Prof. dr Dušan Krcunović: „Slobodi je kolijevka Nemanjina Crna Gora!“

Visokopreosvećeni mitropolite Joanikije! Preosvećene vladike!

Časni oci! Braćo monasi i sestre monahinje! Dame i gospodo hrišćanska!

Na ušću rijeke Ribnice naš je duhovni izvor; u Nema­njinom gradu je mjesto našeg duhovnog rođenja; rodonačelnik sveto­rodne loze Nemanjića naš je duhovni gradonačelnik; sa Nemanjine obale otisnuli smo se u istorijski svijet života.

Obraćam vam se kao građanima grada čiji je duhovni gradonačelnik Pre­po­dobni Simeon Mirotočivi, koji je prije osam vijekova vaistinu postao gra­đa­nin „božans­tvenog grada, Nebeskog Jerusalima“. Ova svečana skup­­­ština građana u slavu i čast os­ni­vača Nema­njinog grada, potvrđuje da je id­eja grada pripadna hrišćanskoj civilizaciji i da se sa crkvenošću za­dobija status istinskog vaseljenskog građanstva i gos­podstva.

To što je životni put Stefana Nemanje – Prepodobnog Simeona Mi­ro­točivog, kao bogomislećeg čovjeka, kako ga je vidio njegov živo­topisac, jero­monah Domentijan, počeo upravo na sastav­nici dviju rijeka, bilo je jed­no od božanskih zna­me­nja i simbolički nago­vještaj njegovih velikih vla­darskih i zadužbinarskih podviga i poduhvata. Svi ti poduhvati nosili su znamenje sabiranja, sjedinjavanja, sabornosti, ujedinjavanja, p­ove­zivanja, spa­janja i saglaša­va­nja. U tom znamenju su i njegovi zetsko-raški poro­dični korijeni i njegova državna misao; u tom znamenju je i njegovo op­redjeljenje za pravoslavnu civilizaciju; u tom znamenju je i njegovo shvatanje uzajamno nadopunjujućeg i plodotvornog odnosa između države i crkve. Slijedeći bogo­mudrovanjem proniknutu ideju jedinstva, Prepodobni Si­meon Mirotočivi je učinio srpsku državu sastavnim dijelom Evrope kao geopo­li­tičkog pojma, dok je srpsku pravoslavnu kul­turnu paradigmu učinio sastav­nim dijelom Evrope kao du­hovnog pojma. Na ovom prostoru gdje se od pamtivijeka sukobljavaju interesi bezob­zirnih im­pe­rijalnih sila, njegovi uspjesi u bo­rbi za držav­no-političku samostal­nost, društveni razvoj i stva­ranje jednog novog kul­turnog obrasca, baštineći plodove velike grčko-hrišćanske pra­voslavne ci­vilizacije, i danas bi bili uzor i mjerilo državničke vještine i mud­rosti.

I da ništa od toga nije postigao, samo kao otac Svetoga Save i Ste­fana Prvovjenčanog – prvog srpskog arhiepiskopa i prosvjetitelja, i prvog srps­­kog kralja i literate – zadobio bi oreol uzornog očinstva i rodi­teljs­tva.

Koliko je svetosimeonovsko duhovno roditeljstvo bilo važno, svje­doči i učeni monah Nikon Jerusalimac. Sastavljajući čuveni Gorički zb­o­r­nik za kneginju Jelenu Balšić – kćer kneza Lazara i suprugu zetskog gos­podara Đurađa II Balšića – u glavni dio tog spisa uključio je up­ravo rodo­slov di­nas­tije Nemanjića, od kojih potiče i sama kneginja Jelena. Ali, naslov­lja­vajući poglavlje o Nemanjićima kao „Početak povijesti“ (ἀρ­χὴ διη­γ­η­σεώς), kne­ginjin duhovnik i ispovijednik time nije samo naslovio jedno od najvažnijih poglavlja Goričkog zbornika, tog bisera naše srednjo­vje­ko­vne književnosti i svojevrsne enciklopedije pravoslavne duhovnosti. Ono što monah Nikon imenuje kao „Početak povijesti“ moglo bi se uzeti kao nas­lov prvog poglav­lja cijele istorije našeg otačastva. Jer, svešteno-isto­rijski životopis ro­do­načelnika dinastije, Stefana Nemanje – prepodobnog Sime­ona Miroto­čivog, predstavlja u punom smislu početak povijesti o našem narodu, koji se sa nemanjićkom „lozom svetog korena“ ukorijenio u tlo ovog dijela Balkana i Evrope.

Upravo smo sa rodonačelnikom svetorodne loze Nemanjića dobili čvrsto uporište svog istorijskog života i nepokolebljivo usmjerenje na lik Bogočovjeka kao na ori­jentacionu tačku svih naših ličnih, državno-po­litičkih, nacionalnih i duhovno-kulturnih težnji. Ta ne­manjićka orijen­tacija na bogočovještvo kao na univerzalni ideal davala je našem ličnom i kolektivnom istorijskom ži­votu njegovo jedinstvo, kontinuitet i smisao.

Sa obala sastavnice dviju rijeka Stefan Nemanja se otisnuo u veli­čanstvenu i jedinstvenu istorijsku misiju koja ga je, kao studeničkog mona­ha, velikog hilandarskog podvižnika i predobodnog Simeona Miroto­čivog, na kraju dovela i do one metafizičke „druge obale“, do vječnog „grada koji na gori stoji“ (Mt). U ev­ropskim i svjetskim razmjerama rijedak je, ako ne i jed­ins­tven životni put jednog čovjeka od vladara do monaha, od vlastodršca do bogonosca, od veli­kaša do pokajnika, od ratnika do prepodobnika, od samo­dršca do Sve­dr­ži­telja, od državotvorca do čudotvorca. Kao obrazac vla­darskih vr­lina i kao obrazac monaške revnosti, Stefan Nemanja – Prepodobodni Simeon Miro­to­čivi je naša spona između dva svijeta, most iz­među dvije obale i dva grada.

Nemanjin svešteni životopis pokazuje kako se putem duhovnog po­dviga i pregalaštva kome Bog daje mahove, jedna moćna istorijska i držav­ničko-politička figura peobražava i postaje upečatljivi književni lik, i kako se taj isti lik fabuloznog književnog junaka u daljem duhovnom uzrastanju na kraju projavljuje u sjaju svog apostoloskog i anđeoskog obraza, kao svetački lik, crkvena ikona i manastirska freska.

Stefan Nemanja – Prepodobni Simeon Mirotočivi služio je svom narodu i zemlji u dvostrukom svojstvu: kao pragmatični vladar i veliki župan, i kao veliki podvižnik, monah i molitvenik. Kao državnik, služio je svom narodu, ne stavljajući se iznad njega, nego stajući ispred njega, kada vladar postaje učitelj svom narodu i uzor vladarima u svakom vremenu. I dok savremeni vladari iza sebe ostavljaju dugove i razdore, srpski veliki župan ostavio je svom narodu veličanstvene zadužbine za duhovna sabranja i militvena sjećanja. I sve što je u sadejstvu Božije pomoći, vladarske mud­rosti i hrišćanskih vrlina Stefan Nemanja oslobodio, obnovio, ujedinio, sabrao, utvrdio, pridobio, podigao i odbranio, predao je u ruke svojim nasljednicima, svom narodu i otačastvu, da bi potom i samog sebe mirno i spokojno predao u ruke svojoj crkvi i Hristu.

Neka nas onda Prepodobni Simeon Mirotočivi svojim molitvenim zastupništvom učini dostojnim da primimo bogatu baštinu koja nam se ži­vim svetosimeonovskim predanjem predaje i da još brižljivije, djelatno i saborno njegujemo kulturu pamćenja, stvaralački nadograđujući predanje koje nam je povjereno.

I neka se danas, u ovo vrijeme stalnih društvenih peripetija, smutnji i iskušenja, iznova potvrdi ljepota, snaga i istinitost stihova pjesme kralja Ni­kole: „Slobodi je kolijevka Nemanjina Crna Gora!“

(Besjeda pred Sabornim hramom polazak Svetosimeonovske litije ulicama Podgorice, nedjelja, 27. februara 2022.)