U kripti Sabornog hrama Hristovog vaskrsenja u Podgorici u četvrtak 15. maja 2025. godine, održano je predstavljanje najnovije knjige Momira Bulatovića: ,,Ime crnogorsko, prezime srpsko” sa početkom u 20 časova.
Tokom večeri govorili su: mr Aleksandar Ćuković, politikolog i pisac, Milan Knežević, crnogorski i srpski političar i književnik, Milan Stojović, publicista, priređivač i urednik knjige.
Medijator večeri bio je protojerej mr Predrag Šćepanović.
Veče je bilo posvećeno liku i djelu Momira Bulatovića, značajne političke ličnosti u istoriji Crne Gore. Protojerej mr Predrag Šćepanović je otvorio veče obraćajući se Momirovoj porodici, uključujući njegovu suprugu Nadu i brata Dragana Bulatovića, ističući Bulatovićevu ulogu kao istinskog narodnog predstavnika i njegovu akademsku izvrsnost kao briljantnog asistenta na Ekonomskom fakultetu.
,,Miljenik studenata, miljenik naroda našao se u žiži političke stvarnosti u Crnoj Gori u vremenu, nenaklonjenom, dobrim i poštenim ljudima, on izvorno nije bio političar iako se bavio politikom, ušao je u politiku da bi dao dio svoje duše i da bi dao svog sebe da sačuva jedinstvo srpskog naroda, srpskog jezika, Srpske pravoslavne crkve, ali i da drugi narodi koji žive u Crnoj Gori uživaju ta ista prava, bio je čovjek pomirenja i možemo mirne duše reći da je makar jednom sačuvao građanski mir u Crnoj Gori, oni koji su malo stariji, znaju o čemu pričam.
Večeras nas je sabrao Momir Bulatović kroz njegove intervjuve, kroz njegove izjave, vrijedni sakupljač i njegov prijatelj Milan Stojović je priredio ovu knjigu, a moram da kažem da je ova knjiga samo uvod u jedno veliko, takođe veče posvećeno njemu, posvećeno petoj godišnjici njegovog upokojenja koje će saodržati 24. juna ove godine.” – podsjetio je prota Predrag Šćepanović
Aleksandar Čuković, mladi magistar političkih nauka, pružio je prvu analizu Momirovog rada. Naglasio je Bulatovićevu ulogu kao istinskog čovjeka iz naroda koji je ušao u politiku da bi sačuvao srpsko jedinstvo, jezik i pravoslavnu crkvu, uz obezbeđivanje jednakih prava za sve narode u Crnoj Gori, ističući njegovu posvećenost jedinstvu, pomirenju i održavanju mira u Crnoj Gori, uz očuvanje srpskog kulturnog identiteta:
,,Opraštajući se od Momira Bulatovića, blaženopočivši Mitropolit Amfilohije, izrekao je da je razgovarajući sa njim dok je bio na vlasti, osjećao da pred sobom ima čovjeka koji ne brine za vlast. Briga za narod bila jedina briga koju je Mitropolit uspio da uoči u toj i takvoj komunikaciji.
Iz ove knjige čitamo i lekciju o dosljednosti koja izgleda kao nekadašnji nagovještaj i doba post istine koje uveliko živimo iz koga kako sada stvari stoje što je tendencija civilizacijska rekao bih, izlazak neće biti moguć.
Naziv knjige „Ime crnogorsko, prezime srpsko“ sažima, ako tako smijemo reći, političku filozofiju Momira Bulatovića. Bezgrešnih nema i ovu knjigu i njen naslov, ali i najtežu lekciju koju zadaje Bulatović samo izmireni moći ćemo da razumijemo”. – poručio je Ćuković.
Milan Knežević je ponudio perspektivu kao neko ko je doživio NATO agresiju k bombardovanje 1999. godine. Istakao je Momirovu ulogu u očuvanju mira u Crnoj Gori i njegovu posvećenost istini, napominjući kako je Bulatović naredio otvaranje dosijea državne bezbednosti kako bi se promovisala transparentnost.
,,Za Momira je Crna Gora kao zajednička kuća i za Srbe i za Crnogorce i za Bošnjake i za Albance i za Hrvate i to možete u ovoj knjizi naći na svakoj stranici, jer se Momir Bulatović naravno nije odrekao svog crnogorskog imena i srpskog prezimena, ali se nije odrekao svog kosmopolitizma i svog internacionalizma da u svakom dobrom čovjeku i njegovom stisku ruke može da pronađe brata po ideji, brata po plemenitosti kojih je nažalost tih godina u svijetu bilo veoma malo.
,,Zato Momir Bulatović ne može nikako da umre. Njegovo djelo je duboko uvrježeno i u Crnoj Gori i u Srbiji, njegova ideja nikad življa u ovom trenutku kad se suočavamo sa svim onim što je on predviđao da će nas sresti i u nekim apokrifnim i čak biblijskim poslanicama je pisalo i govorilo se da će doći vrijeme da će živi početi da zavide mrtvima.
S obzirom da se nalazimo novom svetom mjestu, svi smo mi danas neka nebeska stranka koja odaje počast prvom predsjedniku Crne Gore dostojna njegove ideje i ideologije, jer čim je pominjemo, čim njom svijetlimo naš politički i ljudski put, kako kaza Njegoš, Momir Bulatović se onda imao rašta roditi, a njegova porodica ima rašta biti ponosna na besmrtno djelo koje nam je ostavio”. – zaključio je Knežević.
Milan Stojović, priređivač knjige, detaljno je opisao njen sadržaj i značaj. Objasnio je da knjiga, pod nazivom „Crnogorsko ime, srpsko prezime“, sadrži 46 tekstova Bulatovićevih intervjua, izjava i javnih nastupa. Stojović je istakao Bulatovićev integritet kao političara koji nije ni akumulirao bogatstvo niti iznevjerio svoje principe.
,,Kao pravi narodni tribun, govorio je i pisao istinu pa ma koliko ona bila opasna, a mnogo bolje od drugih je, kako ja to često ističem umio da bocka uspavane savijesti i uznemirava misao. Bio je uvijek pisac sa stavom koji ne podliježe ustupcima, jer se njegovo pero kao ni Pavlovo (Pavle Bulatović), nije moglo zaplašiti niti podmititi.
U njegovim knjigama pa i ovoj se pored običnih ljudi koji su mu se obraćali raznim povodima, govori i o mnogim politički poznatim ljudima iz naših bivših i sadašnjih država, razgovorima u Dejtonu i brojnim samitima ondašnjih republičkih čelnika, koji nijesu našli rešenje da se održi Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija već je uslijedio njen raspad.
Momir Bulatović, ponosni rovčanin iz Kuča, novinar i političar kakvih je bilo malo i kakvi bi ljudi tek trebali da budu, bio je istinski rodoljub, ali istinski privrženik porodici. Svoj prvi politički govor dao je ukućanima na Ocinu, prije nego je krenuo pred narod, a svoju prvu knjigu posvetio je najbližima Nadi, Nini i Bošku, koji svemu daju puni smisao, kako je napisao.
,,Zaista dostojan posebnog poštovanja, kao što zaslužuje i ukupno životno djelo Momira Bulatovića. Vile će se grabit u vjekove da mu vijence dostojne sapletu, jer slava, to je strašno, sunce mučenika, kazali bi pjesnici”. – poručio je na kraju obraćanja priređivač ove knjige, publicista Milan Stojović.
Govornici su najavili da će 24. juna 2025. godine biti objavljene dvije nove knjige, povodom šeste godišnjice Momirove smrti, sa video i audio snimcima njegovog rada.
Tekst, foto: Boris Musić
