U kripti Sabornog hrama Hristovog vaskrsenja u Podgorici, u organizaciji Međunarodnog fonda duhovnog jedinstva naroda, održan je okrugli sto posvećen ruskoj književnosti, u okviru kojeg je predstavljeno dvanaestotomno izdanje „Klasični ruski pisci i pravoslavlje”. Sabranje je bilo prilika za razgovor o pravoslavnim izvorima ruskog književnog stvaralaštva, njegovom univerzalnom značaju i duhovnim i kulturnim vezama naših naroda.
Ovo sabranje je blagoslovio Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije, a govorili su osnivač i predsjednik Fonda Valerij Arkadjevič Aleksejev, ambasador Ruske Federacije u Crnoj Gori Aleksandar Lukašik, književnik Grigorij Petrovič, nekadašnji potpredsjednik Skupštine Crne Gore dr Strahinja Bulajić, urednik časopisa „Svetigora” Radosav Rajo Vojinović i predsjednik Matice srpske — Društva članova u Crnoj Gori prof. dr Dušan Krcunović.
Pozdravljajući Mitropolita i sabrane, Valerij Aleksejev zahvalio je na gostoprimstvu i blagoslovu da se u podgoričkoj svetinji predstavi izdanje posvećeno velikim ruskim piscima i njihovim duhovnim traganjima. Sa posebnom ljubavlju prisjetio se blaženopočivšeg Mitropolita Amfilohija i dugogodišnje saradnje sa njim, ističući značaj bratskih odnosa koje Fond njeguje sa Mitropolijom.
Govoreći o kulturi kao zajedničkom dobru čovječanstva, Aleksejev je naglasio:
„Velika nacionalna kultura svakog naroda postaje blago čitavog čovječanstva. Ona je od značaja za našu civilizaciju — ovu savremenu civilizaciju koja, uprkos krizi sa kojom se suočava — duhovnoj krizi — ipak crpi snagu iz kulture obogaćene velikim nacionalnim tradicijama: ruskom, srpskom, njemačkom i italijanskom. Gdje god postoje djela koja se bave čovjekom i našim uzvišenim pozivom da nosimo lik Božji, ona predstavljaju doprinos našoj globalnoj kulturi.”
Mitropolit Joanikije izrazio je radost zbog ponovnog susreta sa Aleksejevim u Podgorici, podsjećajući na duhovne svečanosti i susrete koji su obilježili njihovo tridesetogodišnje susrete. Ukazujući na značaj sabranja, Visokopreosvećeni Mitropolit je poručio da velika književnost prevazilazi nacionalne granice:
„Ovo je danas praznik ruske literature. Čim je praznik ruske literature, onda je to praznik i svjetske literature, književnosti, uključujući i srpsku. Duhovne i kulturne vrijednosti koje je iznjedrio jedan narod ne pripadaju samo tome narodu, one pripadaju cijelom svijetu i prevazilaze sve granice.”
Govoreći iz perspektive čitaoca iz Crne Gore, Mitropolit je podsjetio na to da su se mnoge generacije uporedo vaspitavale na srpskoj i ruskoj književnosti. Uz poštovanje velikih evropskih pisaca, posebno je istakao bliskost ruske literature našem duhovnom iskustvu:
„Mi smo se podjednako vaspitavali na srpskoj i ruskoj književnosti. Naravno, vrlo smo rado čitali i velike evropske pisce, francuske, njemačke, engleske, italijanske i ostale, ali nekako nam je ruska literatura uvijek bila najbliža, posebno nama vjerujućim ljudima. Kad pogledate samo koliko je velikih ličnosti iz naše Crkve pisalo o Dostojevskom, ali i o pojedinim drugim ruskim piscima, vidimo koliko je ruska literatura bliska našem poimanju i našem srcu.”
Razmatrajući odnos književnosti i vjere, Vladika je ukazao na trajno prisustvo religioznih pitanja u ruskom stvaralaštvu, čak i u vremenima koja nisu bila naklonjena Crkvi. Osvrnuo se i na složenost duhovnih puteva pojedinih pisaca, naglašavajući potrebu da se u njihovom djelu prepozna i istakne ono što je dobro:
„Ono što bih želio posebno da istaknem jeste da u velikoj ruskoj literaturi, od davnih vremena do najnovijeg doba, čak i u doba Sovjetskog Saveza, imamo duboku, živu, djelotvornu religioznu potku. Ne možemo zamisliti ni rusku religioznost bez Dostojevskog, bez Deržavina, bez Lomonosova, pa i bez onih sa kojima je Crkva imala izuzetno oštra neslaganja. Mnogo toga što je oslonjeno na pravoslavnu duhovnost nalazi se i kod Tolstoja.”
Poseban dio obraćanja Mitropolit je posvetio vezama Petra Drugog Petrovića Njegoša sa ruskom književnošću. Ne osporavajući dosadašnja naučna istraživanja o srodnosti „Luče mikrokozma” sa djelima drugih svjetskih stvaralaca, ukazao je na značaj Deržavinove religiozne poezije za razumijevanje Njegoševog pjesničkog svijeta:
„Ne sporeći, naravno, sve ono što su naši naučnici do sada izučavali, meni se čini da je on ponajviše imao veze, što se tiče njegove religiozne poezije, sa ruskim pjesnikom Deržavinom. Deržavinova poema o Bogu u mnogo čemu nas podsjeća na Luču mikrokozma. Deržavin je stariji, Njegoš ga je čitao. Posebno želimo da istaknemo da je Njegoš mnogo volio Aleksandra Sergejevića Puškina i posvetio mu jednu pjesmu“- zaključio je Njegovo visokopreosveštenstvo arhiepiskop cetinjski mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije.
…
Međunarodni fond duhovnog jedinstva naroda osnovan je u aprilu 1995. godine, sa blagoslovom Patrijarha moskovskog i sve Rusije Aleksija II. Do 2021. godine nosio je naziv Međunarodni društveni fond jedinstva pravoslavnih naroda.
Tekst, foto: Boris Musić
