Knjiga „Mojkovačka bitka sto godina kasnije“ predstavljena je u četvrtak 15. jula 2021. u Beranama
U pitanju je zbornik radova sa okruglog stola „Operacije crnogorske sandžačke vojske krajem 1915. i početkom 1916. godine, njihov značaj i odjek“, koji je, povodom stogodišnjice slavne Mojkovačke bitke, održan u Beranama. Zbornik su, pod nazivom „Mojkovačka bitka–sto godina kasnije“ objavili beranski Centar za kulturu i Eparhija budimljansko– nikšićka.
U predstavljanju djela učestvovao je izabrani Episkop budimljansko-nikšićki Metodije, prenoseći blagoslov novoizabranog Mitropolita crnogorsko-primorskog G. Joanikija.
Vladika je kazao da pred nekim ljudima, događajima i vremenu moramo biti dostojni da se zovemo njihovim nasljednicima i potomcima, baštinicima njihove svjetlosti, a takvi su Crnogorci, Mojkovačka bitka i Božić 1916. godine.
„Sinove svjetlosti poznaće Gospod po svijetlim plodovima njihovih dobrotoljubivih mučeničkih života. Žrtvujući za se za brata i polažući život svoj za drugoga, upravo u vrijeme rođenja Bogomladenca Hrista, naši đedovi su se tog krvavog Božića 1916. rađali kao djeca Božija i pobjednici u svjetlosti svog čovjekoljublja“, kazao je Episkop Metodije.
Dodao je da je smrtna priroda čovjekova pobijeđena i te zime 1916. godine kada je „bogočovječanskim preobraženjskim žarom, u ledenim zimskim danima i noćima, zarudila i užarila se duša crnogorskog vojnika, koji je ginuo ljubeći drugog više nego samoga sebe“.
„Ostavivši sve za sobom, porodice, želje, mladost, život cio, pošli su za Hristom krotko vođeni prosijanom svojom dušom da pomognu drugome, da spasu brata, da odbrane srpstvo, da ostave sve i život svoj polože. I vidimo sad, da samo onaj čovjek koji je u svakom trenutku spreman da napusti sve i nestane – častan je i pošten hrišćanin. Biti spreman je metafizička kategorija. Ljubav prema drugom i bližnjem otvara ulaz u drugu čovjekovu prirodu, onu na koju smo svi pozvani, prirodu kroz koju smo sjedinjeni jedni s drugima kroz Hrista i sa Hristom“.
„Istiniti i pravedni čovjek prirodno i neodoljivo teži da se preobrazi i obuče u Hrista, te sjećajući se svijetle Mojkovačke bitke i svega što ona nama danas znači mi jasno vidimo i čujemo Kosovski zavjet i opredjeljenje njenih sinova koji su hitali Hristu u naručje, krštavajući se sopstvenom krvlju u ime Njegovo“, naveo je Vladika.
Ukazao je da učesnici Mojkovačke bitke ne bi bili Sinovi svjetlosti da su na „mrtvi kantar istorije i interesa stavljali svoje živote i svoje odluke“. Njihova vjera, ocijenio je Episkop Metodije, nije bila u sili i oružju, niti u pobjedi, mržnji na neprijatelja, spoznaji velikih i malih političkih igara.
„Oni, čiji smo mi danas, imali su samo vjeru u Boga da čine dobro djelo, jer ga čine za drugoga, ne za sebe, i imali su ljubav da pomognu slabijem, da pomognu bratu koji je na koljenima, pa makar i sami pali na koljena sa njima, ali sjedinjeni u slavi Gospoda našeg“, rekao je Vladika, postavljajući pitanje zašto ljudi danas nijesu braća jedan drugome.
„To je pitanje svih pitanja i vrlo je jasno zašto. Zato što u odnosu prema drugome polazimo od znanja i suda o njemu, od predznanja koje je predrasuda, obmana i varka, koje je sumnjama popločani put do nigdje, od znanja koje nije poznanje i nije nada i koje nema krila. Umjesto da uvijek i samo polazimo od sebe i svog bezuslovnog Hristovog, Kosovskog ili Mojkovačkog opredjeljenja za ljubav i žrtvu, opredjeljenja za istinito, pravedno i časno, za ono čime duša bije i uzrasta ka Nebesima i da bude kako je zapovijeđeno: Ljubi Gospoda Boga svoga svim srcem svojim i svom dušom svojom i svim umom svojim i svom snagom svojom“, poučavao je Episkop Metodije.
Poručio je da je na nama danas da uzrastemo do njih, da budemo njihovi.
„Mi i danas, ovim svijetlim Zbornikom koji nas je okupio činimo uspomenu na velike ljude, koji su osvjetlali obraz čovjeka i obraz vascijelog čovječanstva. Radujem se i blagodarim što sam danas dio ovog skupa, kao što sam i kroz mog pranđeda Rada bio dio Mojkovačke bitke i smatram velikim blagoslovom i srećom kada imamo priliku da ogrijemo duše i srca, sjećajući se i pripovjedajući o ljudima čiji svijetli spomen ostaje nama i cijelom čovječanstvu kao najvjerodostojniji izraz i odraz Hristove istine. „Verujte u svjetlost da budete sinovi svjetlosti“ (Jn. 12,36)“, zaključio je izabrani Episkop budimljansko-nikšićki G. Metodije.
U predstavljanju Zbornika učestvovali su: dr Budimir Aleksić, te Goran Kiković i Damjan Ćulafić, koji su, zajedno sa pok. Vlajkom Ćulafićem, priređivači ovog djela.
