PIPERSKA ĆELIJA

„Piperska ćelija” — tako se zove manastir, gdje počivaju mošti Svetog Stefana.

Sjevoro-zapadno od Spuža pri jednoj povisokoj strani, povrh ratkovićskijeh stijena, a ispod Klisovika i Košutice na jednoj maloj ravnici podiže se jedna glavica, koja se zove „Gospođina Glavica“ i na istoj je sazidan manastir.

Po pričanju Sv. Stefan rodio se u Župi Nikšićkoj u selu Gudelju od siromašnih roditelja Radoja i Aćime. Još iz pane mladosti pođe on s roditeljima u Moraču, gdje se postriže za monaha, a rukopoloži ga za sveštenika mitropolit pećski Venijamii 1630 god. On tu nije mogao živjeti od zuluma varvara kolašinskijeh i primoran bude ostavi i Moraču i potražiti gdje drugo sebi mjesto. Za to krene preko Ibrije, Mrtvice i Rovaca dok dođe na Trmanje rovačko u studenu pećinu i tu se bavio 7 godina. Nemogući ni ovdje više živjeti i nemogav se više vratiti u Moraču, bio je prinuđen opet tražiti sebi novo mjesto. S toga pođe niz Platije pokraj Morače u manastir Dugu, ali ne našav ni tu mjesta prijeđe preko Morače, sela Petrovića, Stijene i dođe u selo Crnce kod kneza Ananije Lalića. On tu zaište glavarima mjesto gdje bi mogao napraviti sebi ćeliju. Glavari mu dadoše kod „Gospođine Glavice” na jednom brijegu koji se zvao „Zborna Glavica“.

Na ovome brijegu ogradi sebi malo ćelije i crkvicu, a ispod istoga brijega nađe i ogradi vodu, koju nazva po istome „Gospođina voda” za to što je isti hram posvećen bio svetoj Gospođi. On se ovdje do prestavljenja svoga bavio kao jeromonah, služeći selo Crnce i Kopilje, a prestavio se 1697. Nakon sedam godina prisnije se popu Gojku Jakšiću iz Spuža i Ristu Vozareviću iz Podgorice i pođoše sa sveštenicima i starešinama narodskijema na grob i tu im se objavi cjelokupan. Preniješe njegove svete mošti u istu crkvu u ćivot i tu mu se svi Piperi do Lutova duboko pokloniše i obećali se potpomagati ćeliju, dajući Crnci svake godine po devet a ostali Piperi po pet oka šenice i treće godine svi Piperi po brava. Isto tako obećali su davati Bjelopavlići i Crmničani po pet oka šenice na godinu.

Poslije Sv. Stefana bili su nastojatelji ćelije: Pahomije iz Kosijereva, iguman Stefan Vučinić, Stefan Otović, Stefan Rišnjanin, Mihailo Petrović iz Srbije, Aleksije Vukotić, Janićije Vučinić. Od kako se predstavio Sv. Stefan oni su svi redom držali Crnce za svoju parohiju i Crnci su se obavezali da ne će nikad primati među sobom druge mirske sveštenike do manastirske. Kaluđeri, koji su ovdje bili svaki je po nešto prigrađivao, a najviše je učinio za manastir iguman Mihailo iz Srbije.

Od male ćelijice i crkvice napravio se u tečaju dva stoljeća neumornijem trudom našijeh blaženopočivših očeva, dograđivajući svaki po malo, dosta veliki i prostrani manastir koji je odasvuda opkoljen kućama i zidom, na kome su od sjeverne strane napravljena dosta velika na svod vrata. Kad se ulježe, s desne strane leži malo zdanije u kojoj je bila škola, koju je sadašnji nastojatelj Dositije Knežević sazidao: do same škole stoji madžuknica, koju je još Sv. Stefan podigao, do madžuknice stoji lijepa dvokatna kula, do kule na jugu od crkve druga kula na dva poda u kojoj sadašnji nastojatelj živi. U sredini avlije a među zdanijama nalazi se mala oniska crkva u kojoj prebivaju mošti Svetog Stefana, kojoj je on sam osnov položio, a poslije njega nekoliko puta je prigrađivana.

Ispod avlije sa zapadne strane nalazi se vrlo dobra voda, a ispod iste nalaze se lijepe doline od kojih bi se mogle napraviti bašte, razni votnjaci i vinogradi. Oko cijela manastira nalazi se lijepa šuma i iz cijele okoline divan pogled, a osobito iz manastira. Jednom riječi može se kazati, da je ovdje sve lijepo samo su zgrade i zemlje manastirske zapuštene.

B. P.

“CRNOGORKA”,
list za književnost i zabavu; Cetinje 19. januara 1884., Godina I; br. 2; str. 17.