U susret prazniku Svetog Simeona Mirotočivog u Podgorici, u kripti Sabornog hrama Hristovog Vaskrsenja, predstavljeni su zbornici radova ,,Pedeset godina od razaranja Njegoševe kapele na Lovćenu” i ,,Spomenice Petra II Petrovića – Njegoša”.
Prof. dr Vasilj Jovović, urednik zbornika, pozdravio je prisutne, zablagodarivši što su izdvojili vrijeme i uzveličali svojim prisustvom ovakvo veče, da bi zatim ustupio riječ Mitropolitu crnogorsko-primorskom g. Joanikiju koji se u uvodnom dijelu obraćanja osvrnuo na genezu nastanka zbornika koji su ovom prilikom predstavljeni.
Mitropolit Joanikije: Lovćenska kapela nas sa neba oplemenjuje i preporađa
,,Pedeset godina od razaranja Lovćenske kapele i gaženje Njegoševog amaneta bio je povod da organizujemo jedan okrugli sto ovdje i da radove sa tog okruglog stola prikupimo i objavimo. Sa zbornikom radova sa tog okruglog stola o Njegoševoj kapeli, idealno se dopunjuje zbornik Spomenica, štampan 1926. godine povodom osvećenja obnovljene Kapele na Lovćenu, čij je urednik bio Dušan Vuksan, direktor Cetinjske gimnazije, a u kome su sabrana dokumenta, svjedočanstva, Njegoševa pisma”, kazao je Mitropolit Joanikije.
Vladika je potom ukazao na činjenicu da rušenje Lovćenske kapele djeluje zapravo kao jedna kolektivna trauma te da je potrebno suočiti se sa istinom kako bi se uz Božiju pomoć došlo do suštinskog i potrebnog oporavka:
,,Sve mi se čini da još, iako govorimo dosta o Lovćenskoj kapeli, nijesmo dovoljno ni shvatili šta nam se dogodilo, a kamoli da smo se oporavili od posledica rušenja i razaranja Lovćenskog hrama i Njegoševog amaneta.”
Kao glavnog ideologa, onoga ko je u nekom ključnom momentu dao glavni materijal za taj zli projekat rušenja Kapele, naveo je okorelog nacistu – Savića Markovića Štedimliju.
“Štedimlijine lažne argumente, krivotvorenja, zloupotrebe, neistine, laži, poluistine, prihvatio je Vladimir Dedijer i naširoko obrazložio, ali se držao u potpunosti Štedimlijinih stavova. Nije toliko bitan ni jedan ni drugi, ne bi oni bili toliko moćni da se na osnovu njihovih mišljenja i škrabotina ruši Lovćenska svetinja, ali iza Dedijerovog teksta je stala Komunistička partija Jugoslavije, a iza svih njih pojavljuje se mračna figura Josipa Broza – Tita. Da on to nije ovjerio, ništa se ne bi dogodilo”, podsjetio je Mitropolit Joankije i zaključio: ,,U rušenju Kapele udružili su se i nacizam i komunizam. I jedan i drugi su pretendovali da postanu religija, sa lažnim božanstvom zvanim Josip Broz – Tito.”
U drugom dijelu obraćanja Mitropolit Joanikije se osvrnuo na časne primjere velikog broja ljudi koji su digli svoj glas protiv rušenja Lovćenske kapele:
,,Na svu sreću, što zaista služi na čast našem rodu, što je svoj glas protiv rušenja Lovćenske kapele podigao jedan veliki broj intelektualaca, poznatih profesora, umjetnika, književnika, ljudi od pera i savjesti, na čijem je čelu, možemo slobodno reći, bio Mitropolit crnogorsko-primorski Danilo. Njegov glas je bio najsnažniji iako se on svega nekoliko puta oglasio javno. Ali to je imalo veliku težinu, tako da su tadašnji crnogorski glavari išli na Brione da se žale Josipu Brozu – Titu i traže njegovu smjenu. To je izričito tražio Veselin Đuranović.”
Vladika je potom zaključio da je žrtvom koju je podnijela, Lovćenska kapela dobila nebesko dejstvo kojim se mnogostruko umnožila:
,,Međutim, sve ovo možemo posmatrati i na taj način, da se zapravo Lovćenska kapela žrtvovala i na nebo vaznijela i da je dobila nebesko dejstvo i da nas ona sa neba oplemenjuje i preporađa. Njeno nebesko dejstvo najvidljivije je u podizanju lovćenskih kapela po cijeloj Crnoj Gori, ali i u drugim srpskim zemljama i drugim evropskim zemljama. Jedna se podiže u Slovačkoj, mislim da će se ubrzo podizati i na drugim kontinentima, već ih je podignuto preko dvadeset, posvećene su raznim praznicima i svecima, ali se svaka zove Njegoševa. Jednu smo ljetos osveštali na Velestovo. Dakle, ona se polako vraća Lovćenu, daće Bog.”
Podsjetivši da Njegoš i Gorski vijenac završava sa Liturgijom i pričešćem, Mitropolit Joanikije je istakao da je bilo prirodno da se on sahrani u hramu, ne samo zato što je vladika, nego i zbog toga što je želio da ostane učesnik vječne Liturgije.
“On je ostavio amanet da se sahrani u Hramu Svetog Petra Cetinjskog na Lovćenu koji je on podigao kao svoju grobnu kapelu. Poslednja volja bilo kog čovjeka na ovoj zemlji od davnih vremena uvijek se poštovala kao svetinja, a amanet velikih ljudi, duhovnih otaca, to je zavještanje koje se odnosi ne samo na jednu porodicu, već na cio narod. I isto tako kao što je ukupno njegovo pjesničko djelo zavještanje srpskom rodu, posebno Crnoj Gori, tako je i njegov hram i njegov amanet zavještanje neodvojivo od njegovog djela koje se mora poštovati i od čega, naravno, ne smijemo odstupiti”, poručio je Mitropolit Joanikije.
Lidija Tomić: Zbornici – dva značajna i važna svjedočanstva naše istorije, tradicije i kulture
Prof. dr Lidija Tomić je naglasila da su zbornici – dva značajna i važna svjedočanstva naše istorije, tradicije i kulture, da bi posebno naglasila da su se u zbornicima susrela iskustva zla, ali i dobra u perspektivama tumačenja Njegoša u okvirima sveukupne istorijske i duhovne egzistencije.
“Spomenica Petra II Petrovića – Njegoša nastala je povodom prenosa vladičinih kostiju sa Cetinja na Lovćen 1925. godine, a zbornik radova povodom pedeset godina od rušenja Njegoševe kapele na Lovćenu 1972. godine. U ove dvije knjige susrela se hronologija događaja i duh različitih vremena. Istorijska prošlost Crne Gore i njena savremenost, jednom riječju susrela su se iskustva zla, ali i dobra u perspektivama tumačenja Njegoša u okvirima sveukupne istorijske i duhovne egzistencije. Obje knjige polaze od njegovog zavjeta i rušenja Kapele i njenog obnavljanja, kako fizičkog poslije ratnih granatiranja, tako i duhovnog kroz sve godine pamćenja jednog zločina do danas, kada polažemo nadu da će se Kapela i Njegošev zavjet sjediniti na Lovćenu”, rekla je prof. dr Lidija Tomić.
Profesor Đurišić: Lovćen i Kapela svjedoče o vjeri i slobodi našega naroda
Profesor Miomir Đurišić je istakao da Lovćen i Kapela na Lovćenu svjedoče o vjeri i slobodi našega naroda:
,,Danas, pola vijeka kasnije pitamo se ko je kriv?! Lovćen? Zato što dominira južnim Jadranom i gleda na sve strane i njegov glas daleko se čuje. Njegoš? Njegoš je rekao ko je on i ko smo mi. Mi? Mi koji se ne odričemo Njegoša ni Kapele. Ako se odreknemo Kapele, odrekli smo se Njegoša, ako nema Njegoša u našem srcu i našim djelima poginule su njegove riječi i slova, a bez Njegoševoh slova, mi nismo isti, mi smo neki drugi narod. Kapela treba da se vrati na Lovćen, zato što je Kapela i zato što je zavjetna. Svaki kamen Kapele je naša istorija, a istorija se pamti. Pamti i ono kamenje na Ivanovim koritima, to je jedino kamenje koje pamti. Svaki kamen na Ivanovim koritima ima oči, gleda nas i čeka, čeka dan kada će sa Lovćenom ponovo biti jedno, a zavjet je zakletva i amanet, zavjet je Njegošev amanet: Ja hoću da me sahranite u onu crkvu na Lovćenu, to je moja potonja želja, koju u vas ištem da je ispunite i ako mi ne zadate Božiju vjeru da će te tako učiniti kako ja hoću, onda ću vas ostaviti pod prokletstvom, a moj poslednji čas biće mi najžalosniji i moju žalost, stavljam vam na dušu”, podsjetio je Đurišić na zavještanje Petra II Petrovića – Njegoša.
Profesor Đurišić je potom poručio: ,,Imamo izbor, ali nemamo dilemu: Hoćemo li sa Njegošem ili protiv njega? I ovaj vijek je vijek iskušenja, nepravde i polova kao prethodni. Ne zaboravimo da Kapela nije srušena da bi nestala, Kapela je srušena da bi vaskrsnula jer bez smrti ne biva vaskrsenja!”
Osvrt na publikaciju zbornika
Urednik zbornika dr Vasilj Jovović dao je osvrt na samu publikaciju zbornika, približavajući sadržaj izdanja, ali i istorijat Lovćenske kapele:
,,Zbornik radova sa okruglog stola održanog u kripti Sabornog hrama Hristovog Vaskrsenja u Podgorici 27. jula 2022. godine – Pedeset godina od razaranja Njegoševe kapele na Lovćenu, urađen je sa blagoslovom Mitropolita crnogorsko-primorskog i egzarha sveštenoga Trona pećkog g. Joanikija. Izdavač Zbornika je Mitropolija crnogorsko-primorska koja je bila izdavač i najstarije štampane knjige među južnim Slovenima Oktoiha, prvoglasnika i petoglasnika iz 1493. godine. Urednici ovog Zbornika su gospodin Jovan Markuš i dr Vasilj Jovović. Jovan Markuš je bio i urednik knjige Sumrak Lovćena u kojoj su iskazani stavovi intelektualaca tadašnje Jugoslavije, povodom namjere rušenja Njegoševe kapele 1972. godine. Ovaj Zbornik je u stvari nastavak tog mišljenja i toga stava kako ljudi koji su proteklih 50 godina bili protivnici rušenja Kapele, tako i sadašnjeg stava intelektualaca po tom pitanju. Zbornik je lektorisala Vesna Todorović, dizajn i pripremu za štampu radio je Mirko Tomić. Zbornik je obima 294 strane, tehnički dobro opremljen, sa velikim brojem ilustracija, a u pitanju su arhivski dokumenti, fotografije i planovi i skice kao i lokacija gdje bi se sada smjestila Lovćenska kapela”.
Tokom večeri nastupio je i narodni guslar i urednik časopisa ,,Svetigora” obraznika za vjeru, kulturu i vaspitanje Mitropolije crnogorsko-primorske, gospodin Radosav Rajo Vojinović.
Boris Musić
Foto: Željko Drašković
Video: Ostrog TV Studio
