U kripti Sabornog hrama Hristovog Vaskrsenja u Podgorici sinoć, 15. aprila 2022. godine, održano je predstavljanje knjige „Sonetni vijenac, iz krajiškog oka” pjesnika Nevena Milakovića, u organizaciji humanitarne organizacije „Srpska nit”, u čijem je izdanju nedavno i objavljena.
„Već u naslovu su eksplicirane ključne strukturne dimenzije knjige – žanrovska i tematsko-motivska. Naime, pjesnik je izabrao veoma strogu, zahtjevnu formu sonetnog vijenca, zahvaljujući kojoj je pjesničku viziju saobrazio visokim versifikacionim zahtjevima. Na motivskom planu, razvio je izuzetno snažne, lirski autentične prizore stradanja mučenika u logoru Jasenovac. Evokacijom ove bolne stranice kolektivnog pamćenja, Milaković je vratio u orbitu književne tematizacije ovaj veoma važan tradicijski sloj. Pjesničku knjigu Nevena Milakovića prati nadahnuto kazivanje stihova, u izvedbi barda srpskog glumišta, Petra Božovića”, navodi se, između ostalog, u saopštenju NVO „Srpska nit” iz Podgorice. Urednik ovog izdanja je Milivoje Brković.
U programu, u kripti Hrama, učestvovali su protojerej mr Predrag Šćepanović, kao moderator i govornik, glumac Dragiša Simović, Milivoje Brković ispred izdavača i organizatora, narodni guslar Željko Bugarin, etno pojav Branka Zečević, kao i autor knjige, pjesnik Neven Milaković.
Pozdravno slovo izgovorio je protojerej mr Predrag Šćepanović, arhijerejski namjesnik podgoričko-danilovgradski, koji je ovom zablagodario svima prisutnima na izdvojenom vremenu i dolasku, posebno blagodareći autoru Nevenu Milakoviću i organizaciji Srpska nit čijim trudom i organizacijom je ovo veče priređeno u kripti Sabornog hrama u Podgorici.
Prota Predrag je podsjetio i na godišnjicu strašnog zemljotresa koji je na ovaj dan potresao Crnu Goru 1979. godine, a koji je odnio preko 100 života, dok je ostavio 80.000 ljudi bez krova nad glavom. On je pozvao sve prisutne da se zajedno pomole za pokoj i vječan spomen stradalih tog kobnog dana.
Nakon oca Predraga stihove iz knjige pjesnika Nevena Milakovića čitao je glumac Dragiša Simović.
Ztim se sabranima obratio protojerej Predrag Šćepanović, koji se osvrnuo na same začetke bratoubilaštva, zavisti, zvjerstva među ljudima, podsjećajući da istorija roda ljudskog počinje ubistvom i to od djece praoca našeg Adama, tj. Kaina koji iz zavisti ubija svog brata Avelja, čija nepravedno prolivena krv vapije sa zemlje i doziva Gospoda. Od tada do danas, kako naglašava prota Predrag, rat je stanje u kojem pali ljudski rod umjesto da prebiva i živi u atmosferi ljubavi, ipak odabira da bude jedan drugom vuk.
U svom daljem izlaganju otac Predrag se osvrnuo i na stradalni put srpskog naroda: ,,Krivudav put je bio sprskog naroda, Sveti Sava mu je dao put i vezao ga za Gospoda Isusa Hrista. Takođe su kosovski junaci odabrali Carstvo nebesko, stavivši svojom žrtvom i vjerom ono neprolazno iznad zemaljskog zamalenog i prolaznog, truležnog”.
On je zatim podsjetio na mnoge ideologije koje su razarale ljudski rod tokom istorije, ali zbog kojih smo i sami kao narod stradali, ukazujući na riječi Svetog Vladike Nikolaja žičkog i ohridskog:
,,Osamnaesti vek je značio bunt protiv crkve i sveštenstva rimskog pontifeksa. Devetnaesti vek je značio bunt protiv Boga. Dvadeseti vek znači savez sa đavolom”.
Prota Predrag se sjetio i proročkog lamenta Svetog Petra Cetinjskog nad svojim povjerenim narodom u XX vijeku, naglašavajući da su ipak mnog stradanja sprskog naroda na korist i da Bog hoće od sprskog naroda ipak nešto veliko:
,,Sveti Petar Cetinjski je zakukao nad sudbinom Crne Gore dvadesetog vijeka, govoreći da će je teška uloga i sudba snaći. Velike istorijske greške su nas skupo koštale, ali ipak hoće Bog nešto veliko od nas. Srpski narod je kroz svu svoju istoriju uvijek bio na strani istine pravde.”
On je dao poseban osvrt na događaje iz Prvog svjetskog rata (Velikog rata), na mnoge žrtve sprskog naroda, ali i kobne loše izbore, koji su koštali mnoge živote:
,,Radovan Bećirović Trebješki je govorio da: niko ne zna šta su muke teške dok ne prođe albaniju pješke., takvo je teško stradanje istorijsko na zemlji. Toliko zanosa. Toliko stradanja. Međutim, umjesto da zaokruži svoju državu nakon Prvog svjetskog rata, Srpski narod griješi i skupo plaća preskup projekat Jugoslavije koji je koštao milione života.”
On je ukazao na činjenicu da je Podgorica jedan od najmnogostradalnijih gradova u svijetu, navodeći zatim i mnoga druga velika stratišta:
,,Podgorica je jedan od najstradalnijih gradova na svijetu, 15. maja 1944. godine je bukvalno sravnjen sa zemljom. Jasenovac, Jadovno, Glina, Jastrebarsko, koji je jedini dječiji logor na svijetu oformljen od NDH, zatim Prebilovci, ko će pomenuti druga stratišta, sjetimo se velikomučeničke Velike.”.
,,Slavni Viktor Igo napisao je prije 140 godina svoj čuveni apel Za Srbiju, kojim je zahtjevao od evropskih vlada i vladara da zaustave ubijanje srpskog naroda. Te ratne 1876, pre tačno 140 godina, i pošto je napisao i objavio svoj čuveni apel Za Srbiju, Igo ne prestaje da misli o stradanju srpskog naroda. Tako 10. septembra te godine adresira pismo na Ženevu i upućuje predsjedniku Kongresa mira: Pred osakaćenom Francuskom, pred izmučenom Srbijom, civilizacija se grozi, protest Kongresa mira je neophodan… Na proslavi Dana Republike u Marselju 22. septembra 1876. napisao je i sljedeće: Sila uobražava da je pravo: ovde se unakazuje Francuska, tj. civilizacija, tamo se ubija Srbija, tj. čovječanstvo. Kao i ove riječi: ubijaju jedan narod. Gdje? U Evropi. Ima li koga da posvjedoči? Svjedok je jedan: cio svijet. A vlade, vide li to? Ne vide”, besjedio je prota Predrag.
Naposlijetku, on je rekao da su ovakve večeri prilika da se sjećamo na dostojan način onih koji su svojom žrtvom nama utabali put i svijetle nam sopstvenim primjerom čojstva i junaštva, kao što su stradalni mučenici sveštenici Mitropolije crnogorsko-primorske na čelu sa svojim arhipastirom mučenikom Mitropolitom Joanikijem Lipovcem:
,,I mi se u ovom Hramu sjećamo onih koji su stradali. Stradali su i hramovi, i episkopi, zaključno sa Mitropolitom Joanikijem Lipovcem, i 80 sveštenika Mitropolije crnogorsko-primorske. Sjećanja nekad blijede i umiru. Ali ne umire onaj koji se sjeća. Neka se njihove duše mole za nas da i mi idemo putem Hristove pravde, ljubavi, istine i žrtve jer mi drugog puta nemamo. Neven Milaković je čuvar duše Podgorice, čuvar svih onih lijepih stvari Podgorice, čuvar onog najvrednijeg, čast nam je što smo sa njim večeras”, poručio je prota Predrag.
Nakon njegovog obraćanja stihove je kazivao autor, Neven Milaković, da bi se naposlijetku svima sabranima ispred organizatora i izdavača obratio Milivoje Brković.
On je istakao da su odlučili da izdaju knjigu pjesnika Nevena Milakovića uprkos tome što je NVO ,,Srpska nit” dominantno humanitarna organizacija budući da pomenuta knjiga simbolizuje iste vrijednosti koje zagovaraju i oni ispred organizacije. A to je kultura sjećanja na nedužne sprske žrtve i stradanja.
Brković je ukazao da se organizacija Srpska nit ne ograničava nikada na jednu temu:
,,Sistematski genocid, kojem je srpski narod kontinuirano izložen u krvavom XX vijeku na najbolniji način je ocrtao krug patnje ali i krug razumijevanja i podrške. Zato je moguće da ljudi različitih afiniteta, generacijske pripadnosti i interesovanja odani predačkom zavjetu, sudjeluju na prvorazrednom nacionalnom poslu, koji ostaje kao trajna kulturna baština našeg naroda. Stoga se mi nikad ne ograničavamo na jednu temu, ma koliko ona bila velika”, podvukao je Brković.
Nakon što je posebnu zahvalnost iskazao i bardu našeg glumišta, Petru Božoviću koji izgovara audio stihove u digitalnom multimedijalnim izdanju koje se može poslušati na platformi YouTube, Brković je istakao da će Milakovićevi čitaoci biti zasigurno zatečeni i potrešeni, sve samo ne ravnodušni:
,,Čitaoci Milakovićevih pjesama biće zatečeni i potreseni. Tuga koja provijava iz ovog sonetnog vijenca čini da sd osjetimo beznadežno. Ali, ideja o stradanju na pravdi Boga, uvijek nas iznova podsjeti na Spasiteljsku svjetlost Hristovog vaskrsenja koje svake pa i ove godine dočekujemo sa čvrstim uvjerenjem da žrtva podnesena radi Hrista znači vijenac neprolazne slave u vječnosti”, poručio je naposlijetku Brković.
Neven Milaković je rođeni Podgoričanin, koji je sav svoj vijek posvetio pisanju stihova i romana, u kojima u najvećoj mjeri mjesto zauzima ljubav prema Podgorici. Ali Milaković pjeva i o jamama, Jasenovcu, svetiteljima, Košarama. Autor je poznate pjesme „Vila sa Košara”. Rođen je 1963. godine u Titogradu, današnja Podgorica. Objavio je knjige: „Radost pokajanja” (2008), „Dar Majke Božije” (2009), „Zebnja” (2012), „Podgorički” (2012), „Vijenci” (2013), „Poslednji plotun” (2014), „Krstonosna Rumija” (2014) i „Zbornik Rumija Jovanova”(2011).
Tekst i foto: Boris Musić
