U utorak 23. aprila 2024. godine održano je predstavljanje knjige ,,Pop Radovan Novović – Svjedok i sluga Boga živoga” u kripti Sabornog hrama Hristovog Vaskrsenja u Podgorici sa početkom u 19 časova.
O knjizi su govorili: Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije ; Protojerej Mirčeta Šljivančanin ; dr Milan Joksović, profesor na PMF u Kragujevcu (unuk popa Radovana Novovića) ; književnik Rajko Palibrk i autor Rajo Vojinović, urednik časopisa ,,Svetigora” obraznika za vjeru, kulturu i vaspitanje Mitropolije crnogorsko primorske.
U pozdravnom slovu, starješina Sabornog hrama protojerej Nikola Pejović istakao je da je sveštenik Radovan Novović veoma neobična ličnost koja je ostala upamćena u svim krajevima Crna Gore, po pričama, mudrosti i anegdotama:
,,Govorili smo u ovoj kripti o mnogim ličnostima, ostvarenjima, događajima, ali čini mi se da ovo veče nekako odvaja od svih koje smo imali, jer večeras nas je sabrala jedna veoma neobična ličnost koja je ostala upamćena u svim krajevima Crna Gore, po pričama, mudrosti, anegdotama, pos vemu onome što je krasilo njegov dug sveštenički život u njegovoj parohiji. Riječ je o popu Radovanu Novoviću i večeras imamo radost da govorimo o knjizi Raja Vojinovića, koji je ta svjedočanstva, istorijske podatke do kojih je došao, o popu Radovanu sabrao u jednu knjigu koja nosi naziv: ,,Pop Radovan Novović – Svjedok i sluga Boga Živoga”.
Visokopreosvećeni Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije je rekao da je sveštenik Radovan Novović od svog djetinjstva i najranije mladosti težio ka duhovnim visinama, vrijednostima bivajući čovjek čvrstoga stava:
,,Sveštenik Radovan Novović je vidi se, od svog djetinjstva i najranije mladosti težio ka duhovnim visinama, vrijednostima. Bio je čovjek čvrstoga stava, koji se nije kolebao od početka pa do kraja da se vjera treba poštovati, braniti, za nju stradati, ginuti da je to časno i da su svi vjerni, a naročito sveštenici pozvani da čuvaju obraz svoje vjere i Crkve i svojih predaka. A kako je vrijeme prolazilo, njegov stav je bio sve važniji. U vrijeme bratskog poklanja i građanskog rata u Crnoj Gori u toku Drugog svjetskog rata, on nije bio ni na jednoj ni drugoj strani, bio je samo na Božijoj strani da sačuva naš narod od krvoprolića”.
Mitropolit je naglasio da je sveštenik Radovan Novović bio mudar, staložen, ali i bogougodan svojim životom i asketa:
,,Pop Radovan Novović je zaista svijetli lik, lik koji je obilježio i ratno vrijeme i poratne prve decenije. Oni koji su htjeli da se na rugaju i njemu i Crkvi preko njega u tome nisu nikada mogli da uspiju, pa su zazirali. Jer sveštenik Radovan kakav je bio, mudar, staložen, čudesni, tajanstveni lik bio je u stanju da odgovori i razobliči njihovu zlu namjeru, glupost i pakost, kao što je to vrlo često i činio. A očigledno je da je bio čovjek bogougodan, bio je asketa, u njegovoj kući se nije služio alkohol, to je jedan jak, čvrst stav.”
,,Sveštenik Radovan Novović je od svih normalnih i poštenih ljudi bio veoma uvažavan, poštovan. Projavljivao je ne samo čvrstinu svoga karaktera, nego i milost i za one koji su mu zlo učinili. Pa ako bi se neko pokajao, makar da je posvjedočio da se pokajao, on je opet bio spreman da oprosti, odmah je izlazio u susret”. – podsjetio je Vladika.
Na kraju Mitropolit Joanikije se zahvalio gospodinu Raju Vojinoviću, unuku sveštenika Radovana Novovića gospodinu Milanu Joksoviću, profesoru, kao i gospodinu Miodragu Kuju Novoviću i svima ostalima koji su dali veliki doprinos da se ova knjiga objavi:
,,Po onome što je sačuvano, vidi se da je riječ o jednom izuzetnom, talentovanom, dubokomisaonom, čovjeku, pravom narodnom mudracu, iako je prosto osim školovanja i skoro cio život proveo u svojim Prenćanima, dostigao je i mudrost i obrazovanje, a iznad svega najvažnije je da je zasvijetlio kao prava luča svete pravoslavne vjere, čestitosti, poštenja ovaj divni srpski sveštenik Radovan Novović, prosto legendarna ličnost i zato je bilo važno da se ova knjiga pojavi. Zahvaljujem i gospodinu Raju Vojinoviću i njegovom unuku gospodinu Joksoviću, profesoru, gospodinu Kuju Novoviću i ostalima koji su dali veliki doprinos ovoj knjizi”.
Protojerej Mirčeta Šljivančanin, starješina crkve Svetog Đorđa pod Goricom je rekao da je knjiga o svešteniku Radovanu Novoviću zapravo ispunjenje blagoslova blaženopočivšeg Mitropolita Amfilohija, koji je ličnost i misli oca Radovana Novovića često pominjao i citirao u razgovorima i propovjedima:
,,Velika je radost i nezaslužena čast govoriti večeras pred vama i predstavljati knjigu o čuvenom sveštenoslužitelju Srpske Crkve popu Radovanu Novoviću. Ova knjiga koja je večeras pred nama i koja nas je sabrala nastala je trudom Radosava Raja Vojinovića, majstora riječi, pera i gudala, jeste svjedočanstvo o nepobjedivosti služenja istini, spomenik velikoj žrtvi tog služenja i blagodarnica svešteniku, zemljaku, pastiru i prijatelju predaka. Ova knjiga je ispunjenje blagoslova blaženopočivšeg Mitropolita Amfilohija, koji je ličnost i misli oca Radovana Novovića često pominjao i citirao u razgovorima i propovjedima, a sam ga je posjetio nekoliko godina pred njegovo upokojenje, odmah po Mitropolitovom povratku iz Grčke i Pariza, sredinom sedamdeseih godina prošloga vijeka”.
Prota Mirčeta je kazao da je sveštenik Radovan Novović još u majčinom mlijeku napojen duhom viteštva i borbe za slobodu, s obzirom da potiče od šaranskog bratstva Novovića koji su ogranak Vukovića, koje ima slavno junačko porijeklo:
,,Sveštenik Radovan Novović je u majčinom mlijeku napojen duhom viteštva i borbe za slobodu, obzirom da potiče od šaranskog bratstva Novovića koji su ogranak Vukovića, a đed popa Radovana – Janko naročito se istakao u čuvenom boju na Šarancima 1862. godine, pogubivši jednog od najvećih turskih junaka Kuja Micanovića. Rođen je početkom XX vijeka, vaspitavan na narodnoj pobožnosti, blizu čuvenoga manastira Dovolja, na junačkim narodnim pjesmama i kosovskog zavjetu, mladi Radovan Novović je od dječačkih dana zaželio da služi Bogu, takav će ostati do svoga upokojenja”.
,,Ostalo je zapamćeno u narodu da mu se molitva primala i da su nakon njegove molitve bolni ozdravljali i da se vraćao napredak u stoku i imanje. Obilazeći parohiju pješke ili na konju, ponekad je konačio kod svojih parohijana, a kad bi vidio da je kuča siromašna, ništa nije uzimao ili naplaćivao za izvršene obrede od takvih ljudi. Govorio je: ,,Kad Bog vama, onda ćete i vi meni”. – prisjetio se prota Mirčeta riječi sveštenika Radovana.
Unuk sveštenika Radovana Novovića, gospodin Milorad Joksović je u svom obraćanju iznio niz zanimljivih i važnih svjedočanstva o svom djedu svešteniku Radovanu koje javnost nije imala prilike čuti, istakavši pritom veliku zahvalnost Mitropolitu crnogorsko-primorskom g. Joanikiju, Episkopu Mileševskom g. Atanasiju, Episkopu budimljansko-nikšićkom g. Metodiju, kao i autoru gospodinu Raju Vojinoviću:
,,Ja i moj sin Stefan, ovdje prisutan – unuk i praunuk popa Radovana Novovića ponosni smo što smo njegovi potomci, nažalost jedini od njegova četiri sina i četiri kćeri, ali, to je bila Božija volja. Osim toga, počastvovani smo što prisustvujemo jednom ovakvom događaju u Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja ovdje u Podgorici. Zahvaljujemo se onima koji su blagoslovili da ova knjiga ugleda svjetlost dana: Njegovom Visokopreosveštenstvu Mitropolitu crnogorsko-primorskom Srpske Pravsolavne Crkve g. Joanikiju i Mitropoliji crnogorsko-primorskoj, Episkopu Mileševskom g. Atanasiju i Eparhiji Mileševskoj, Episkopu budimljansko-nikšićkom g. Metodiju i Eparhiji budimljansko-nikšićkoj i naravno autoru gospodinu Raju Vojinoviću, kome izražavam iskrenu zahvalnost i odajem veliko priznanje za godine mukotrpnog rada na ovoj knjizi”.
Književnik Rajko Palibrk iz Pljevalja rekao je da je sveštenik Radovan Novović bio u pravom smislu sledbenik Božije logike i svjedok i sluga Boga živoga, te da su upravo ljudi poput njega zaslužni za očuvanje narodnog identiteta, bez obzira na sve istorijske izazove kroz vrijeme:
,,Sveštenik Radovan Novović je u pravom smislu bio sledbenik Božije logike i svjedok i sluga Boga živoga kako stoji u podnaslovu njegove biografije. Svaka stranica ove knjige, svaki kamenčić iz veličanstvenog životnog mozaika sveštenika, gorštaka, hajduka i mudraca sa obronaka Tare, otkriva nam tajnu kako su naši preci uspjeli da opstanu, sačuvaju i nama prenesu, sve ono što nas još uvijek čini srpskim narodom: vjeru pravoslavnu svetosavsku, istorijsko pamćenje i jezik i u krajnjem – njihovu fizičku i duhovnu snagu”.
,,Bez ljudi poput Popa Radovana Novovića mi bi danas bili neki drugi, da ne kažem da bi bili niko i ništa u odnosu na naše pretke. U svojoj ljubavi prema Hristu on je podnosio najteže podvige i velika stradanja, izlažući sebe zlostavljanju, prezrenju, ismijavanju, proganjanju, odričući se često i svog dostojanstva, ali nikada ne prestajući biti sluga Boga i svoga roda”.
Na kraju večeri svima sabranima obratio se autor knjige, Radosav Rajo Vojinović, prisjetio se geneze nastanka ove knjige, naglašavajući da je sve inicirao blaženopočivi Mitropolit Amfilohije, a nastavio njegov naslednik na tronu cetinjskih Mitropolita – Vladika Joanikije:
,,Sa likom popa Radovana ja sam odrastao iako ga nikad nisam vidio jer kad sam ja rođen on je već onemoćao i prestao je da ide po parohiji, ali, priče o njemu, o njegovim boravcima u našoj kući gdje je on redovno dolazio, prosto sežu u najranije moje djetinjstvo. Kada se upokojio Mitropolit Amfilohije, došao je Vladika Joanikije za administratora, a u jednom od prvih naših razgovora rekao mi je: ,,Ti bi mogao da napišeš knjigu o popu Radovanu” – tog trenutka sam znao da to moram uraditi, da to od mene Crkva traži. Ja sam zahvalan Visokopreosvećenom Mitropolitu Joanikiju što me potjerao da to završim jer moram reći da mi je duša mirna, ovdje pored svetog groba Mitropolita Amfilohija, a i zbog popa Radovana”.
,,Moram zahvaliti svim ljudima koji su mi pomogli u ovom poslu, posebno dvojici ljudi: Miodragu Kuju Novoviću koji je ustupio Crkvi arhivu, spise, sva dokumenta popa Radovana, koji mi je pomogao svojim savjetima, pričom, stalo mu je bilo možda više nego meni da ovo uspije i moram da zahvalim Ljuboju Rondoviću posebno, Prenćancu, koji mi je pomogao da dobro i do kraja raščivijam šta se tokom Drugog svjetskog rata događalo na teritoriji nekadašnje Prenćanske opštine, jer to je bilo mnogo važno da bih mogao da donesem lik popa Radovana u tim presudnim istorijskim trenucima jer se to nije ticalo samo njega već se ticalo našeg kraja i odnosa među našim ljudima, odnos prema vojskama koje su dolazile sa strane. Prije svega hvala Bogu i slava za sve!” – poručio je Rajo Vojinović autor knjige ,,Pop Radovan Novović – Svjedok i sluga Boga živoga”.
Boris Musić
