Njegovo Preosveštenstvo Episkop budimljansko-nikšićki G. Metodije služio je, na praznik Svetog Simeona Mirotočivog, u subotu 26. februara 2022. godine, Svetu Arhijerejsku Liturgiju, u Sabornom hramu Svetog Simeona Mirotočivog, koji se podiže u Beranama, čime je ova svetinja, proslavila molitveno svoju hramovnu slavu.
Sasluživalo je sveštenstvo arhijerejskog namjesništva beranskog i monaštvo Eparhije, a u liturgijskom sabranju molitveno je učestvovao vjerni narod beranskog kraja.
Arhipastirskom besjedom obratio se Preosvećeni Episkop Metodije, čestitajući današnji veliki praznik naše Svete Crkve i ukazavši na riječi Božje: Ko hoće za mnom da ide neka uzme krst svoj na pleća svoja i neka se odrekne sebe i za mnom ide, jer ko hoće da sačuva život svoj taj će ga izgubiti, a ko život svoj položi mene radi i jevanđelja radi taj će ga sačuvati.
„Ove riječi Hristove, jevanđeljske koje su, prije više od dvije hiljade godina, izišle iz Njegovih božanskih usta prohode i idu kroz sve vjekove do današnjeg dana i do kraja svijeta i vijeka. Svi oni koji su sljedovali Hristu, koji su se odrekli sebe i uzeli krst svoj, prate i sve one koji su bili Hristovi učenici, praoce naše, a prvog među njima, koga se danas sjećamo, Svetog Simeona Mirotočivog. Kad je Hristos to govorio u svom vremenu ljudi, koji su Ga tada slušali, dobro su znali šta znači riječ uzeti krst svoj na leđa svoja i ići za Njim“, kazao je Vladika, dodavši da je Rimska imperija kažnjavala najstrašnijom kaznom, krsnom smrću, one koji su bili neprijatelji države.
„Šta je Hrastos tim riječima, koje smo čuli danas u svetom Jevanđelju, htio da nam poruči svima koji će da Ga sljeduju, ne samo tada nego i danas i u sve vjekove? Sve ono što mi mislimo da je cjelokupno naše bivstvovanje koje smo utemeljili na novcu, položaju, sili i moći koji iz toga proizilaze, taj život ako hoćemo da sačuvamo a s kojim Hristos nikakve veze nema, mi ćemo izgubiti i ono što je najpretežnije, a to znači dušu, znači da ćemo izgubiti svoje biće; onaj ko ostavi to što se podrazumjeva danas u ovom svijetu pod pojmom život i ko krene za Hristom, da ide s povjerenjem u Njega, taj će spasiti dušu svoju“, besjedio je Njegovo Preosveštenstvo.
Čovjek koji, po Vladikinim riječima, svoj identitet ne poistovjećuje sa društvenim položajem u ovom svijetu, sići će dublje u svoje biće, do mjesta koje se zove nulta tačka, na kojem otpada sve ono što mislimo da jesmo.
„Srešćemo se u toj najdubljoj tački sa Hristom, a onda ćemo steći divno i veličanstveno osjećanje, pored mira i radosti, osjećanje svejedinstva sa svakim čovjekom i sa svakom tvari. To duboko osjećanje jedinstva sa svim što postoji zove se ljubav. Samo oni koji siđu u tu tačku nultu svoga bića, gdje je Hristos u dubinama našim, steći će to najplemenitije i najuzvišenije osjećanje za koje smo se rodili i došli na ovaj svijet, dovedeni Hristovom rukom, iz nebića u biće privedeni, i steći ćemo ljubav, a to znači steći ćemo Carstvo nebesko. Samo onda kad se ljubav zacari u naši međusobnim odnosima, tada je došlo Carstvo nebesko među nas. Ono nije neka geografska ili prostorna odrednica do koje treba stići, Carstvo nebesko i to duboko osjećanje je naše stanje koje treba da postignemo blagodaću i milošću Božjom. To se postiže najljepšom od svih vrlina, smirenjem“, poučavao je Episkop Metodije.
Proslavljamo, dodao je on, Svetog Simeona Mirotočivog, silnog i velikog župana ovih prostora, čovjeka moćnog, neustrašivog i hrabrog. Njegova najveća hrabrost, istakao je Vladika, očitovala se u tome što je povjerovao u Hristove riječi da se svega ovozemaljskog odrekne i da svoj identitet i postojanje zasnuje na Hristu.
„Sve je to ostavio i postao je najsilniji, najmoćniji i neuporedivo više, nego što je bio dok je bio veliki župan. Da je ostao samo veliki župan, jedva da bi se njega danas sjećali, da se nije odrekao sebe i svog života, i da nije krenuo za Hristom i stekao Carstvo nebesko“.
„Sjećamo i Vladike Atanasija, velikog arhijereja, episkopa, pastira, teologa, bogoslova Crkve Božje. Danas mu je godišnjica i u Trebinju su se sastali naši arhijereji da mu odsluže pomen. Sjećamo se, između ostalog, i toga kad ga je neko pitao gdje je granica između smirenja i ljudskog dostojanstva, dokle čovjek da se ponizuje i da se smirava kada neće ugroziti dostojanstvo ljudske ličnosti, a Vladika Atanasije je odgovorio da ne postoji granica između smirenja i dostojanstva, već da je smirenje najveće dostojanstvo ljudske ličnosti i u tome nema kraja. Samo će nas ono dovesti u tu tačku gdje ćemo se sresti sa Hristom i sami sa sobom, gdje ćemo se sresti i sa bližnjima svojim. Upamtite – nikad ne možemo svoj odnos sa Bogom izgraditi isključujući, pri tome, odnos sa bližnjim svojim“, kazao je Vladika, naglasivši da ko Boga u svom bližnjem ne vidi taj nije na dobrom putu i to je, smatra on, najveća i prava, jedina i istinska poruka današnjeg praznika i slave Svetog Simeona Mirotočivog.|
„On je to, ne svojim riječima i pisanijem, nego svojim životom potvrdio; upokojio se u hilandarskom manastiru, na skromnoj asuri i kamenom ispod glave, gledajući ikonu Presvete Bogorodice, u krajnjem smirenju. On je otkrio onaj mnogocjeni biser zbog koga se svega ovozemaljskog odrekao. To je ideja i program na kome su posle svi njegovi potomci bili ono što jesu i zbog čega se mi sjećamo te slavne svetorodne loze Nemanjića“.
„Ovo je, pored svega toga, veličanstven dan zato što smo se, prvi put, sabrali ovdje, pod svodovima ovog divnog i veličanstvenog Hrama i odslužili svetu Liturgiju. Danas smo se u velikom broju sastali, sa našim prvacima države i naroda, sabrali smo se kao djeca Božja da se Bogu pomolimo i siđemo u tu najdublju tačku našeg bića u kom ćemo se sjediniti sa Bogom, sa sobom i jedni sa drugima“, poručio je Vladika Metodije.
Tokom Liturgije, prve koja je odslužena u Sabornom hramu Svetog Simeona Mirotočivog, pojalo je bratstvo Pravoslavne omladine „Sveti Evstatije“ iz Berana.
Povodom današnjih Zadušnice, služen je pomen.
Episkop budimljansko-nikšićki Metodije je osveštao i prelomio slavski kolač i žito, te slavske kolače današnjih svečara.
Liturgiji je prisustvovao premijer Crne Gore Zdravko Krivokapić.
