„Privilegija je imati crkvu kao što mi imamo Crkvu Sv. apostola Luke iz 12. vijeka (1195) iz doba Nemanjića, u kojoj je najvjerovatnije služio i sam Sv. Sava“, kazao je arhijerejski namjesnik kotorsko-tivatski, paroh kotorski, protojerej Nemanja Krivokapić.
Obraćajući se prisutnim u riznici Srpske pravoslavne crkve Kotor juče na promociji knjige „Crkva Sv. apostola Luke u Kotoru“, kojoj je prisustvovao i predstavnik Ministarstva spoljnih poslova i Generalnog konzulata Republike Srbije Veselin Radović, o. Nemanja je podsjetio da se ovaj kulturni događaj priređuje u okviru programa proslave 185 godina rada i obstojanja Srpskog pjevačkog društva Jedinstvo (SPD) (1839) Kotor.
„Ovo je prvi u nizu događaja u okviru ciklusa proslave 185 godina SPD Jedinstvo. U okviru proslave imaćemo čast i radost da među nama bude i svojim prisustvom nas blagoslovi Patrijarh srpski g. Porfirije“, kazao je o. Nemanja, rekavši i da je štampanje knjige dugo očekivano i najavljivano, a da ga je planirao i blaženopočivši o. Momo.
Podsjetio je i da je u riznici održan i naučni skup povodom 800 g. Crkve Sv. Luke, o čemu je izdat i zbornik.
“Knjiga koja je pred nama, bazirana je na podacima sa tog naučnog skupa, sa prelijepim fotografijama koje je napravio naš Stevan Kordić. Stevan i Ljilja radili su sa nama i na knjizi povodom 50 godina od početka gradnje Crkve Svetog Petra Cetinjskog, a u planu je i Crkva Sv. Nikole”, kazao je o. Nemanja.
Po riječima prof. Ljiljane Čolan štampanje knjige su pomogli Ministarstvo spoljnih poslova Republike Srbije i Uprave za saradnju sa dijasporom i Srbima u regionu, kao da se sve dešava u okviru projekata Otac Momo.
Kako je kazala, u zborniku je prvo priča o društvenim prilikama u Kotoru u 12. vijeku kada je podizana Crkva Sv. apostola Luke sa ktitorskim natpisom na kamenoj ploči iznad ulaznih vrata (ktitor crkve je Mavro Kacafrangi).
“Ovdje je riječ o svemu onome što vas može zaintrigirati kada je u pitanju građevina i kult i ikonografija Sv. Luke u pravoslavlju do sredine 15. v. pa jedan pogled na freske Valentina Baćea i sjećanje na rimsku crkvu iz tog perioda. Takođe skrećem pažnju na tekst Vladike Amfilohija koji govori o benediktinskoj i svetosavskoj tradiciji u primorju”, kazala je Čolan istakavši proučavanje natpisa na srednjevjekovnim freskama u Crkvi Sv. Luke i u Boki kotorskoj.
U poslu je korišćen Arhiv Srpske pravoslavne crkvene opštine Kotor, a značajan matrijal pripremio je o. Milivoj Bakić.
Čolan je podsjetila na zahvalnost o. Momu umjetnika (Miće Popovića, Mladena Srbinovića, Petra Omčikusa, Reljića, Mira Glavurtića…) koji su se protivili rušenju Lovćenske kapele, a na podizanju Crkve Sv. Petra Cetinjskog na Prčanju (replika tri puta veća u tlocrtu). Poklonili su crteže izložene u riznici (o tome objavljen i katalog “Udar nađe iskru u kamenu”) .
Govoreći o arhitektiri crkve ističe da je u velikoj mjeri sačuvana onakva kakva je bila 1195. godine.
“Što se tiče tipologije gradnje, kotorska Crkve Sv. Luke je jedna u nizu jednokupolnih crkava koje se grade u zapadnim srpskim zemljama počevši od kraja 11. vijeka. Međutim, ona je slična i jednokupolnim crkavma u južnoj Italiji, a porijeko im je u vizantijskoj arhitekturi. Osobenosti klasicizma vizantijske arhitekture toga vremena su kamene ravne fasade ritmično zidane. Kupolni sistem Crkve Sv Luke izdvaja se svojim oblikom u jednom od članaka Milke Čanak Medić, koja smatra da su slični oblici bili zastupljeni na Katedrali Sv. Tripuna u prvoj polovini 12. vijeka, tako da se Crkva Sv. Luke negdje sjedinjava u tom prostornom riješenju sa nekim crkvama iz Apulije, ali i sa raškim hramovima, kakva je recimo bila Studenica. Ostali svojstveni oblici Crkve Sv. Luke, kao srpasti lukovi i bogato ukrašeni kapitoli, vode porijeklo iz prethodnog kotorskog graditeljstva, tako da tu ima dosta naglašene spoljašnosti koja reprezentuje sve ono što je u Kotoru građeno od kamena. Tu se svakako u nauci misli i na oblast koja je vezana i za Metohiju jer se u nekim dokumentima i Visoki Dečani vezuju za te prostore”, kazala je između ostalog Čolan.
Stevan Kordić je kazao da Crkva Sv. Luke sadrži više slojeva.
“Crkva je proizvod srednjevjekovne mediteranske kulture koja obuhvata i Vizantiju i Zapad, naročito Apuliju, odakle su nam dolazili glavni umjetnički uticaji u vremenu kada je nastala Crkva Sv. Luke. Takođe je jako bitno to što se uočavaju i lokalne tradicije, što opet znači da Kotor već tada nije bio mjesto koje je importovalo tradicije i umjetnička iskustva iz drugih sredina, već je uspijevao da stvara sintezu koja će njemu biti svojstvena. Ova sinteza se dalje širi balkanskim kopnom, a u ovom vremenu prvo u srednjevjekovnu Srbiju, a onda i dalje. Sjetimo se graditelja Visokih Dečana, fra Vite Kotoranina, koji je sa svojim majstorima gradio Visoke Dečane. Osnovano se pretpostavlja da su živopis radili kotorski slikari. U to vrijeme ovdje je postojala kolonija grčkih slikara. Znamo da su slikali i Katedrali Sv. Tripuna. Još uvijek postoji sačuvan ugovor o tom živopisu. Možemo sasvim sigurno da pretpostavimo da su grčki slikari djelovali na širem prostoru nego što je to Kotor”, kazao je Kordić.
Kada je riječ o samoj knjizi Kordić je rekao da je riječ o maloj monografskoj formi.
“Nastojali smo da fotografski prikažemo prvo arhitektonske elemente, a takođe i elemente spojeva koje je Ljilja navela, kao i elemente živopisa, ikona i fresaka. Što se tiče samih fresaka, jedan relativno mali segment ostao je sačuvan – svetitelj i dvije svetiteljke. Istoričari umjetnosti još uvijek nemaju jedinstveno mišljenje o kojim se svetiteljima radi. Sasvim je sigurno, po meni, da je jedna od svetiteljki vizantijska princeza, ili carica, a za ostale još uvijek je otvorena diskusija koga bi mogli predstavljati. Sam ikonostas predstavlja dijelom rad naše lokalne škole – Dimitrije Rafailović Paskal. U Crkvi Sv. Luke sasvim izvjesno imamo djela osnivača ove škole što nam čini posebnu čast. Takođe, imamo i brojna djela italokritskih majstora što je pokazatelj da smo i u kasnijem periodu komunicirali sa širim prostorom Levanta”, kazao je između ostalog Kordić.
Primjerci knjige podijeljeni su publici, a promocija je održana u okviru programa proslave 185 godina rada Srpskog pjevačkog društva Jedinstvo (1839) Kotor.
Izvor: SPCO Kotor
