Praznik Preobraženja Gospodnjeg koje se zbilo na gori Tavoru pre 2000 g. evharistijski je proslavljeno u podgoričkom Hramu Sv. velikomučenika Đorđa.
Svetim sabranjem načalstvovao je protojerej–stavrofor Gojko Perović, arhijerejski namesnik podgoričko – kolašinski, uz sasluženje đakona Luke Pavićevića i brojnog vjernog naroda, koji je ispunio portu Crkve Sv. Đorđa.
Na liturgijske vozglase odgovarali su pojci ovog drevnog hrama.
Po pročitanom jevanđelskom začalu, slovom pouke sabranima u hramu Gospodnjem, obratio se načalstvujući sveštenoslužitelj prota Perović:
“Bog zna šta preobražava i koga, kako i koliko, ali suština naše vjere nije da čitamo novine i da iz njih gledamo šta je vjera, jer to ide malo ka gatanju i mađijama“, poučio je prota, kazavši da smo danas slušali Poslanicu Petrovu – jer je upravo on bio jedan od trojice sa Gospodom na gori Tavoru kada se preobrazio.
“Čuli smo iz Jevanđelja, da se Gospod tako Preobrazio, da je iz Njega zasijala takva svjetlost, kakve nema na ovome svijetu. Tu svijetlost, tu silu i bjelinu niko nikada nije vidio – tako da su apostoli prosto popadali od nemoći“, podsjetio je prota.
Pojasnio je da je Gospod učinio ovo Preobraženje upravo stoga jer je znao ljudsku prirodu pa čak i prirodu apostola:
“Jer džabe je bilo i što je propovijedao i što je trojicu mrtvih Vaskrsnuo, što je sa dvije ribe i pet hljebova nahranio 5000 ljudi – jer čim su ga vidjeli mrtvoga na Krstu, ljudi su rekli, nema od ovoga ništa.”
Ukazujući na nestalnost ljudske prirode dodao je: “Bog je to znao. Zato se uoči svoga stradanja Preobrazio, da bi apostoli, kada dođe vrijeme stradanja, se sjetili ovoga čudesnoga događaja.“
Prota se prisjetio riječi blaženog spomena Mitropolita Amfilohija, koji je govorio: Postite čvrsto prva tri dana posta, pa poslije kad dođe do malaksalosti, sjetićete se onoga početka, pa će vas taj dobri početak, ukrijepiti, da izdržite do kraja. Na taj način i kada dođe do teških momenata u životu čovjeka, objasnio je o. Gojko, Gospod krijepi čovjeka – svim onim što mu se dogodilo u životu – krštenjem, vjenčanjem, blagoslovima, punom kućom i trpezom kada je bila slava, da bi se sjetili, da je Bog sa nama.
Potom su svi oni koji poste Bogorodičin post i koji su se pripremili za Svetu tajnu pričešća, pristupili Svetoj čaši.
Načalstvujući sveštenoslužitelj je potom pristupio blagosiljanju i osvećenju plodova koje Bog daje u ovo doba godine – smokve, grožđe, breskve, kajsije – koje su vjerni prineli.
Po ustaljenoj tradiciji zajedničarenje sveštenoslužitelja i parohijana, nastavljeno je u Svetogeorgijevskom domu, uz prigodno posluženje.
Elza Bibić
Foto/video: Darko Radunović
