PROPOVIJED SVETOG SAVE KOJU JE GOVORIO HIROTONISANIM EPISKOPIMA KAD IH JE HTIO POSLATI U SVOJE EPARHIJE
Sv. Sava po povratku svom iz Nikeje kao samostalni srpski arhiepiskop, dobivši od carigradskog patrijarha Germana i vizantijskog imperatora Todora Laskara priznanje i potvrđenje samostalnosti srpske crkve, želio je da usrpskoj zemlji postavi dovoljan broj srpskih episkopa, koji će se starati o razvoju i utvrđenju srpske pravoslavne hrišćanske crkve po primeru njegovom, jer se on iz rane mladosti predao Bogu na službu svojom pobožnošću pravdom, sam je srpsku crkvu po volji božjoj a na osnovima apostola i proroka utvrđivao i riječju i djelom slavu Božju u njoj objavljivao, i otadžbinu svoju Hristovom i crkvenom naukom prosvećivao. On je izabrao izvesna lica i posvetio ih za: episkope, te da budu božanska „svetila i božanskom svetlošću da obasjavaju svoju otadžbinu; preporučio im je da uče ljude u otadžbini svojoj do smrti svoje danju i noću, i izgovorio im je u ovom smislu propovijed, koja je zapisana kod njegovog učenika Domentijana i glasi ovako:
Djeco moja mila i braćo moja Bogom izabrana, koje je Hristos objavio i potvrdio i koje sam ja vaspitao! Sačuvajte dobro stada koja vam je Bog predao, i Duhom Svetim budno upravljajte svima ljudima u jedinstvu Svetog Duha i čuvajte duše njihove kao dobri pastiri. Ugledajte se na velikog Pastira koji vole duše; posjećujte više bolesnike sa istinitom ljubavlju i starajte se o nemoćnima te da i oni pođu tragom zdravih ovaca. Istiniti pastir ide za pametnim stadom a ne za onim koje bludi. Upravljajte vlašću hrišćanskom i silom blagodati duhovne nad pastvom po zakonu hrišćanskom, razvijajući ih u dobroj vjeri, zapajajući ih pobožnošću sa, izvora jevanđelskih, napunjavajući srca njihova veseljem Svetoga Duha, očekujući neprestano sam glas presvetog Pastira radostan dolazak njegov, čisteći se koliko je mogućno od greha pomoću pokajanja, kao što i piše učitelj naš Pavle: „ne tužite o Bogu da ne budete ničega lišeni, no se pobrinite za strašni sud, kada će pravedni sudija suditi našim tajnama pred svima, nebesnim silama, i nagradiće nas duplo za dobra djela, duše, koje žive do vijeka, i tijela koja ubrzo umiru, i vjekovi koji će se brzo svršiti kao i one koji pred nama idu i žure na strašni sud. Zato se i mi potrudimo za dobra djela i pripremimo za sve koliko je mogućno u ovom svijetu, te da bi od ognja šta bilo oteli i u vječni život preselili se, jer ovaj vijek bijednim plamenom sve spaljuje i svega što je u njemu dobrog nestaje kao da ga nikad nije ni bilo. Treba štogod da ugrabimo od ovog sveta i u onom time da živimo; treba uvijek mišlju nebu da se uzdižemo i blagim božanskim riječima da se osvećujemo, prinoseći svagda dobre darove Gospodu svom, žrtvu duševnu na oltar srca, dobra djela dobre volje za nasladu duha… O, braćo, razumite kako brzo prolazi vrijeme ovog života i pogledajte kako ide strašan sud, razumite to i stavite pred oči vaših srdaca i kažite dušama vašim, da se: ne brinu o onom što je na zemlji; ostavljajući što je privremeno treba da kupimo nebesko. (0, djeco moja, čuvajući običaje ovoga svijeta, razumite ih, i vaše duhovne oči i uši srdaca vaših priklonite riječima usta mojih; od svih zlih djela klonite se i dobru srca vaša privezujte; za dobra djela na ovom svetu ni od koga nagrade ne tražite, no jednog samo svjedoka vaših djela očekujte i ono što vam je dato dobro čuvajte. Pastirima koji se o stadu svom brinu javi se angel i Božja svjetlost obasja ih; takođe da budu pastiri dobrom stadu sa strahom da se primaju, uzdajući da će ih za njihovo iskreno staranje o povjerenom im stadu, Bog svojom darežljivošću i milošću prosvetiti; predani talant jeste čuvanje ovaca ravumnih; ko je šta primio treba uvijek da pazi šta će od zarađenog dati Gospodu svom, koji je razdao talante (darove) svakome prema moći, da prema tome odredi kazne pri drugom dolasku, jer kao što milostivo sada daje duhovne darove, tako će opet sa ljutnjom i gnevom u dan strašnog suda ocjenjivati dostojanstvo, prema onome što je ko primio i zaradio na primljenom. Zato treba svaki od nas da ponese duplu zaradu te da ga Gospod pohvali i u vječni život odvede, kada će čuti i riječi: »dobri i vjerni slugo, u malom si mi bio vjeran nad mnogim ću te postaviti; uđi u radost Gospoda svoga“. U malom je dobru život cijelog sveta i pored svega vidljivog dobra, jer tada će vjerni sluga, biti postavljen nad mnogim. Tada će svaka raspadljivost biti pobijeđena i proslaviće se vječnošću i radošćuu onom nebesnom svijetu, kada će potpuno ući u radost Gospoda svog; kada ga Gospod milošću svojom uzme na onu vječnu zemlju i uvede u množinu anđela, tada će, uveden u sredinu, radovati se nagradi vječnoj, jer će kod Gospoda nastaniti se. Onaj koji je dobio ali nije duplo zaradio, dakle, ima samo talant koga je primio, izgubiće ga, i po riječima Gospodnjim, biće bačen u vječnu tamu gde će trpjeti muke, jer je ovdje radovao se zlim strastima. Razmislimo, braćo, o ovim nagradama i pojmimo koliku dobit dajemo Gospodu na talante koje smo od Njega dobili radi upotrebe i zarade, jer je rekao: „radite — koristite se — dokle dođem“. I evo već ide i na naš rad potražiće zaradu. Koliko ćemo mu duša kao plod našeg rada predati? Koliko je duša zalutalo i našim radom nije se koristilo? Predstavimo mislima pred očima našim taj veliki i strašni dan, kada će doći da sudi i osudi sluge kojima je predao talant. Ovaj je u slavi strašan; u licima angelskim i arhangelskim videće se, pi na strašni sud izvešće se svi grešnici i svaki će od nas vidjeti ono što je radio, i primiti ili dobro ili zlo; ono što je sejao i požneće. Razmislimo, braćo, o našem radu, razmislimo i o vremenu našeg života te da kroz sve dane činimo dobro pre nego što dođemo pred našeg Sudiju, jer smo dužni uvijek starati se o sebi a ne da to ostavimo našem bližnjem na vrat, te ako ko i knjigama se bude koristio, i osladi se govorom jezika našeg. Da li neće tada Gospod staviti pred nas apostole svoje, koji su mnoge vjerne učenjem svojim uveli u carstvo“ Tu će se Petar javiti s Judejima, koje je on prizvao i koji su se pokajali; tu će i Pavle, obrativši se u hrišćanstvo, uvesti sav svijet; tu će Andrija uvesti Ahaju, Jovan Aziju, Toma, Inđiju, oni će ih naučene u vjeri dovesti pred lice svog cara, tu će se javiti svi učenici Božja stada sa dušama koje su se svojim svetim učenjem Gospodu obratili. Kada ovako mnogi pastiri sa svojim stadima dođu pred oči vječnog pastira, šta ćemo mi tada reći? kada Bogu našem dođemo bez ovaca a nosimo ime pastira, na osnovu čega treba sa stadom da se javimo, a međutim ne javimo se. Ovde smo nazvani pastirima a tamo stada nemamo jer ga ne učimo.. Da li će svemoćni Bog ostaviti ovce svoje ne: jer je sam preko proroka obećao da će sam čuvati sve što je odredio za vječni život, i pobuđen ovim, od vječnosti duhom uči. I nama, radi krštenja, dolaze i našim molitvama blagosiljamo ih i zbog polaganja ruku naših dobijaju od Boga Duha Svetog i oni se ubrojavaju u carstvo nebesko. Pazite, braćo, kad veliko bogatstvo imamo da i na našu štetu (gubitak) tužnije gledamo kad se od nas bude tražila zarada (dobit), i razumite dobro: ako ste nebeskog pastira istiniti naslednici i ne možete o zemaljskim stvarima ovoga života, neverno da mislite, nemojte da vas zadavi tuga za ovim varljivim svetom. No razumite kakvi ste vi stražari i koliki ćete odgovor dati na strašnom sudu velikog cara. Ako se u zlato ili srebro obučete, ili ako se u skupocene rize odenete, ipak šta ste drugo nego telo Ne možete nikad pomišljati šta imate, no šta ste i od čega ste Ako dođe u jednu ili drugu stranu i nađe vas da njegovu volju tvorite i zapovesti vršite, prijatno ćete ući sa njim na brak. Šta ima teže za one kojima su Vrata zatvorena i koji pristupa nemaju? Doći će i zbog dolaska njegovog stvari će zatreptati a pred njim će nebo i zemlja zatresti se, kao što je prorok rekao: neću samo jedno zatresti, zemlju, no i nebo. Pred njegov sud doći će sav rod čovečji, zli za kaznu a dobri za nagradu; anđeli i arhanđeli služe mu. „Zamislite, braćo, pred licem tako velikog sudije kako će biti tog dana kada mukama već neće biti oslobođenja; kolika će to biti velika sramota pred skupom svih ljudi i apostola kada čovjek za neispunjenje svoje dužnosti bude osuđen, koliki će biti strah toga, koga krotka čovečja misao ne može da izbavi i koga ćemo videti tužna, kao što prorok dobro i naziva, taj dan: dan gneva, dan tuge i žalosti, dan mučenja i bijede, dan tame i mraka, dan magle i bure; dan trube i plača. Pomislite, braćo, o poslednjem danu suda sa kakvom ljutnjom i srditošću prorok vidje srca grešnika i ogorčise, te ovaj dan sa tako mnogim događajima ne može ni opisati. O, kolika će tada biti radost za prave hrišćane kad se udostoje viđenja lica Božja pred kojim stvari trepere, jer će poći s Gospodom u radost, zašto su se još: ovjde na zemlji za života svog spremali, pošto će Bog u vječnom carstvu i obiteljima njegovim približiti se nama i javiti se onima, koji su ga na Sionu kao Boga nad bogovima zavoljeli, i koji se nikada od ljubavi svoga iskupljenja neće otuđiti. Tada će se vrata carstva nebeskog, onima koji plaču, zatvoriti, kao što se sada u sve dane onima, koji se kaju, otvaraju. Biće i tada kajanja ali bez uspjeha, jer nikakve milosti neće dobiti onaj koji sada propušta vrijeme molitve i milostinje. Zato apostol Pavle kaže: »evo sada je vreme zgodno i evo dana spasenja; trudite se, braćo, i sa ljubavlju čuvajte zapovjesti moje, te da budemo pravi naslednici rajskih radosti i dostojni slave nebeske svetlosti, što od Gospoda treba da tražimo, ne u ovom svijetu gdje se sunce rađa i zalazi i gde vrijeme prolazi i noć ga razdvaja, u čemu i životinje žive, nego u svjetlosti, u kojoj se jedino anđeli vide i koja nema ni početka ni svršetka i kojoj nas vodi prava vjera kao put u vječni život i vječnu svetlost Gospoda našeg Isusa Hrista, koga znamo i vidimo i djelom mu sledujemo, pazeći kuda ide, mi se staramo da po stopama njegovim idemo, te da se izbavimo od vječnih muka pi dobijemo nebesku slavu sa svecima. Ako duhovnim mačem sa Hristovom pomoći otsiječemo tjelesne strasti od duše naše, bićemo naslednici carstva njegovog. — Srećne su, rekao je Gospod apostolima, oči vaše koje vide i uši vaše koje čuju, jer su mnogi carevi i proroci htjeli da vide što vi vidite ali ne vidješe. Tako i vama kažem preosvećeni : srećne su oči vaše koje vide ovu moju smjernost, i uši vaše koje čuju, i svete duše vaše koje će napisati riječi ove na tablicama, čistog srca vašeg. Ali bićete troduplo nagrađeni od Gospoda našeg Isusa Hrista na strašnom sudu, ako vršite što vam je predano i ispunite što vam je otac vaš preko mene kazao. Svetim Duhom i svetim Jevanđeljem ja vas rodih. Molim vas, djeco i braćo, ugledajte se na mene, učitelja svoga, i sledujte mom učenju, staranju, vjeri i ljubavi, i nećemo biti daleko od carstva nebeskog, no kod Gospoda našeg nastanićemo se vječno. Amin. I više me u tijelu nećete vidjeti niti ćete čuti riječi iz usta mojih. I poželjećete da vidpte dane moje ali ih u ovom veku nećete videti; no kad tamo dođemo u dom Gospodnji tu ćete me vidjeti, jer sam se tamo utvrdio još od utrobe matere moje. Mir Božji i mir moj dajem vam, i blagodat Gospoda, Boga i Spasa našeg Isusa Hrista i ljubav Boga i Oca i učašće Svetoga Duha neka je sa svima vama. Amin.
+++
Propovijed i pouka Sv. Save, koju je govorio hirotonisanim episkopima, kad ih je hteo poslati u svoje eparhije, zapisana kod njegovog učenika Teodosija…
+++
Evo danas i vi, kojima se nije htjelo, poslušavši me, udostoiste se Božje blagodati, i čuste još iz davnine riječi božanskog apostola Pavla Timoteju, pa čujte i mene sada, što ću vam, prema onim riječima, reći : episkopstvo je dobra stvar, jer služi Bogu i ima velike počasti od prvog pastira, episkopa duša naših, Hrista Boga. Zato episkop treba da bude bez poroka, jedne žene muž, trijezan, pametan, pošten, gostoljubiv, vrijedan da uči, da nije pijanica, ubojica, lakom, nepažljiv, neozbiljan, lažljiv, tužilac, intereždžija, srebroljubac, da je milostiv.
Od svega ovoga što je rđavo vi prvo treba da se čuvate i život vaš uvijek treba da je na oprezi, te da se za sve one, koji su pod vama, utvrdite kao ugled vrlina u Bogu. Bog moj Duhom svojim Svetim da vas sačuva od svih vidljivih i nevidljivih rđavih slučajeva, i po njegovoj volji da vas nauči sve dobro govoriti i činiti. „Pazite dakle na sebe i na sve stado u kome vas Duh Sveti postavi za vladike da pasete Crkvu Gospoda i Boga, koju steče krvlju svojom, znajući da ćemo i za poslednju ovcu od najstarijeg pastira Hrista, poslednjeg dana na strašnom sudu, mučeni biti.
Priredio: Aleksandar Vujović,
profesor Cetinjske bogoslovije
