Preobraženje Gospodnje koje se prije više od 2.000 godina zbilo na gori Tavor obilježeno je praznično u podgoričkom Hramu Svetog Đorđa pod Goricom.
Svetim evharistijskim sabranjem načalstvovao je protojerej-stavrofor Mileta Kljajević uz sasluženje protojereja-stavrofora Gojka Perovića i đakona Luke Pavićevića.
Na liturgijske vozglase odgovarali su pojci ovog drevnog hrama.
Nakon pročitanog jevanđelskog začala, slovom pouke sabranima se obratio, načalstvujući sveštenoslužitelj, prota Kljajević:
,, Hristos je, prije svoga stradanja, uzeo sa sobom trojicu svojih učenika — Petra, Jakova i Jovana — i izveo ih na visoku goru, gdje se pred njima preobrazio. Njegovo lice zasijalo je kao sunce, a haljine postale bijele kao svjetlost. Tako im je, uoči svoga dobrovoljnog stradanja, otkrio dio svoje božanske slave, želeći da ih pripremi za ono što će uslijediti: za Njegovo raspeće, smrt i pogreb.
Gospod je dragovoljno i po volji Oca svoga nebeskoga krenuo putem stradanja, radi spasenja roda ljudskoga od grijeha i smrti. Znajući koliko će za Njegove učenike biti težak trenutak Njegovog raspeća, On im je na Tavoru pokazao slavu koja će se u punoći otkriti u Njegovom vaskrsenju. Zato je trebalo da se, u času stradanja, sjete onoga što su vidjeli na gori — da krst i smrt nisu kraj, već put ka vaskrsenju i vječnom životu.
Preobraženje nam upravo to otkriva: Hristos nije samo učitelj koji strada, već Gospod slave, koji dobrovoljno prihvata stradanje da bi čovjeka oslobodio od vlasti grijeha i smrti. Njegovo preobraženo Tijelo bilo je predukus slave budućeg vaskrsenja, kada će se i naša tijela preobraziti i postati podobna slavi koju je Gospod pokazao na Tavoru. To je obećanje onima koji ostanu u zajednici sa Hristom, koji kroz vjeru, molitvu, svete tajne i život po Jevanđelju primaju blagodat Božiju i njome se preobražavaju.
Zato su i naši hramovi danas kao gora Tavor. U njima se susrećemo sa živim Gospodom, u njima slušamo Njegovu riječ, primamo Njegove svete darove i bivamo prizvani da se i sami preobražavamo. A to preobraženje počinje u nama samima. Pozvani smo da svučemo sa sebe staroga čovjeka, njegove grijehe, strasti, zavist, zlobu i svaku nečistotu, i da se obučemo u novoga čovjeka, sazdanoga po Hristu. Kao što apostol govori o novom tijestu, tako i mi treba da očistimo stari kvasac grijeha, da bismo postali novo tijesto — novi ljudi u Hristu.
Neka nam zato praznik Preobraženja bude poziv da iz hrama ne izlazimo isti kao što smo u njega ušli, već obnovljeni blagodaću Božijom, sa čvršćom vjerom, čistijim srcem i većom ljubavlju prema Bogu i bližnjima, jer Hristos nam je na Tavoru pokazao, ne samo svoju slavu, već i ono za šta je čovjek stvoren — da, kroz zajednicu sa Njim, postane pričasnik Božije blagodati i da u dan vaskrsenja bude preobražen u slavu života vječnoga.
Nakon primanja svetih Hristovih darova, sveštenici su pristupili blagosiljanju prinosa, koje nam je Gospod Bog darovao (grožđa, smokava…).
Potom je zajedničarenje sveštenoslužitelja i naroda Božijeg, nastavljeno u Svetogeorgijevskom domu pod Goricom.
Elza Bibić
Foto/Video: Ddarko Radunović
