Proslava 25 godina mature IV generacije obnovljene Cetinjske bogoslovije (1995-2000) u Beranama
Sa blagoslovom Božijim, blagoslovima Svetog Petra Cetinjskog, Svetog Vasilija Ostroškog i Svetog Stefana Piperskog, i razrednog starešine Njegovog preosveštenstva Episkopa pakračko-slavonskog g. Jovana, u Duhovsku srijedu 11. juna 2025. godine, kada proslavljamo spomen na Prepodobnu Teodosiju i Svetog Luke Krimskog, trudom i ljubavlju i gostoprimstvom protojereja-stavrofora Siniše Jankovića, i protinice Snežane i njihove familije, u Beranama u Vasojevićima, sabrali su se i okupili učenici IV generacije obnovljene Bogoslovije Svetog Petra Cetinjskog (1995-2000), sa svojim porodicama, da proslave dva jubileja, 25 godina od mature i završetka bogoslovskog školovanja u Cetinjskoj bogosloviji i 30 godina početka bogoslovskog školovanja na Cetinju i Ostrogu.
Sabranje je otpočelo služenjem svete liturgije u Sabornom hramu Svetog Simeona Mirotočivog u Beranama, sa blagoslovom nadležnog arhijereja Njegovog Visokopreosveštenstva Mitropolita budimljansko-nikšićkog g. Metodija, a trudom i ljubavlju i zalaganjem starešine Sabornog hrama protojereja-stavrofora Siniše Jankovića.
Liturgijskim sabranjem načalstvovao je protojerej mr Rade Jović, paroh u Zemun Polju i starešina hrama Svetog Cara Lazara iz arhiepiskopije beogradsko-karlovačke. Sasluživali su mu Siniša Janković, starešina hrama Svetog Simeona Mirotočivog u Beranama i paroh beranski iz eparhije budimljansko-nikšićke; protojerej Miroslav Ratković paroh trebinjski iz eparhije zahumsko-hercegovačke; protojerej Dalibor Đukić, paroh u Vićenci, i arhijerejski namjesnik za Italiju iz eparhije austrijsko-švajcarske; protojerej Nikola Temerinac, starešina hrama Prenosa moštiju Svetog Nikolaja u Žablju iz eparhiej bačke; protojerej Nenad Kalem, paroh kotorski iz mitropolije crnogorsko-primorske; protojerej dr Nikola Gavrić, starešina hrama Svetog Apostola i jevanđelista Luke na Košutnjaku iz arhiepiskopije beogradsko-karlovačke.
Liturgijskom sabranju prisustvovali su i pričestili se i ostala sabraća iz generacije: protojerej-stavrofor Slobodan Lalić, direktor Srpske pravoslavne opšte gimnazije „Katarina Kantakuzina Branković“ iz Zagreba iz mitropolije zagrebačko-ljubljanske; protjerej-stavrofor Siniša Serdar, paroh u Mrkonjić gradu iz eparhije bihaćko-petrovačke; protojerej Danilo Damjanović, starešina sabornog hrama Roždestva Hristovog u Mojkovcu iz eparhije budimljansko-nikšićke; prezviter mr Blažo R. Božović, paroh podgorički iz mitropolije crnogorsko-primorske; prezviter mr Velibor Kragić, paroh maglajanski kod Laktaša u eparhiji banjalučkoj; g. Dušan Belošević, klirik eparhije raško-prizrenske i mr Aleksandar Vujović, profesor Bogoslovije Svetog Petra Cetinjskog.
Za pjevnicom su pojali jerej Milenko Ralević, Jerej Miloš Mizić, jerej Nebojša Milovanović sveštenici iz Berana i jerej Nenad Bartole iz Sefkerina.
Prisutne je prije početka sabranja došao da pozdravi i predsjednik Opštine Berane g. Đole Lutovac, koji zbog ranije preuzetih obaveza nije mogao biti u toku cijele proslave.
Liturgijskom sabranju prisustovala je i Marija Sekulović, predsjednica Kola srpskih sestara iz Berana.
Posle pričešća vjernog naroda, dragim gostima se u ime domaćina besjedom obratio protojerej-stavrofor Siniša Janković, starešina Sabornog beranskog hrama: “U ime Oca i Sina i Svetoga Duh. Draga braćo i sestre, sabrasmo se danas u ovom veličanstvenom hramu, u duhovnom srcu grada Berana. U svetinji posvećenoj Svetom Simeonu Mirotočivom, da obilježimo, ne samo jednu godišnjicu, nego jedno duhovno putovanje, četvrt vijeka od našeg završetka školovanja u slavnoj Bogosloviji cetinjskoj, toj najstarijoj srednjoj školi u Crnoj Gori, iz kojeg je iznikla sva prosvjeta savremenog školstva u Crnoj Gori.
Prošlo je dvadeset pet godina od dana, kada smo kao mladi, neuki i puni ideala, završili naš školski i bogoslovski put na Cetinju.
Cetinju, mjestu, gdje se u svakom kamenu osjeća dah molitve, duh mučeništva i svetosti Svetoga Petra Cetinjskog i Svetoga Jovana Krstitelja.
Sjećanja nas vraćaju, na naše prve dane u manastiru Ostrogu, pod svodom nebeskog zaštitnika i iscelitelja, Svetoga Vasilija. Tamo smo poput drevnih učenika predali svoje mladalačke duše na put Hristovog vaspitanja. Tamo smo prvi put osjetili šta znači biti zasijan kao zrno na njivi Gospodnjoj.
Tih pet godina, bijahu za nas godine duhovne izgradnje, ali i bezbrižne mladosti, smijeha, nestašluka i borbe. Učili smo, padajući i ustajući i sazrijevali noseći Krst Hristov, neznajući njegovu težinu, ali sluteći slavu vaskrsenja.
Danas, kada se osvrnemo unazad, vidimo ta sjemena, posijana u skromnoj učionici Cetinjske bogoslovije. Rodiše divne i blagoslovene plodove. Naša generacija kao da je rukom Božijom razasuta širom vaseljene, od doktora teoloških nauka, do magistara i katedra profesorskih, od sveštenika do episkopa; od Italije do Australije i Kanade, od Hrvatske, preko Srbije, Republike Srpske, Slavonije, Hercegovine i Crne Gore.
U nama i kroz nas, Hristos djeluje, ime Njegovo propovijedamo. Njegov zakon ljubavi prenosimo, Njegovu Istinu svjedočimo, bilo da smo sveštenici, profesori ili episkopi, i oni koji nisu u svešteničkom činu, svojim životom, radom, ugledom i vjerom, dostojno svjedoče Hrista u svom profesionalnom i porodičnom životu.
Svaki od nas je ikona tog cetinjskog puta, pečat vremena u kojem smo zajedno rasli. A ništa od toga ne bi bilo moguće, bez naših divnih porodica, tihog i nevidljivog stuba našeg uspjeha. Njihova žrtva stremljenje, strpljenje, vjera i ljubav utkali su u sve ono što smo mi postigli danas. Ne možemo ovu priliku obilježiti bez sjećanja na naše učitelje, duhovne divove, koji su nas vodili, oblikovali, nekad kritikovali, kažnjavali, ali uvijek učili.
Prvi među njima, blaženopočivši Mitropolit Amfilohije, čije su nam besjede i pogledi gorjeli kao ognjeni mač, razgonivši tamu neznanja i straha.
I njegov naslednik Mitropolit Joanikije, koji nas je svojom dubinom riječi uveo u tajne Svetoga Pisma.
I naš razredni starešina, sadašnji episkop pakračko-slavonski Jovan, čija smo predaavnja jedva čekali, kako iz istorije, tako i iz života.
Sjećamo se i episkopa Jovana, umirovljenog, koji nam je prenio dogme naše svete vjere, jasno i precizno, kao i episkopa ilindenskog Joakima, koji nas je učio da moral nije zakon sile nego ljubavi.
Hvala i svim ostalim, da ne nabrajam sve, da ne bih nekog zaboravio, koji su nas učili da budemo teolozi, i ne samo da budemo teolozi, nego su nas učili prije svega da budemo ljudi. Ljudi sa srcem, ljudi sa licem i ljudi sa vjerom.
I neka ne ostane neizrečena ni ona duhovita, ali mudra rečenica jednog našeg brata koja glasi: „Mali, ne zaboravi da si još uvijek đak!“, jer u tom leži velika istina pred Bogom, svi smo mi đaci. Đaci života, đaci vjere, đaci nauke Njegove, i onaj koji prestane biti đak prestao je biti čovjek.
Draga braćo, neka ovaj dan bude, ne samo sjećanje, nego i novo zavještanje, da iznova obnavljamo naše jedinstvo i da nas Gospod udostoji da se sabiramo ne samo u vremenu, nego i u vječnosti, gdje ćemo svi biti jedno stado i jedan pastir.
Neka nas sve Gospod ukrijepi, molitvama Svetog Simeona Mirotočivog, Svetog Petra Cetinjskog, Svetog Vasilija Ostroškog, Prepodobnog Stefana Piperskog i Svetog Jovana Krstitelja i svih svetih iz roda našega.
Da Bog da, da se i naredne godine okupljamo kod našeg brata i oca prote Nikole Temerinca u Žablju. Na mnogaja ljeta, živjeli“, kazao je u svojoj besjedi protojerej-stavrofor Siniša Janković.
Posle nadahnute besjede o.Siniše Jankovića, u ime okupljenih kratko se obratio protojerej Rade NJ. Jović, zablagodarivši ovogodišnjem domaćinu i njegovoj porodici i parohijanima na organizaciji okupljanja i proslave jubileja mature. Prota Rade Jović je kazao: „U ime Oca i Sina i Svetoga Duha. Draga braćo i sestre, neka je blagosloveno ovo trojično sabranje. Ja u ime nas sabranih učenika četvrte generacije obnovljene Cetinjske bogoslovije, da se zahvalim našem domaćinu i bratu i ocu, proti Siniši Jankoviću, starešini ovoga velelepnoga hrama Svetog Simeona Mirotočivog i njegovoj porodici, koji su prihvatili ove godine, kao što on reče na četvrt veka, od naše mature, oni su naši domaćini. Znam da su se potrudili puno oko toga i da u ime naše generacije, u ime svih, i dece i popadija i ostalih, zablagodarim na njihovoj ljubavi i dai poželim najprije zdravlja i svega dobroga i da istraju da se ovaj hram završi i da bude onako velepan i da se opet saberemo na blagoslov Božiji i na zejedništvo. Hvala oče Siniša, na mnogaja i blagaja ljeta“.
Sve prisutne pozdravio je i protojerej Danilo Damjanović, paroh mojkovački i starešina hrama Roždestva Hristovog u Mojkovcu, koji je između ostalog kazao:„Hoću kratko, dragi moji oci, braćo sveštenici, lijepi blagosloveni sabore da vas sve pozdravim. Prvo, srce mi je i duša puna što smo se ovako vidjeli, sastali, što ste mi dobro, zdravo i veselo, što ste se ostvarili kao sveštenici, kao roditelji, kao pastiri, i prije svega što smo se ostvarili kao ljudi koji se međusobno volimo. Danas, dvadesetprvi vijek i ovaj svijet pati od nedostatka ljubavi. Pati nažalost od suviška mržnje. To među nama nikada nije bilo tako. Bila je i ostala ljubav i ostaće kao primjer, ko smo, či smo, kojem narodu pripadamo, koju službu vršimo i po čemu će nas poznati i nebo i zemlja. Ostajte u zdravlju i veselju, veselite se i radujte se na mnogaja ljeta živjeli mi!“, poručio je protojerej Danilo Damjanović.
U toku svog boravka u gradu Beranama, sabrani su obišli i drevni manastir Đurđeve Stupove, manastir Kaludru.
Domaćin za iduću godinu blagoslovenog sabranja i proslave od završetka mature ove generacije Cetinjske bogoslovije, biće protojerej Nikola Temerinac, starešina hrama Prenosa moštiju Svetog oca Nikolaja Mirlikijskog, sa svojom porodicom u Žablju u eparhiji bačkoj, koji je prokomentarisao sabranja duhovito kazao „Ujedinjenje je počelo! To se više zaustaviti ne može!Amin. Amin! Amin!“.
Sve prisutne pozdravio je i mr Aleksandar Vujović, profesor Bogoslovije Svetog Petra Cetinjskog, koji je zahvalio domaćinima na trudu oko organizacije ovog blagoslovenog jubilarnog sabranja i sretenja , protojereju Siniši i protinici Snežani, poželjevši da se ovaj duhovski tridesetogodišnji blagosloveni hod, od kada su se sabrali nastavi i dalje, kako bi se u radosti, slozi i ljubavi okupljali u sve dane naših života. Jubijel od trideset godina školovanja u Cetinjskoj bogosloviji i dvadeset pet godina od završetka bogoslovskog školovanja na Cetinju jeste divan primjer otkrivenja zajedništva, sabornosti u Hristu.
Na kraju slova, prof. Aleksandar Vujović je poželio i uspješan završetak radova na velelepnom Sabronom beranskom hramu Svetog Simeona Mirotočivog u Beranama, koji će nas opet ubrzo okupiti prilikom njegovog osveštanja od Njegove Svetosti Patrijarha srpskog i brojnih mitropolita, episkopa, sveštenstva, monaštva i vjernog naroda.
Neka bi blagoslov Božiji i nadalje objedinjavao i sabirao sve bivše učenike IV generacije obnovljene Cetinjske bogoslovije (1995-2000), i njihove familije, i sve ljude dobre volje, sabirajući ih u zajednicu bezobalnog okeana svetotrojične ljubavi božanske, uz liturgijski usklik „Hristos posredi nas – jeste i biće“, na korist i duhovnu polzu svojoj svetoj Crkvi i rodu srpskom, molitvama njihovih zaštitnika nebeskih pokrovitelja, Svetog Vasilija Ostroškog Čudotvorca, Svetog Petra Cetinjskog Čudotvorca i Prepodobnog Stefana Piperskog Čudotvorca.
Amin Bože daj.
hadži mr Aleksandar Vujović,
profesor Bogoslovije Svetog Petra cetinjskog
