Praznik Preobraženja Gospodnjeg koje se zbilo na gori Tavoru pre 2000 godina evharistijski je proslavljeno u podgoričkom Hramu Sv. velikomučenika Đorđa.
Svetim sabranjem načalstvovao je protojerej–stavrofor Gojko Perović, arhijerejski namjesnik podgoričko–kolašinski, uz sasluženje protojereja–stavrofora Dragana Stanišića, protojereja–stavrofora Milete Kljajevića, đakona Luke Pavićevića i vjernog naroda koji je ispunio portu Crkve Sv. Đorđa.
Na liturgijske vozglase odgovarali su pojci ovog drevnog hrama.
Po pročitanom jevanđelskom začalu, slovom pouke sabranima obratio se načalstvujući sveštenoslužitelj prota Perović:
„Draga braćo i sestre, neka je na zdravlje i spasenje ovaj lijepi Gospodnji praznik! Praznujemo Gospodnje Preobraženje kao važan događaj Božje nauke i Božjega otkrovenja za sve ono što je potrebno našoj duši za spasenje, da ovaj život proživimo, kao što je govorio Patrijarh Pavle parafrazirajući Njegoša, budimo ljudi; živimo ovaj život ljudski. A nije ga lako živeti jer ne znamo sve i ne vidimo puno, a prizvani smo da svaki dan budemo ljudi.
Nama je Gospod Bog u svom novozavjetnom domu spasenja, otkrio da je život vječan. I potvrdio ono o čemu će Njegoš kasnije reći da ako istok sv’jetlo sunce rađa, ako zemlja priviđenje nije, ljudska duša jeste besamrtna. Svojim stradanjem na krstu, svojim boravkom u grobu i svojim vaskrsenjem i javljanjem poslije toga vaskrsenja – posvjedočuje svakoj ljudskoj duši da ovaj život je privremen, a da nas čeka jedan drugi, bolji, veći od ovoga. Ali kako je tamo, u tom vječnom životu, to pitanje ostaje ljudskoj duši. E pa, u momentima Hristovog Vaskrsenja nije nam to nikako rečeno kako je tamo, kao što je rečeno u današnjem događaju koji se desio pred Hristovo stradanje i Vaskrsenje. Petar, bukvalno, ispovijeda – popadali jesu, zaslijepljeni jesu, trpjeti i gledati ne mogu, a opet kaže: Gospode, dobro nam je ovdje biti, pa da sagradimo dvije sjenice, odnosno tri za tebe i za Mojsija i za Iliju… A dobro nam je što znamo da je dobro. Mi smo stvoreni za to što nas čeka. I slava Bogu što nam otkriva kroz zalogaj pričešća koji ćemo danas, ako Bog da, primiti. Kroz zalogaj pričešća okušamo šta će biti.“
Prota je kazao da mi nijesmo kao neke druge hrišćanske zajednice te da niko nema što mi imamo.
„To je ova trpeza Gospodnja, čiji smo obred sačuvali netaknut i nepromenjen kroz vjekove. Ovakvi smo i onakvi, i grešni, i griješimo, i svađamo se… I dosta toga što bi trebalo da ponesemo sa Liturgije, mi ne nosimo. Ali ovdje na ovoj Liturgiji, primajući zalogaj vječnog života, mi primamo ovu svjetlost Božansku. I ne samo da je to posvjedočeno u Jevanđelju, nego evo čuli ste poslavicu, koju je napisao baš Petar. Pa kaže, ne pričam vam ništa u bajkama, ništa što sam izmislio. Pričam šta sam vidio i doživio, šta sam rukom dotakao. I neko je povjerovao Petru, pa je neko povjerio tome koji je povjerovao Petru, ko što ja vjerujem svom đedu i prađedu, kao što ja vjerujem onome koji me je rodio… Ono što su mi prenijeli i majčino mlijeko i njegova očinska nauka, to je da je Bog živ i treba da pred Bogom stojimo kao ljudi i to je istina Hristovoga Preobraženja na Gori Tavoru. I tom istinom ćemo danas, ne samo da slušamo i da razmišljamo, nego da je okusimo. I ne samo to, nego ćemo kad se pričestimo, ako Bog da, osveštati darove od zemlje, da se sjetimo tako pričešćeni ako Bog da, da nije nas Bog pozvao samo da lebdimo u ovom životu, jer nas čeka budući, nego da ovaj život živimo tako što jedemo plodove ove zemlje: i grožđe, i smokve, i koru hleba, i čašu vina. Dakle sve što je Bog dao da jedemo i da se krećemo u ovome životu, jer i ovo je od Boga. A ako Bog da, da dočekamo i da gledamo Boga, kao što su apostoli gledali Gospoda na Tavoru – slava Njemu, u vjekove vjekova!“
Potom su svi oni koji poste Bogorodičin post i koji su se pripremili za Svetu tajnu pričešća, pristupili Svetoj čaši.
Načalstvujući sveštenoslužitelj o. Gojko Perović je potom pristupio blagosiljanju i osvećenju plodova koje Bog daje u ovo doba godine – grožđe, breskve, kajsije, smokve – koje su vjerni prinjeli.
Po ustaljenoj tradiciji zajedničarenje sveštenoslužitelja i parohijana, nastavljeno je u Svetogeorgijevskom domu, uz prigodno posluženje.
Elza Bibić
Foto/video: Darko Radunović
