Peta manifestacija posvećena sjećanju na blaženopočivšeg Mitropolita Amfilohija – Dani Mitropolita Amfilohija, nastavljena je sinoć, 29. oktobra, u kripti Sabornog hrama Hristovog Vaskrsenja u Podgorici, predstavljanjem izabranih djela blaženopočivšeg Mitropolita Amfilohija.
Izabrana djela blaženopočivšeg Mitropolita Amfilohija je objavila IIU „Svetigora“‘, a sastoje se od 38 tomova raspoređenih u 30 naslova, na više od 16.000 strana.
Tokom večeri govorili su: Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije, prof. dr Mikonja Knežević, filosof, mr Živojin Rakočević, književnik i publicista i Vesna Todorović, profesor srpskog jezika. Moderator večeri bio je protojerej Aleksandar Lekić, urednik izdavaštva „Svetigora“.
Prisjećajući se dolaska Mitropolita Amfilohija u Crnu Goru u decembru 1990. godine, Mitropolit Joanikije je citirao riječi blaženopočivšeg iz pristupne besjede: Ovo je vrijeme koje zahtjeva nove mirotvorce i svjetlonosce, nove istinske svjedoke svetinje na kojoj počiva svijet i za kojom čezne i stremi sva tvar‘, istakavši da je Mitropolit te riječi ostvario i ispunio kroz svoj život i služenje Bogu i narodu.
Visokopreosvećeni Mitropolit Joanikije je rekao da je Bog narod u Crnoj Gori udostojio da budu svjedoci, savremenici, učenici, djeca, satrudnici i prijatelji ovog istinskog mirotvorca i svjetlonosca, istinskog svjedoka svetinje na kojoj počiva svijet.
Potom je govorio o teološkoj misli i književnom radu Mitropolita Amfilohija, ističući njegov izvanredni dar za smislenu, duboku i snažnu riječ besjedništva, kao i njegovo bogato obrazovanje. Objasnio je da su riječi Mitropolita Amfilohija crpjele snagu iz Riječi Božije, čineći njegovo slovo, pa čak i ćutanje, snažnim i blagodatnim. Vladika Joanikije je naglasio da je Mitropolit Amfilohije bio i pjesnik te da poezija prožima njegove besjede, dajući im posebnu dimenziju koja još uvijek zahtjeva podrobniju analizu i tumačenje, budući da se Mitropolit Amfilohije neprestano napajao na izvorima Riječi Božije koja ga je osjenila, koja je ispunila i prosvetila njegovu dušu, prosvetila njegove darove:
„On se prije svega trudio da riječ Božiju smjesti u sebe, služeći vječnom Logosu Božijem, on se sjedinjavao sa Onim koji je izvor i riječi i smisla i života i istine. Zato je njegova riječ, koja je dobila silu od riječi Božije, imala toliko dejstvo, ali i njegovo ćutanje, molčanije je bilo rečito. On je znao i ćutati, ali je, kao što svi smo svjedoci, znao i govoriti kao naučnik, profesor, teolog, pedagog, ali i kao crkveni djelatnik. I pjevao je, imao je i pjesnički dar koji se projavljivao od njegove mladosti pa sve do njegovih poslednjih godina života. Mnogo teološkog smisla i sadržaja, koji ne može stati u naučničke formule, i ne može se taj doživljaj i sadržaj izraziti pojmovnim jezikom, on se, kao svi veliki teolozi, uzdizao do slavoslovlja da bi proslavio ime Božije i da bi saopštio ono što je nosio u svojoj duši. On je jedan od najvećih besjednika 20. i 21. vijeka u pravoslavnom svijetu, svakako jedan od najvećeg ugleda i jedno od najpoznatijih imena uopšte ne samo kod nas nego, u cijelom pravoslavnom svijetu. Čovjek koji je puno pisao, ali i puno besjedio, jednostavno imao je neprestanu duhovnu aktivnost. I kada je ćutao govorio je. I njegova riječ je tekla iz nepresušnog izvora njegove duhovnosti jer se neprestano napajao na izvorima Riječi Božije koja ga je osjenila, koja je ispunila i prosvijetila njegovu dušu, prosvijetila njegove darove, ukrijepila njegov dar za jezik, za besjedu, za prenošenje Božanskog sadržaja svojoj duhovnoj djeci i svima kojima je ta riječ Božija, jevanđelska potrebna.“
Moderator protojerej Aleksandar Lekić najavio je da se ovo veče održava povodom objavljivanja izabranih djela Mitropolita Amfilohija, značajnog projekta izdavačke kuće Mitropolije crnogorsko-primorske „Svetigora“‘, koja ove godine slavi 30 godina postojanja. On je istakao da ova izabrana djela predstavljaju vrhunac 15 godina predanog rada izuzetnog tima na čelu sa urednikom protojerejem Radomirom Nikčevićem, koji je 33 godine rukovodio izdavačkom djelatnošću. Takođe je istakao ključne saradnike na ovom projektu, među kojima su Ivana Jovanović, Vesna Nikčević, Želidrag Nikčević i Vesna Todorović, kao i druge članove tima koji su doprinosili uređivanju, dizajnu i obradi tekstova.
Profesor srpskog jezika, Vesna Todorović govorila je o Mitropolitu Amfilohiju kao duhovnom ocu, vaspitaču i prosvetitelju koji je svuda gdje bi došao, naročito u Crnoj Gori, budio duboku duhovnu žeđ i napajao je. Ona je istakla koliko je teško prikazati njegovu ličnost, teret krsta koji je nosio i širok opus rada u samo jednom izlaganju. Kao neko ko je učestvovao u pripremi Mitropolitovih knjiga za štampu, smatra kao izuzetno važnim da ljudi pročitaju ove „životvorne knjige“ i tako iskuse njihovu neprolaznu snagu i moć. Todorović je naglasila da je ono što ove knjige čini posebnim to što je njihov autor u potpunosti živio vjeru o kojoj je govorio, slobodno se izražavajući prema događajima oko sebe, bez obzira na političku korektnost. Naglasila je da su njegove izgovorene riječi beležili drugi, na isti način na koji je Platon sačuvao Sokratova učenja. Dodala je da pisane riječi blaženopočivšeg Mitropolita predstavljaju samo dio njegovog pastirskog rada, jer njegova lična harizma i djelo prevazilaze izražaje riječi. Poredeći njegove borbe sa borbama njegovih prethodnika, Petra I i Petra II Petrovića – Njegoša, opisala je i kako je on predvodio svoj narod kroz litije, pokazujući primjer kako se brani svetinja Božija i dom Božiji.
Prof. dr i filosof Mikonja Knežević govorio je o intelektualnim i duhovnim uticajima koji su oblikovali ličnost Mitropolita Amfilohija. Svoje izlaganje započeo je razmišljanjem o tome kako određeni važni događaji ili susreti u životu mogu čovjeka odvesti na neočekivani put. Prisjetio se kako je tada mladi Risto Radović, potonji Mitropolit Amfilohije, u početku želio da ne bude primljen na teološki fakultet, ali je njegov upis rezultirao stvaranjem jednog od najznačajnijih teologa srpske teologije u XX i početkom XXI vijeka. Knežević je istakao Justina Popovića i Nikolaja Velimirovića kao glavne duhovne učitelje Mitropolita Amfilohija. Objasnio je kako je Nikolaj Velimirović u početku bio fasciniran evropskom kulturom, ali je kasnije napravio suštinski zaokret nakon boravka u Ohridu, što mu je omogućilo da uoči ključne probleme – neuralgične tačke evropske kulture. Justin Popović, s kojim se Mitropolit Amfilohije upoznao tokom teoloških studija, stavljao je Hrista u centar svoje misli. Prof. dr Mikonja Knežević je dao poseban osvrt na doktorsku disertaciju Mitropolita Amfilohija „Tajna Svete Trojice po Svetom Grigoriju Palami“, završenu sa 35 godina, kojom se afirmisao kao teolog evropskih vidika. Takođe je objasnio kako se Mitropolit Amfilohije vratio u Crnu Goru gdje je zatekao crkve i manastire napuštene i u ruševinama i kako se posvetio njihovoj obnovi i oživljavanju liturgijskog života, što predstavlja ujedno i period najvećeg obnoviteljstva i izgrađivanja svetinja u istoriji Crne Gore.
Mr Živojin Rakočević, književnik i publicista sa Kosova i Metohije, govorio je o izabranim djelima Mitropolita Amfilohija kao odgovoru na „nečitanje našeg vremena“. Naveo je tri osnovna elementa pogleda na svijet iz ugla Mitropolita Amfilohija. Prvo: jedinstvo duhovnosti, nauke i života, koje savremeni ljudi često razdvajaju. Drugo: njegova usredsređenost na Kosovo i Metohiju (koje je vidio kao civilizacijsku cjelinu), Crnu Goru (koju je smatrao mjestom koje treba izgraditi i dovršiti) i Jasenovac (kao mjesto žrtvovanja). Rakočević je istakao da je Mitropolit Amfilohije posjećivao Jasenovac u teškim trenucima, pokazujući svoju sklonost da direktno pristupa srži problema. Takođe, naglasio je da je proučavanje Grigorija Palame bilo temelj intelektualnog razvoja Mitropolita Amfilohija, citirajući upravo Svetog Grigorija Palamu: „Tek kada svjetlost ispuni naše srce, istinski čovjek ide na svoje istinsko djelo, uzlazi na planine vječnosti, vidi nevidljivo i otada stupa u oblast čuda.“ Rakočević je napravio poseban osvrt na bescjen vrijedne zapise o Kosovu i Metohiji koje je sočinio Mitropolit Amfilohije, naročito na njegov „Dnevnik novog kosovskog raspeća,“ koji bilježi patnju i stradanje srpskog naroda iz 1999. godine.
Podijelio je dirljivu priču o tome kako je Mitropolit Amfilohije ohrabrivao povratnike Srbe na Kosovu i Metohiji da ostanu na svojim ognjištima uprkos svim teškoćama, poručujući da „nema sile, ni zemaljske ni nebeske, koja nas može spriječiti da se vratimo u naš Patrijarhat Pećki, Visoke Dečane i Gračanicu“. Na kraju, mr Živojin Rakočević je citirao misao Patrijarha Pavla koju je Amfilohije izuzetno volio: „sve što se dijeli umanjuje se samo kada se ljuba v div bijeli, biva je sve više“. On je svoje izlaganje zaključio sjećanjem na kazivanje novinarke „Radio Svetigora“ Slobodanke Grdinić, koja je rekla da su ruke Mitropolita Amfilohija na njegovom odru i poslije dva dana bile tople. „Tople su jer rade za nas, tople su jer pišu po našim srcima, tople su jer ovo grandiozno djelo je pred nama, tople su jer ova njegova kuća u kojoj jesmo u ove predlučindanske dane jeste njegov i naš Gorski vijenac, pa da ga čitamo i da se dijelimo prema ljubavi“, poručio je mr Živojin Rakočević.
Tekst, foto: Boris Musić
