovih prostora koji su obilježili političku scenu s kraja 20. i početka 21. vijeka. Jedan je od rijetkih ljudi sa vlasti koji nije profitirao od narodne muke. Kao pravi narodni tribun govorio je istinu i uvijek bio pisac sa stavom. Njegova Pravila ćutanja su nezaobilazan priručnik za sve one koji se bave politikom ili tek planiraju da se bave”, kazao je Milan Stojović.
Naposlijetku, svima sabranima obratio se Visokopreosvećeni Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije, dajući svoje mišljenje i sud o ličnosti prof. dr Momira Bulatovića.
Mitropolit Joanikije je posebno istakao da je Momir Bulatović, prije svega, mislilac: ,,Za Momira Bulatovića je malo reći da je publicista, on je, prije svega, mislilac i to se i večeras moglo osjetiti iz ovoga što su o njemu govorili naši ugledni intelektualci. Crnoj Gori treba da je čast što je imala na čelu jednog takvog obrazovanog, civilizovanog, čestitog i mudrog čovjeka, mislioca. Malo je ko od čelnih političara poslije kralja Nikole Petrovića u Crnoj Gori zabilježio nešto vrijedno čitanja. Ali, ono što je ostavio Momir nijesmo imali i to će se sve više primjećivati”.
Visokopreosvećeni Mitropolit g. Joanikije je naglasio da je Momira Bulatovića upoznao nakon što je smijenjen sa vlasti, ističući da tada nije sreo i upoznao funkcionera, već čovjeka koji je pun dobrih osobina: ,,Bio je fin, obrazovan i mio čovjek, intelektualac. Prošao je kroz teška vremena, ali nije izdao Kosovo. Ostao je vjeran Kosovu i svome narodu. Momir Bulatović je sve to pokazao i potvrdio kao predsjednik Savezne Vlade 1999. godine. On je bio jedan od najodgovornijih ličnostima u najtežim vremenima naše zajedničke otadžbine”.
,,Ostao je vjeran i svome prijatelju Slobodanu Miloševiću i to je jedna velika vrlina. Kada su svi krenuli da grade svoju karijeru, bacajući kamenje na Slobodana Miloševića, Momir Bulatović je ostao vjeran, naročito u zatočeničkim danima Miloševića, čineći sve da olakša njegove zatočeničke dane u Hagu, to je jedna divna ljudska zasluga koju ne treba zaboraviti koju je svakako naslijedio od svojih predaka. Nije se moglo niakd zamisliti da bi Momir Bulatović izdao bilo koga, a kamoli svoga prijatelja”, kazao je, između ostalog, Mitropolit Joanikije.
,,Večeras smo upoznali Momira Bulatovića – mislioca. On je nadživio svoje vrijeme. Malo je političara koji se po nečem pominju poslije njihove smrti osim u sklopu političkih događanja, međutim Momir Bulatović će se sve više i više čitati, izučavati i kao naučnik, sjajan analitičar i mislilac”, poručio je Mitropolit Joanikije.
Zaključno, gospođa Nada Bulatović, koja je radila predano dvije godine na publikovanju ovih sedam knjiga njenog supruga Momira Bulatovića obratila se svima sabranima. Ona je podvukla da joj je suprug 2011. godine poklonio knjigu sa posvetom: „Nadi, najboljem čuvaru sjeni”.
,,Opet u ljeto, osam godina kasnije, shvatila sam da je ta rečenica bila njegov amanet, pored Boškovih, da čuvam i njegove sjeni. Kao i uvijek, on je i tad vidio nekoliko koraka unaprijed. Ovo je, prije i iznad svega, veče jednog oca i jednog sina – Momira i Boška Bulatovića”, kazala je, između ostalog, Nada Bulatović.
Momir Bulatović, rođen je u Beogradu, osnovnu školu i gimnaziju pohađao je u Zadru, u Hrvatskoj. Ekonomski fakultet je završio u Podgorici, gdje i magistrira 1986. godine. Doktorsku disertaciju iz oblasti menadžmenta odbranio je na Evropskom univerzitetu u Beogradu 2006. godine. Na istom univerzitetu je izabran u zvanje redovnog profesora. Objavio je više desetina naučnih i stručnih radova iz političke ekonomije i međunarodnih odnosa.
Tekst & foto: Boris Musić
