Praznik Prepodobnog Jevtimija Velikog, u srijedu 2. februara 2022. godine, molitveno je proslavljen u manastiru Uspenija Presvete Bogorodice – Piva, gdje je Svetu arhijerejsku liturgiju služio Njegovo preosveštenstvo Episkop budimljansko-nikšićki g. Metodije.
Sasluživalo je sveštenstvo i sveštenomonaštvo Eparhije budimljansko-nikšićke i Mitropolije crnogorsko-primorske uz molitveno učešće vjernog naroda.
Nakon Liturgije i osvećenja slavskog kolača, riječima praznične besjede sabranima se obratio Preosvećeni Episkop Metodije, čestitajući praznik, a imendan o. Jevtimiju.
„Neka je na mnogaja ljeta njegov dan angela, njegov patron i zaštitnik koga danas proslavljamo Sveti Jevtimije Veliki. Naša vjera koja je hrišćanska, ona je i jevtimijevska ujedno zato što ništa drugo Sveti Jevtimije Veliki nije radio nego prenosio onu blagodat i zlatnu nit duhovnu, hrišćansku, jevanđeljsku i propovjedao, čak, i sam u pećini to je radio, u pustinji palestinskoj, između Jerusalima i Jerihona, po predanju. Ta blagodat i ljubav Božja, kojom se pojio i koju je širio oko sebe, okupila je na hiljade njegovih učenika od kojih su neki najpoznatijih i najvećih Kiriak Otšelnik, Sveti Sava Osvećeni, koji je proricao našem Svetom Savi Srpskom da će doći princ i ostavio mu u njegovom manastiru u Palestini, patericu i ikonu Trojeručicu“, kazao je Vladika.
Dodao je da je to jedini pravi dokaz i jasan znak da je naša hrišćanska vjera kontinuitet.
„Ona se sa duše na dušu proteže do današnjeg dana, a mi ćemo je predati, blagodaću Božjom, pokoljenjima koja budu dolazila posle nas i tako sve do kraja svijeta i vijeka. Zapisano je da je Jevtimije Veliki rekao, poučavajući svoje monahe koji su se oko njega podvizavali, pratili njegov duhovni podvig i hrišćanski život, i podražavali, govorio im je da nije važno gdje čovjek živi, da ne treba stalno da se seljaka iz mjesta u mjesto, tražeći u mjestu i u geografskoj odrednici neku svoju sreću, pokoj i mir. Rekao je da je na svakom mjestu čovjek prizvan da čini dobro i da bude dobar i na onom, na kom ga Gospod postavi, na tom treba da bude dobar i da čini dobro“, poučavao je Njegovo preosveštenstvo.
Nije važno na kom mjestu živimo, već je važno, ukazao je Preosvećeni Vladika Metodije, kako živimo.
„Važno je da budemo dobri na bilo kom mjestu da se nalazimo. Narod je to, kroz svoje pouke, predanja i poslovice koje je širio, na taj način, prenosio Jevanđelje i ovaj narod, u ovom kraju. Sve te svetootačke pouke, koje su došle preko Svetih Otaca do današnjeg dana, kakav je bio Sveti Jeftimije, sabirale su se u narodnoj i epskoj poeziji, narodnim umotvorinama, izrekama, dobijale su onaj svoj pravi, istinski, jevanđeljski izraz i sačuvale onaj osnovni sadržaj“.
„Sjećajući se današnjeg Svetitelja koga proslavljamo, sjećamo se Hrista Boga našeg i da podražavamo onako kako su podražavali učenici Jevtimijevi, da i mi tako podražavamo te božanske, istinske, prave i hrišćanske vrline. On je još govorio svojim učenicima da svaka vvrlina koju hrišćanin čini ako nije zasoljena ljubavlju, ona je bljutava. To je jedna velika istina, nije dovoljno samo činiti neko dobro djelo, ono mora da bude začinjeno i ljubavlju. Ljubav je ta koja čuva da se to ne ukvari, kao što so čuva hranu da se ne ukvari. Bez te vrline i bez ljubavi koja će da „osoli“ svaku vrlinu, svaka će se druga vrlina ukvariti. Osnovna, jedina, istinska, suštinska vrlina jeste ljubav, a to je ime Onoga Kome se mi klanjamo Boga ljubavi, Oca i Sina i Svetog Duha“, poručio je Episkop budimljansko-nikšićki g. Metodije.
Izvor: Eparhija budimljansko-nikšićka
