Predstavljena knjiga Vidjeh Jerusalim i vidjeh sve

Predstavljena knjiga ,,Vidjeh Jerusalim i vidjeh sve”: Jerusalim – naš najdublji duhovni korijen

U Svetu zemlju idemo da progledamo duhovnim očima i da otvorenog srca i otvorenih duhovnih očiju crpimo što više Božijeg blagoslova i svetosti

 

U susret prazniku Svetog Simeona Mirotočivog u Podgorici, u kripti Sabornog hrama Hristovog Vaskrsenja, predstavljena je knjiga ,,Vidjeh Jerusalim i vidjeh sve” autora Veselina Matovića.

Pozdravljajući prisutne protojerej Ostoja Knežević je rekao da smo se sabrali da govorimo o najznačajnijem dijelu svijeta, o Svetom gradu Jerusalimu i o Svetoj zemlji, zato što je ta zemlja osvećena stopama Gospodnjim koji je njom hodio dok se nalazio među ljudima.

“Blagodarimo Visokopreosvećenom Mitropolitu crnogorsko-primorskom Joanikiju što je bio na čelu grupe koja je posjetila Svetu zemlju. Knjiga koja je pred nama Vidjeh Jerusalim i vidjeh sve, autora Veselina Matovića, nastala je kao zabilješke profesora Matovića prilikom našeg prošlogodišnjeg hodočašća u Svetu zemlju. Profesor Matović je sa naše strane bio zamoljen da napravi pribilješku sa toga putovanja, koju smo bili namjereni objaviti u našoj Svetigori kao jedan putopis. Međutim, duboko ganut osjećanjima koja su ga sustigla prilikom poklonjenja Grobu Gospodnjem i drugim svetinjama, on se nije mogao zadržati na jednom kratkom tekstu, već je sve ono što je tamo vidio, sa čim se upoznao i doživio moralo biti zapisano u jednu posebnu knjigu koja će biti dobar priručnik za sve one koji planiraju da se upute ka svetim mjestima grada Jerisalima i Svete zemlje”, zaključio je otac Ostoja Knežević, direktor Hodočasničke agencije “Odigitrija”.

Visokopreosvećeni Mitropolit Joanikije je čestitao profesoru Matoviću na ovoj lijepoj knjizi u koju je unio i svoja zapažanja i svoja sjećanja i svoje doživljaje, ali kao iskusan profesor i književnik djelimično ukomponovao i sjećanja ranijih putopisaca.

Vladika je podsjetio na činjenicu da Jerusalim jeste naš najdublji duhovni korijen koji svjedoči da je Gospod Isus Hristos ovaploćeni Sin Božiji ušao u naše živote, istoriju, da je podijelio sudbinu ljudi u ovome svijetu i radosti i žalosti, da je primio ne samo našu prirodu nego i naše muke i poniženja i naše nesreće, da bi nas od njih oslobodio i da bi nas priveo u naručje našega Oca Nebeskoga i da nije došao samo za jedno vrijeme i jednom pokolenju, nego je došao svim ljudima i svim pokolenjima do skončanija svijeta i vijeka.

,,Gospod koji je izvor svetosti, milosti, vječnoga života čega god se dotakao, On je ostavio svoj blagoslov na ovoj zemlji, ali kao centar, kao neko sočivo svih Njegovih djela i cijele Njegove propovjedi je Grob Gospodnji, pa se često govorilo kad se ide na hadžiluk, na pokloničko putovanje u Svetu zemlju i obilaze stotine svetih mjesta, išao je na pokonjenje Grobu Gospodnjem. I tu je sve, kao što je i naslov knjige koji je odabrao profesor Matović: Vidjeh Jerusalim i vidjeh sve”, poručio je Mitropolit Joanikije.

Istakao da se zapravo duhovnost naše Crkve, monaštva, najviše kroz istoriju oslanja na duhovnost Svete zemlje, te da je to, najvjerovatnije, zahvaljujući uticaju i primjeru Svetog Save koji je volio Svetu zemlju, dva puta išao, služio, darivao Jerusalimsku patrijaršiju, a naročito Manastir Svetoga Save Osvećenog, njegovog nebeskog pokrovitelja, pa smo se uvijek upućivali na duhovnost palestinskog monaštva.

,,Idući putevima Gospodnjim po Svetoj zemlji često smo se sjećali i puteva Svetoga Save koji nas je za sve vrijeme i svu vječnost vezao ne samo za zemaljski Jerusalim, nego i za nebeski, netruležni, vječni o kome ovdje govori i profesor Matović, naglašavajući da ne idemo u Svetu zemlju da gledamo građevine, jer lijepih građevina možemo vidjeti na mnogim mjestima po cijelom zemaljskom šaru, ne idemo ni da gledamo lijepe krajolike pejzaže, nego da progledamo duhovnim očima i da otvorenog srca i otvorenih duhovnih očiju crpimo što više Božijeg blagoslova i svetosti”, poručio je Vladika Joanikije.

Biblista Srđan Ratković je primijetio da je njegov najveći utisak vezano za knjigu intonacija radosti koju je autor Veselin Matović utkao, kakvu je imao prilike da doživi i vidi i kod blaženopočivšeg Mitropolita Amfilohija.

,,Do dolaska u Svetu zemlju ima toliko toga što radi na tome da ne dođete u Svetu zemlju ili da i ako dođete, dođete što neraspoloženiji. Međutim, postepeno se duh mijenja, disanje svetinja preobražava, nadahnjuje i najveća radost je vidjeti radost u očima svih pri odlasku iz Svete zemlje, jer to je znak znamenja svetinja”, podsjetio je Ratković, koji je u svom izlaganju iznio zanimljive detalje iz rada profesora Konstantina Pačenka sa Moskovskog istorijskog instituta o hrišćanstvu na Bliskom Istoku u srednjovjekovnom periodu, koji je ima uvid u arhive Jerusalimske patrijaršije, a koji jasno pokazuju prisustvo i uticaj srpskog monaštva u Svetoj zemlji tokom Srednjeg vijeka.

Autor knjige, profesor Veselin Matović je zablagodario Mitropolitu Joanikiju čijim se blagoslovom ispunio san da posjeti Svetu zemlju.

On se osvrnuo posebno na vezanost našeg naroda i istaknutih ljudi iz roda srpskog za Jerusalim i Svetu zemlju, posebno naglašavajući primjer Patrijarha Arsenija Čarnojevića koji je imao zapažena otkrića u Svetoj zemlji.

,,Ta vezanost našeg čovjeka za Jerusalim, to je nevjerovatno koliko su ljudi tamo išli u tim najtežim vremenima, počev od Svetoga Save, Domentijana, čak imamo i dio putopisa Patrijarha Arsenija Čarnojevića. Šta je sve naš Mitropolit Sava Kosanović pronašao u manastiru Svetog Save Osvećenog, da ne govorimo za Sinaj! On je pronašao vrijedne knjige pisane srpskim jezikom i ćirilicom i zapise ljudi – hodočasnika toga vremena”, zaključio je profesor Matović.

Na kraju ovog kratkog izvještaja da ponovimo riječi Mitropolita Joanikija da je autor knjige prof. Veselin Matović ovim svojim djelom nastavio niz velikih ranijih hodočasnika kroz istoriju našeg naroda koji su bilježili svoja sjećanja i pravili putopise o Svetoj zemlji od Domentijana, Savinog učenika koji je bio na Savinim putovanjima u Svetu zemlju, pa preko mnogih koji su bilježili svoja sjećanja o Jerusalimu, Hristifora Žefarovića i njegovog saputnika Silvestra, Jeroteja Račanina, pa do novijih, Mitropolita Save Kosanovića, Jovana Dučića i ostalih.

DSC_7553

Boris Musić
Foto: Željko Drašković
Video: Ostrog TV Studio