„Oslobodivši nas Mitropolit Amfilohije nam je dao da osjetimo ukus pobjede koji je najava našeg puta u budućnosti, a naš put je da ne damo Svetinje. I pored mnogo naših nepokajanih grijehova, veliki grijeh je upravo onaj zigurat na Lovćenu na mjestu srušene Njegoševe kapele.
Iako je to bilo prije nego što sam se ja rodio ipak smo ćutali kada se nije smjelo ćutati. Pristali smo na ćutanje a time na izdaju, u onom titoističkom režimu koji je duboko u svojoj osnovi i djelima bio antisrpski a što se vidi na mauzoleju na Lovćenu, i izrazito nacionalistički hrvatski. To su tradicije Austrougarske na koje smo mi pristali. E, Sada je vrijeme pokajanja.
To je naš put. Iako je za mnoge, koji su mislili da je Crna Gora dubinski ateizirana, to bilo neočekivano, pokajanje je, ipak, počelo u Crnoj Gori i ako se ovako nastavi siguran sam da će se vratiti Njegoševa kapela na Lovćen. Ono što je u Crnoj Gori počelo litijama a nastavljeno izborimo mogao bi da bude znak sveopšte obnove srpskog naroda.
Daj Bože da ta obnova, koja je započela u maloj ali simbolički ogromnoj, za srpski narod, Crnoj Gori bude znak jedne šire i dublje obnove cijelog srpskog naroda, koja će počevši pokajanjem, kroz jednu odlučnost, voditi ka prije svega duhovnom ali i političkom oslobođenju srpskog naroda“-kazao je istoričar prof. dr Miloš Ković vanredni profesor na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu.
Naša Sveta Crkva ispratila u naručje Gospodnje dvojicu duhovnih stubova naše Crkve, naše duhovne oce: Mitropolita Amfilohija i Patrijarha Irineja dok je na duhovnom planu naš narod dobio i dvojicu usrdnih molitvenika pred prestolom Božijim. Govoreći o ovoj dvojici arhijereja, koji su postali monasi u vrijeme kada je jako teško bilo nositi mantiju, i u vrijeme teških iskušenja, više od pola vijeka, nositi težak krst Svetosavske crkve, istoričar Miloš Ković kaže da je odlaskom, najprije, oca Momčila Krivokapića počeo završetak jedne epohe koja je konačno završena odlaskom čvrstih karika u osam vijekova dugom lancu Srpske crkve Mitropolita Amfilohija i Patrijarha Irineja.
Kao srednjoškolac profesor Ković, pamti Mitropolita Amfilohija i onaj duhovni oganj koji je pokrenuo na tribinama u Beogradu 80-ih godina prošlog vijeka kada je za sobom pokrenuo čitav talas mladih intelektualaca i ljudi željnih riječi Božije u ono vrijeme duhovne pustoši koju je ostavio komunizam. Taj blagodatni talas, sjeća se dr Ković, izrodio je veliki broj današnjih vladika, igumana, monaštva, sveštenstva i vjernika.
„Na prvom mjestu monah Mitropolit Amfilohije, kao čovjek predanja očuvao je tradiciju Prepodobnog ave Justina Ćelijskog, Svetog Vladike Nikolaja i Njegoša. Egzarh Svetog Trona Pećkog Mitropolit Amfilohije bio je čuvar Kosovskog zavjeta“- kaže prof. dr Miloš Ković, ističući Mitropolitovu podršku Apelu za odbranu Kosova i Metohije.
„Ta podrška i taj apel pokrenuli su buđenje javnog mnjenja u Beogradu koje nas je učvrstilo u stavu da nema napuštanja Kosova i Metohije ni po koju cijenu što se nije dopalo našim medijima, koji očigledno nisu naši, koji su tada napadali našeg Mitropolita koji je bio ključni stub odbrane Kosova u našoj Crkvi“- kaže prof. dr Ković.
Vaskrsnuvši Crnu Goru, svojim 30-ogodišnjim trudom na Tronu crnogorsko-primorskih mitropolita, Mitropolit Amfilohije je oslobodio narod Crne Gore onim veličanstvenim litijama za odbranu vjere pravoslavne, ostavivši nam u amanet jačanje bratske ljubave i sloge.
Slobodanka Grdinić
