Prezviter Igor Balaban

Prezviter Igor Balaban: Pazimo sebe, pazimo druge, činimo djela dostojna ljubavi da bi bili istinski sinovi i kćeri Božiji!

Ime: 06. 09. 2020. OTAC IGOR BALABAN; Opis: Pazimo sebe, pazimo druge, činimo djela dostojna ljubavi da bi bili istinski sinovi i kćeri Božiji! Tip: audio/mpeg
U nedjelju, 6. avgusta 2020. godine, odslužena je Sveta Liturgija kojom je načalstvovao jerej Igor Balaban paroh cetinjski. Ocu Igoru sasluživali su: protojereji-stavrofori Dragan Mitrović i Dalibor Milaković, kao i protojereji Mirčeta Šljivančanin, Branko Vujačić i protođakon Vladimir Jaramaz. Svima sabranima, nadahnutim pastirskim slovom obratio se načalstvujući jerej Igor Balaban.
U prvom dijelu svog pastirskog obraćanja otac Igor je podrobnije protumačio prethodno čitanje začala iz Jevanđelja, odnosno priču koja nam govori i svjedoči o zlim vinogradarima. Naime, pojašnjenja radi, parabola o zlim vinogradarima je proročka priča čiji je cilj da pozove na odgovornost Izrailj, izabrani narod, koji u više navrata ne prepoznaje Božije djelovanje i čak se neprijateljski odnosi prema njemu. Ovo je priča o ljudskom nasilju i o Božijem nastojanju da zaštiti svoj narod, da ga izbavi sa lošeg i izvede na pravi put. Ovo je takođe priča o Božijem posljednjem i odlučujućem djelu: poslanju Sina u svijet. Ovo poslanje markira suštinski preokret u istoriji spasenja: vinograd se predaje novim vinogradarima. Istovremeno se novim vinogradarima predaje i nova odgovornost. U kojoj mjeri će biti odgovorni prema onome što je od drugih uzeto, a njima predato? Ovo je priča o onima koji nisu bili dostojni nasljeđa, ali istovremeno i upozorenje onima koji su novi poslenici.
On je dalje pojasnio na koga tačno Gospod misli kada govori o slugama koje upozoravaju nemarne vinogradare, koje oni potom stavljahu na razne muke i razne nepravde, budući da je kako otac Igor navodi – tako u stvari uvijek svijet kažnjavao sve one koje propovijedaju svijetu Božiju istinu i pravdu:
,,Na koga to Gospod misli kad kaže da je poslao sluge svoje koje izbiše, kamenjem zasuše, pobiše? Gospod misli na sve one ljude Božije koje slao rodu ljudskom i narodima kroz vjekove, kroz istoriju. Međutim, treba da znamo da svako ko je korz vrijeme, kroz vjekove, krozz ljudsku istoriju propovijedao Božiju istini i pravdu, prema njemu je postupano nepravedno. I taj je stradao od ljudi i od ovoga svijeta. Oduvijek je bilo tako.”
Otac Igor je u nastavku svog pastirskog obraćanja naglasio da je pad svakoga od nas neminovan, bez obzira na porijeklo, obrazovanje, stalež i vlast koju imamo u ovom svijetu, ako poput ovih zlih vinogradara iz priče pomislimo da je sve što na ovom svijetu postoji naše i da imamo pravo da ga otmemo i ukrademo od svih ostalih, naročito svetih Božijih ljudi:
,,Ako pomislimo ijednoga trena kao što su neki skoro pomislili da su oni ti koji su gazde i domaćini ovoga svijeta i svega što na njemu postoji i svakoga od nas pojedinačno, a ne Bog, e taj koji to pomisli nije važno da li je mali ili veliki, ko ima vlast ili ne, za sve je jednako, ako pomislimo da smo mi vlasnici svega što imamo i da smo mi oni koji možemo da raspolažemo kako mi hoćemo i kako nam na um padne, onda nas stiže ovo što nam je Gospod rekao, biće to naša propast.”
,,Jer svaki grijeh koji učinimo, ma koliko god to teško zvučalo, ali, surova je to istina, svaki učinjeni grijeh svakoga dana je jedan novi kamen bačen na Gospoda, svaki grijeh koji učinimo je jedan udarac čekićem u klinove Gospoda koji je razapet na krstu. Gospod je došao u ovaj svijet u ovaj vinograd da kao sin Boga Oca pobere plodove, a mi smo ga smrću pogubili.” – podsjetio je on.
Otac Igor je na samom kraju svog pastirskog obraćanja naglasio da je najveća tragedija ljudska upornost u zlu, istrajnost u nepokajanju, budući da tada po njegovim riječima ne možemo zadobiti usinovljenje radi kojeg je Bog i došao u ovaj svijet i posta jedan od nas. Ako smo uporni u Božijim djelima, podsjeća otac Igor, onda nas Gospod i pored svoje neizrecive ljubavi ne može usinoviti jer mi to svojim djelima i životom odbijamo:
,,Neka Gospod ne dozvoli, da mi u svojim životima budemo, oni koji svojim grijesima rastjerujemo Božije ljude i sluge. Bog je došao u ovaj svijet da nam daruje usinovljenje, da nas usinovi, ali, sigurno neće to učiniti ako se odreknemo Sina Njegovog i ako Njegovu djecu, a to je sav rod ljudski, mrzimo, ubijamo, progonimo, ako krademo od Njegove djece. Ako ta i takva bezakonja činimo onda nas Bog neće usinoviti, ne zato što ne bi htio u svojoj velikoj ljubavi. Nego upravo zato što mi to svojim životom i djelima odbijamo.”
,,Pazimo sebe, pazimo druge, starajmo se dobro o svijetu, pazimo da dobri se plodovi uznesu i prinesu u našim dušama, njegujući svako dobro djelo, vrlinu, ćineći na svakom mjestu i svakom trenutku dobro djelo, onda ćemo postati istinski sinovi i kćeri Božije.” – zaključio je jerej Igor Balaban.