Na treću nedelju po Duhovima, na dan kada naša Sveta Crkva proslavlja Prepodobnog Nauma Ohridskog i Sveštenomučenika Metodija – služena je Sveta Liturgija u podgoričkom hramu Sv. Đorđa.
Svetim evharistijskim sabranjem načalstvovao je protojerej Mirčeta Šljivančanin, starešina Crkve, uz sasluženje protojereja-stavrofora Gojka Perovića arhijerejskog namesnika podgoričko-kolašinskog, protojereja-stavrofora Milete Kljajevića, protojereja Jovana Radovića i đakona Ivana Crnogorčevića; molitveno je učestvovao prota Milun Femić, dugogodišnji starešina ovog drevnog hrama.
Za pevnicom na liturgijske vozglase odgovarao je hor Sveti Sava, kojim je rukovodila horovođa i veroučiteljica, Snežana Popović.
Nakon pročitanog jevanđelskog začala, slovom pouke, sabranima u hramu Božijem, obratio se načalstvujući sveštenoslužitelj, prota Šljivančanin, koji je lijepo primjetio da su u ovo naše vrijeme, ljudi ophrvani mnogim brigama, što opravdano što neopravdano, a koje nam se često i nameću… (te često čujemo o krizama, ekonomskim, finansijskim, da će doći).
A ova današnja riječ, ukazao je otac, kao da je pisana za ovo naše vrijeme – jer nam Gospod danas govori o tome, koja je to najvažnija briga i šta je to o čemu svi treba da brinemo.
„Čuli smo da Gospod kaže, da ne smemo brinuti, šta ćemo jesti ili piti i u šta ćemo se odjenuti tj. da ne brinemo dušom svojom, jer Gospod zna da nam treba i hrana i odijelo. “
Ali Gospod ne kaže ne brinite se za to, podvukao je otac u svojoj besedi – nego kaže, ne brinite se dušom svojom – dakle, da jedina naša briga bude, da ne mislimo samo o tome. Dakle, to nije cilj i smisao našega života.
Prota je zatim podsjetio da čovek često zapada u teška duševna stanja, želeći da ispuni standarde, koje svijet nameće. A da je Gospod došao u ovaj svijet – da nam pokaže cilj i smisao ovoga života i standard, koji je moguće svakome čovjeku ispuniti – pojasnio je otac u svojoj besedu, u podgoričkom hramu.
„Taj cilj čovjek može da ispuni, samo ako želi da ga ispuni, ako se otvori za Gospoda, i ako se potrudi da živi po Gospodu. “
„Gospod i Sveti Njegovi su nam pokazali, koji je najvažniji put naš. !“ – podukao je otac, dodavši da, ukoliko ištemo Carstvo Božije i pravdu Njegovu, ako se uzdamo u Boga – sve ovo što nam treba na zemlji, će nam se pridodati i dodati.
„A kad kaže Gospod – dodati, znači da to nije najvažnije, to je ono kroz šta treba da prođemo kroz ovaj život – ali nije cilj i smisao našega života. !“ – objasnio je otac, rekavši da bi bilo tako, treba da naše oko bude svijetlo.
„Ovde Gospod misli na naše unutrašnje oko, oko našega bića, na našu savjest, na um. “
Načalstvujući sveštenoslužitelj je zatim objasnio, da ukoliko je ono bogotražiteljsko – onda će i svaki korak naš biti onakav, kakav je Bogu ugodan. A da bi živjeli tako – moramo da se trudimo.
„Zato imamo Svete tajne, život u trudu, Svete Božije ugodnike – koji su taj put prošli i pokazali nam da je to moguće, da to nije samo priča, već realan život, koji je moguće ispuniti – dodavši da u svakom vremenu i pokoljenju ima Svetih ljudi, koji nam mogu poslužiti kao uzor za podražavanje.
Nakon primanja Svete tajne pričešća, sveštenoslužitelji ovog Svetog hrama pristupili su blagosiljanju i osveštavanju slavskih kolača, koje su verni prinijeli.
Potom je nastavljeno zajedničarenje u Svetogeorgijevskom Domu, gde su parohijani proslavili osvajanje trećeg mesta na futbalskom Vidovdanskom turniru, u Kučima, na kome su učestvovali članovi pravoslavnog bratstva ,,Sveti Đorđe“, koje postoji pri ovom Svetom hramu.
Elza Bibić
Video: Darko Radunović
