Crkva Svete Petke u Budvi danas u 18. nedjelju po Duhovima, 27. oktobra, na praznik Prepodobne mati Paraskeve, proslavila je svoju hramovnu slavu.
Svetom liturgijom je načalstvovao protojerej Aleksandar Lekić, a sasluživali su protojerej Anđelko Boričić, starješina ovog Svetog hrama, protojerej Ivan Stanišić i jeromonah Vasilije, sabrat manastira Podmaine.
Na kraju Svete liturgije, besjedio je protojerej Aleksandar Lekić koji je kazao da je Vaskrsenje Hristovo temelj Crkve Božije i da se samo na osnovu njega može objasniti današnje sabranje u ovom svetom hramu, u ovako velikom broju, kao i da samo Vaskrsenjem Hristovim možemo da objasnimo svetiteljku koju danas proslavljamo, a kojoj je ovaj hram posvećen.
„Čitav njen život izvire iz Vaskrsenja Hristovog, izvire iz one ljubavi Božije, ljubavi kojom je Bog zavolio prvi nas, kojom je poznao sve nas, ljubavi kojom nas je pozvao u tu zajednicu da budemo sa Njim. I svi smo pozvani, pa da vidimo kako ćemo da se odazovemo na tu ljubav. To je luda ljubav Božja, kako reče jedan Božiji čovjek. Luda ljubav Božija koja se ne može umom pojmiti, a onda ako Bog tako ludom ljubavlju voli nas i ako se mi odazovemo, onda i čovjek može da poludi tom Božijom ljubavlju“, besjedio je o. Aleksandar.
Tom ludom ljubavlju Božijom, koja nema granice i kojom se može stići na kraj svijeta, svetitelji Božiji su zavoljeli Hrista, pa je naša Sveta Petka iz te lude ljubavi napustila sve, svoje otačastvo i svoju zemlju, i otišla daleko u pustinju jordansku i tamo provela četrdeset godina. Kako je živjela tamo ne znamo, to je tajna koju samo Bog zna, ali možemo zamisliti kakav je bio njen život. Nakon što je dobila glas, vratila se u svoju zemlju da se tamo upokoji.
„Njeno upokojenje je bilo skromno, čak i van groblja gdje su se ljudi sahranjivali. Bila je neznanka, ljudi u njenom kraju već je nisu znali. Ali onda nakon njene smrti, Bog je proslavio velikom slavom da smo, evo, i mi ovdje u Mainama čuli za nju i podigli joj sveti hram. Od Epivata, mjesta kod Carigrada (Istanbula), pa dalje preko jordanske pustinje, zatim Bugarske gdje su bile njene mošti, pa Beograda do Jašija i evo ovdje do Maine, ona je s nama danas“, poručio je prota.
Podsjetivši na riječi današnjeg jevanđelskog začala, kada je Gospod rekao apostolu Petru: Hajde na dubinu, otac Aleksandar je kazao da Sveta Petka i nas poziva da idemo na dubinu, da zaplivamo sa njom na dubinu kao što je ona zaplivala i dala nam pravi primjer:
„To znači da se izdignemo iznad mnogih stvari koje nam danas nudi pali svijet, da se izdignemo iznad površnosti, plićaka, komfora, da se borimo protiv strasti, protiv grijeha, kao što se i ona borila. I da jedino na taj način, tim putem, uđemo u onaj život vječni kojim je ona živjela i sada svjedoči vrlo opipljivo taj život vječni.“
Protojerej Aleksandar Lekić je zaključio da taj vječni život, i Hristos kojeg propovjedamo, nije neki događaj koji se desio nekada davno i nema veze sa nama te da se to vidi i u Jašiju gdje se rijeke ljudi slivaju da bi se dotakli moštiju Svete Petke, koje je čudotvore i iscjeljuju sve ljude.
„Tako, draga braćo i sestre, da idemo i mi tim Božjim putem sa Svetom Petkom, da se ugledamo na Svete Božje ljude i tako dostignemo u to poznanje istinitoga Boga Oca i Sina i Duha Svetoga, kome neka je slava i hvala u vjekove vjekova. Amin!“
Potom su blagosiljani i prelomljeni slavski kolači.
Vesna Dević
Foto i video: Nikola Todorović
