Praznik Silaska Svetog Duha na Apostole – Trojičindan, i slava hrama, svečano je proslavljena u hramu Presvete Trojice u Vraki kod Skadra u nedelju 8. juna 2025. godine.
Praznovanje je otpočelo služenjem Svete liturgije u hramu Presvete Trojice u Vraki. Liturgiju je sa blagoslovima Njegovog Blaženstva Arhiepiskopa tiranskog i sve Albanije g. Jovana i Njegovog Visokopreosveštenstva Arhiepiskopa cetinjskog i Mitropolita crnogorsko-primorskog, skenderijskog i egzarha sveštenog pećkog trona g. Joanikija, služio protojerej-stavrofor hadži Velimir Jovović, paroh straševinsko-starotrebješkokličevski. Za pjevnicom je pojao mr Aleksandar Vujović, profesor Bogoslovije Svetog Petra Cetinjskog.
Na Svetoj liturgiji bili su vjerni iz Vrake, Skadra, iz Zete iz Crne Gore, kao i predsatvnici Udruženja Srba i Crnogoraca u Skadru „Morača – Rozafa“ i predstavnici Pravoslavnog Društva „Sveti Jovan Vladimir“ iz Skadra.
Vjerni su pristupili Svetoj tajni pričešća, a potom je osveštan i prerezan slavski kolač, po drevnom srpskom običaju.
Na kraju liturgije besjedom se obratio protojerej-stavrofor hadži Velimir Jovović, koji je svima čestitajući slavu ovog hrama između ostalog kazao: “Evo, braćo i sestre, okupili smo se upravo u ime Živoga Boga. Oca, Sina i Duha Svetoga. Jednoga Boga po suštini, ali jednoga Boga koji ima tri lica. Otac, koji je pun ljubavi. Koji prije vremena rađa Sina svog jedinorodnog i Duh Sveti ishodi iz Oca i sve osveštava taj Duh Sveti. Ako bi se zapitali ljudskim umom, i kažemo, kako je to jedan Bog a tri lica? Ili ne daj Bože, neko može protumačiti, onda su to tri boga. Sveti Oci su navodili i približavali ljudskom umu da shvatimo Svetu Trojicu.
Mi ljudi, svako ljudsko biće, svako od nas, ima tri suštinska svojstva. Imamo naše tijelo, ovo koje gledamo, glavu i ruke i noge i oči, uši i ostalo, sve je to naše tijelo. Onda imamo i našu živu dušu. Tijelo će jednom da umre, da se preda zemlji, ali će vaskrsnuti i obnoviti se, a takođe ostaje živa duša, šivi duh u nama koji je Bog dao. Imamo i razum, naš ljudski mozak, kako kažemo. To su tri glavna i vrhunska svojstva svakoga čovjeka. Bi li bi smo potpuno nerazumni kada bi smo rekli, u meni su tri čovjeka. U čovjeku tri svojstva a čovjek je jedan i jedinstven, kako ga je Bog stvorio, po slici svojoj. Mi ljudi, smo ta mala slika Svete Trojice, Oca, Sina i Svetoga Duha i u samoj prirodi čovjekovoj je sveto trojstvo.
Kada se okrenemo i suncu nebeskom i visina,a Božijim, pa pogedamo sunce i vidimo njegov obli, njegovu materiju i od tog sunca nam proishodi velika svjetlost koja nas obasjava. I evo ovih dana u toku ljeta će tako biti izlivena toplota sunčeva, bez svjetlosti i toplote nema života. A i to sunce, draga braćo i sestre, ponovo blijeda slika Presvete Trojice, Oca i Sina i Duha Svetoga, jer taj živi Bog je stvorio i nas ljude i sunce i sve na ovoj zemlji đto postoji. Kažu naučnici u novije vrijeme, a šta će drugo i novo saznati istinski naučnici, ako ne Božiju živu istinu, d aje svaki atom i svaka ćelija u nama, od kojih smo satkani od milijarde ćelija, i te ćelije umiru i obnavljaju se nove. Sada naučnici ne mogu do kraja da shvate i uđu u tu ćeliju. To je onaj poremećaj, kad se neko razboli i kad dobije karcinom ili neku težku bolest i sad kaže medicina ne može da liječi taj karcinom. Zašto ne može da liječi? Zato što ne može da uđe u tu mikronsku malu ćeliju, jer je u njoj ključ. Kad bi čovjek otvorio ćeliju, provirio u nju, saznao o njoj, ko zna šta bi onda uradio. Naučnici kažu da se svaka ta ćelija u nama Sveto Trojstvo. Tako da je Bog, Sveta Trojica sve zapečatio i u sve udahnuo svojim živim životodajnim duhom, i sve u ime svoje, u ime Svete Trojice, u ime Boga koji jeste ljubav. Jer, ako su tri lica u jednome Bogu, onda oni mogu samo da opšte ljubavlju, poštovanjem, dobrotom, radošću. Da nema toga, onda bi to bio neki razdijeljeni bog. Nasuprot Bogu postoji onaj neprijatelj roda ljudskog i neprijatelj Božiji, koji se naziva đavo. On je nekad bio anđeo Božiji, pogordio se protiv dobrote Božije, ustao na dobrotu Božiju i onda se desilo to izopačenje. Sam sebe je izopačio i pretvorio u ono što je suprotno svjetlosti, a to je tama.
Neka je slava Bogu Živome, Presvetoj Trojici, braćo i sestre, i da se uvijek okupljate oko ovog vašeg divnog hrama. Nemojte nikad ovaj hram Božiji da zaboravljate.
Vi ste ovdje malo stado, ali odabrano, značajno stado koji se uvijek okupljate i sabirate, ali prenesite svim onim našim bližnjim braći i sestrama, koji su vezani za ovaj sveti hram, za ovu svetu zemlju, naše srpsko nasleđe, da se ne udaljavaju od njega. Koliko se god nekom činilo ili nama, pa se zapitamo ponekad, zbog čega ću ja toliko da idem u crkvu i da li treba, znajmo da je to najvažnije i najpotrebnije čovjeku, od odojčeta, malog djeteta, do starca. Treba nam blagodat Božija, treba nam blagoslov Božiji i da ans Bog blagosilja da budemo mnogo bolji ljudi, osjećajniji, puni ljubavi, puni žrtve, to Bog od nas traži. Tako da se uvijek vraćamo ovome hramu, da proslavljamo slavu ovoga svetog hrama, i uvijek da pominjemo i da se sjećamo našega velikoga, a vama dobro poznatoga blaženoga spomena Mitropolita Amfilohija, koji je zajedno sa vama udario temelje ovoga hrama i zajedno sa vama podigao ovaj hram. Koji je ovo živo u svom srcu i svojoj duši nosio, i sve vas gledao kao svoje najmilije, najljubljenije i nosio vas u svom velikom srcu, i dolazio ovdje vama i uvijek vas blagosiljao. I sada vas on, sa nebesa od Boga vječnoga blagosilja. Ovom prilikom vam prenosimo i pozdrave i blagoslove, sadašnjega, divnoga dobroga čovjeka Mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija, egzarha svetog trona pećkoga, i skenderijskoga. Takva je titula mitropolita crnogorsko-primorskih bila kroz istoriju. I vas sve Mitropolit Joanikije, pozdravlja, blagosilja i ohrabruje i želi vam svako dobro sreću i napredak. I svakako, ovdje da zahvalimo i vašem duhovnom pastiru, novom arhiepiskopu Albanske pravoslavne crkveg. g.Jovanu, koji je vjerujemo, dostojni naslednik onog velikog i divnog novog prosvetitelja albanskog Anastasiosa Janulatosa. E, kako se sad njihove duše raduju i vesele u Carstvu Nebeskom, duša mitropolita Amfilohija i duša arhiepiskopa Anastasija, koji su se mnogo poštovali i cijenili i voljeli ovde na zemlji.
Neka sve bude blagosloveno, da se uvijek mi klanjamo Bogu živome, da mu služimo, da dolazimo u ovaj sveti hram, da vjerujemo u Boga, da ispravljamo svoj život.
Neka je svima srećna i blagoslovena slava ovog dovnog hrama, takođe danas pozdravljamo i g. Pavla Brajovića, predsjednika Udruženja Srba i Crnogoraca „Morača – Rozafa“ iz Skadra, i gospodina Sima Ajkovića i njegovog sina Zorana, predsjednika Udruženja Pravoslavnog društva „Sveti Jovan Vladimir“ iz Skadra, i sve vas, koji ste ovdje sabrani, i čuvate svoju svetu vjeru. Vi ste veliki i možda najveći u srpskom narodu, jer čuvate naše korijene, naše postojbine, naše predanje i temelje naše duhovnosti i sroskog nasleđa. Ovaj grad, drevni Skadar i to divno nasleđe, neraskidivo je od srpskog naroda. A upravo ste vi čuvari tog nasleđa i srba i crnogoraca na ovom prostorima. Neka vas uvijek blagosilja Gospod, Bog ljubavi, da istrajete na tom putu, jer ste vi djeca Boga Živoga i vaš trud je veliki i blagosloveni.
Ovom prilikom u ime svoje i u ime svoje familije, želim da vam predam na dar za ovaj sveti hram, jedan sveti krst iz Svetog grada Jerusalima, koji je osveštan na Grobu Hristovom. Vi imate ovaj veliki drveni krst iz Jerusalima, a evo sada želim da podarim i ovaj drugi jerusalimski krst za sveti presto ovoga hrama Božijega, da vas uvijek blagosilja blagodat Duha Svetoga i sila Svetoga grada Jerusalima i Svetoga Groba Hristovog.
Daj Bože da uvijek dolazi darova u ovom hramu, a draga braćo i sestre, vi ste Bogu najveći dar upravo vi, kad se vi ovde okupljate, kad se vi molite, kad vi poštujete jedni druge, kad poštujete Boga, onda je ovaj hram živ, onda je pun, u njemu je Bog, u njemu je radost, u njemu su žive duše vaše i vaših svetih predaka. Neka ste srećni i blagosloveni, neka vas Gospod blagoslovi, da bude srećna i blagoslovena slava ovog hrama, i svaki dan u godini, vama i vašim porodicama i svim ljudima dobre volje blagoslov Gospodnji. Amin, Bože daj“, besjedio je protojerej-stavrofor hadži Velimir Jovović.
Ovom prilikom su svima podijeljeni pokloni uz posluženje kao dar Mitropolije crnogorsko-primorske.
U ime domaćina govorio je i pozdravio sve g. Pavle Brajović Jakoja, predsjednik Udruženja Srba i Crnogoraca „Morača – Rozafa“, koji se zahvalio delegaciji Mitropolije crnogorsko-primorske i Mitropolitu Joanikiju na ovogodišnjoj trojčindanskoj proslavi u Vraki.
On je podjsetio da se naš narod u Vraki i Skadru uvijek okupljao oko svoje crkve i istakao: „Crkveni i narodni sabori bili u Vraki i Skadru najljepši i najveličanstveniji događaji u životu srba i crnogoraca u Skadru. Na tim saborima su rado dolazili i naše komšije Albanci, sa kojima smo živjeli i sa kojima smo proslavljali svoje crkvene i domaće kućne slave. Mi smo ovde na ovim svetim prostorima čuvali naše predanje, našu istoriju, kako smo mogli i znali i umjeli. A nije lako bilo ni prije nekoliko stoljeđa, ni u prošlom dvadesetom vijeku, kada smo imali nekolike seobe i kada je naš narod morao da bježi i spašava živu glavu sa ovih prostora. Nije to bilo lako, ali je bilo časno i mi smo na tom svetom junačkom predanju naših starih čuvali sve ono što su nam oni predali. Nadamo se da i danas dostojanstveno čuvamo svoju pravoslavnu vjeru, svoje srpsko ime i sa ponosom kažemo da smo srbi i crnogorci i da želimo mir i suživot sa našim najbližim komšijama, prijateljima i sugrađanima. Veličina našeg naroda u Skadru i Albaniji je i u tome da se ne stide mnogi da kažu da su srskoga porijekla i pravoslavni i muhamedanci i rimokatolici.
Tako je bilo kroz istoriju, tako je i danas. Na nama je da čuvamo to što smo naslijedili, kako bi predali našim sinovima i kćerima i onima koji dolaze posle nas. Ovaj grad, veliki grad Skadar, dao je ne samo srpskom narodu, nego i cijeloj Albaniji i Evropi mnogo šta velikog kroz istoriju. Mi se trudimo da budemo jedan od tih kamena stubaca sveukupnog jedinstva i poštovanja na ovim prostorima.
Zahvaljujem i našim dragim, koji vazda dolaze i ne zaboravljaju nas, svešteniku Velimiru Jovoviću i profesoru Aleksandru Vujoviću i drugima, koji su došli da zajedno proslavimo slavu ove naše crkve. Mi imamo ovdje mnoge crkve i svetinje, koje treba da nas okupljaju i da obnavljamo i da se zajedno sa njima dičimo i ponosimo, čuvajući sve ono najveće i najuzvišenije u skadarskom srpskom nasleđu. Molimo vas da prenesete i pozdrave našem dragom Mitropolitu Joanikiju, kojega gledamo kao duhovnoga oca i pastira, i našu mitropoliju crnogorsko-primorsku oko koje se okupljamo i u nju gledamo kao u svoju majku. Pozdravljamo i velikog našeg sveštenika i duhovnog učitelja, oca Radomira Nikčevića, koji je godinama dolazio na sve velike praznike crkvene, sa ostalim sveštenicima i brinuo o našem srpskom narodu u Skadru. Sa nama je bio i radosti i u tuzi, i kada smo slavili slave i kada smo sahranjivali naše bližnje, on je imao ljubavi i žrtve, da nas podrži i bude uz nas. Pozdravljamo i oca Predraga Šćepanovića koji isto tako sa velikom ljubavlju i radošću doalzi da služi za Božić i Vaskrs. Pozdravljamo i našeg velikog prijatelja nekadašnjeg ministra Budimira Dubaka, koji nam je i knjigu posvetio i opjevao ovaj grad i našu srpsku tradiciju u ovom gradu. Svi su oni i vi, naši draga braća, i vi ste s pravom mogu reći naši najbliži, naša familija, Vi ste skadrani i po srcu i po duši. Neka je svijema srećna slava naše crkve, i da se ako Bog da u što većem broju okupljamo oko naše crkve u Vraki i oko drugih hramova skadarskih“, kazao je između ostalog Pavle Brajović Jakoja, predsjednik Udruženja „Morača – Rozafa“.
Sabrane je u ime Mitropolita Joanikija i Mitropolije pozdravio i profesor Bogoslovije Svetog Petra Cetinjskog mr Aleksandar Vujović, kazavši, „da su skadarska blagoslovena sabranja i okupljanja nastavak onih drevnih sabranja kroz vjekove, koji su sabirali naš narod, na ovim svetim skadarskim prostorima. Od vremena slavne dinastije Vojislavljevića, preko Svetog Jovana Vladimira, svetorodne loze Nemanjića, Mrnjavčevića, Balšića, Crnojevića, i svih koji su vladali ovim prostorima i kojima je Skadar bio prestonica i grad sabiranja i zajedništva, pa do naših dana, ovaj grad i ovo sveto mjesto čuva vjekovno pamćenje, ljubav i žrtvu srpskog naroda. Srpski narod je vezan za Skadar, kao što je vezan i za Sveti grad i za mnoge druge srpske prestonice.
Zahvalni smo našoj braći i sestrama, koji na ovim svetim skadarskim prostorima čuvaju svoje ime srpsko i svoju vjeru pravoslavnu, kao i onoj našoj braći i sestrama koji su muhamedanske ili rimokatoličke vjere, ali ne zaboravljaju svoje korijene i koji sa ponosom kažu da su oni srpskog porijekla. Upravo ova sabranja i suživot su najbolji pokazatelj i nama a i savremenom svijetu, kako treba živjeti, čuvajući svoj identitet. Grad Skadar je divan primjer tog jedinsta. Udruženja našeg naroda u Skadru i Albaniji, „Morača – Rozafa“ i Pravoslavno društvo „Sveti Jovan Vladimir“ preko tri decenije se trude da budu divan primjer suživota na ovim prostorima. Brojna duhovna i kulturna dešavanja, škola srpskog jezika i škola vjeronauke, predavnja, promocije knjiga, koncerti, izleti, ekskurzije, sabranja, samo su mali dio onog što srpski narod na najplemenitiji način organizuje u Skadru, dajući ovom gradu najljepše plodove svog srca, svoje duše, bogateći tako i sebe i druge oko sebe, i bogateći grad Skadar.
Zahvalnost dugujemo Arhiepiskopu Albanskom g. Jovanu, koji je dao blagoslov da se služi Sveta liturgija u hramu Svete Trojice u Vraki, nastavljajući veliko djelo svog prethodnika, kao sveštenicima Albanske pravoslavne crkveiz Skadra, ocu Nikoli i Aleksandru Petaniju i ocu Ivanu Popoviću.
Čestitajući vam slavu hrama, molimo se Gospodu da se uvijek u radosti, ljubavi i zajedništvu okupljamo oko Njega, molitvama svih svetih, i svetih skadarskih sveštenomučenika, mučenika i novomučenima iz roda našega, među njima Svete Stefanide Skadarske, Dečanske i Bitoljske, koju je iznjedrilo ovo sveto mjesto Vraka i ovaj sveti grad Skadar. Njen sveti lik i primjer, draga braćo i sestre, treba da nam je svima primjer, kako treba hoditi, živjeti i djelati ovdej na zemlji, kako bi nas sveti preci prepoznali kao svoje, kazao je, pozdravljajući sabrane prof. Aleksandar Vujović.
Skadarsko svetotrojično sabranje i slava hrama u Vraki i ove godine pokazalo je jedinstvo i ljubav zajedništva mnogih, okupljenih oko imena Božijeg, uvodeći sve u svetotrojični bezobalni okean ljubavi i milosti Gospodnje.
mr Aleksandar Vujović
profesor Bogoslovije Svetog Petra Cetinjskog
