U manastiru Đurđevi Stupovi, na praznik Svete Marije Magdaline – Blage Marije, u petak 4. avgusta 2023. godine, molitveno i svečano je proslavljena krsna slava Eparhije budimljansko-nikšićke.
Svetom arhijerejskom liturgijom je načalstvovao Episkop buenosajreski i južno-centralnoamerički i administrator Mitropolije zagrebačko-ljubljanske g. Kirilo, a sasluživali su Episkop budimljansko-nikšićki g. Metodije, Episkop zahumsko-hercegovački i primorski g. Dimitrije i Episkop novobrdski i vikar Patrijarha srpskog g. Ilarion.
Obratio se Vladika Ilarion, kazavši da su se, opet, sabrali u manastiru Đurđevi Stupovi da zablagodare Bogu.
„Dala nam se još jedna šansa da budemo na putu spasenja, da učestvujemo u prevelikoj tajni spasenja cijelog svijeta, da budemo u tom toku koji ide ka vječnosti. Nas blagodat Božja, baš kao i Svetu Mariju Magdalinu, po ovom događaju preslavnom, opisanom u Jevanđelju, tako i vodi; ne zaboravite da nas blagodatni život vodi ka grobu ka kome su žene Mironosice, ophrvane tugom išle zato što je uminula nada svih onih koji se nadahu da će ovaj Isus biti zaista Hristos Onaj Koji će izbaviti Izrailja, a tri dana već kako je položen u grobu. To je slika tuge svih nas u ovom životu, suočavajući se sa smrću mi moramo da tugujemo. Ovaj svijet boluje od smrti, od rastanaka, od različitih drugih bolesti koje obremenjuju naše odnose i, zapravo, naše hođenje jeste hodenje ka grobu:
Ali, da se molimo Bogu da naše hođenje bude blagosloveno, da kao Marija Magdalina ugledamo u tom grobu anđela, čak, govore, dva anđela, da doživimo iznenađenje, idući ka grobu i da čujemo onaj glas da je grob prazan, da Onaj koga je grob držao u ropstvu slobodan je. Evo mjesta gdje Ga položiše, a ako je On slobodan onda možemo i mi da budemo slobodni, pa zajedno sa Njim da se zacarimo u Carstvu nebeskom. To Carstvo nebesko evo ga ovdje. Ono se dešava baš zbog toga što govori Hristos Svetoj Mariji Magdalini ono: Ne dotiči me se, još nisam uzišao Ocu vašem; jer tek kad uziđe Ocu svome i Ocu našem Gospod Hristos će da pošalje Utješitelja Duha Svetog koji nas sabira i Koji čini da ovo mjesto stoji i postoji, koji nadahnjuje Episkopa ovog mjesta da vodi pastvu, sveštenike i sve nas. To je Onaj Koji nas je pozvao i s bliza i s daleka da dođemo danas ovdje, da budemo zajedno i da posvjedočimo da je Onaj Hristos Koji se javio kod groba Vaskrsenja isti i ovdje i da Ga u Duhu Svetom prepoznajemo“, rekao je Vladika Ilarion.
Dodao je da Ga prepoznajemo i po tome što svakog od nas zove po imenu, za svakog od nas ima put i rešenje, ima i lijek.
„Tek Ga onda i mi prepoznamo. Marija Magdalina mišljaše da je gradinar, a onda je On pozvao po imenu, i onda ona kaže: Učitelju. Neka bi mi zvali Gospoda po imenu jer nema drugog imena Kojim bismo mogli da se spasemo osim onoga koje sviima dano Isus Hristos , najuzvišenije ime u svim svjetovima, ime koje svjedoči Duhom Svetim Oca nebeskog, a neka bismo i mi čuli u toj sveštenoj tišini koja treba da se desi kada naš molitveni vapaj prestane i mi u razgovoru sa Bogom treba da govorimo ali treba i da zaćutimo da bismo čuli Božji odgovor, neka bismo čuli svoje ime, neka bismo čuli blagog Gospoda Hrista Koji nas zove i Koji nam govori: Iako si poklekao, ustani, idi dalje, ako padneš ustani, ako je teško Ja sam tu sa tobom, ako ste umorni, natovareni hodite k meni, ja ću vas odmoriti.
Neka bismo doživjeli, molitvama Blage Marije Svete Marije Magdaline tu radost koju je ona doživjela da naše srce usklikne Hristu Učitelju, Putovođo, upravljaj mojim životom, vodi me ka tihom pristaništu, tihoj luci spasenja“, naveo je Episkop novobrdski Ilarion, prenoseći blagoslove Njegove dvetosti Patrijarha Porfirija i čestitao slavu sa željom da se radujemo jedni drugima i u licima jedni drugih prepoznali živog Boga na mnoga ljeta.
Na kraju Svete liturgije prelomljen slavski kolač.
Riječima dobrodošlice Preosvećeni Episkop Metodije je pozdravio Vladiku Kirila buenosaireskog i južno-centralnoameričkog i administrator Eparhije zagrebačko-ljubljanske, Vladiku Ilariona, izaslanika Patrijarha srpskog Porfirija i Vladiku Dimitrija hercegovačkog i brojni vjerni narod.
„Sretna nam slava, 21 godina obnovljene i proširene stare svetosavske Episkopije budimljanske na ove hercegovačke i nikšićke krajeve, pa je i budimljansko-nikšićka, 21 godinu na današnji dan kad je ustoličen Vladika Joanikije ovjde u ovom tronu. Imao sam tu blagodat i blagoslov i sreću da budem prisutan na tom velikom događaju i činu obnavljanja Eparhije budimljansko-nikšićke, njegovog ustoličenja. Ovih 21 godina su prošle munjevito kao, što je govorio starac Amvrosije Optinski da tako protrče godine kao ždrebac u trku kad nailazi, protutnji i nestane iza neke glavice, tako su i sve ove godine nekako protutnjele brzo, mnogo događaja se izdešavalo. Neka vas Gospod sve blagoslovi, a sad da čujemo Vladiku Kirila neka nas pouči i blagoslovi“, kazao je Vladika Metodije.
Sabranje je blagoslovio Episkop Kirilo, zablagodarivši Vladici Metodiju koji ih je, kao dobar domaćin, sabrao sa raznih strana u proslavljanju dana ravnoapostolne Marije Magdaline.
„Ovaj dan je dan naših majki, sestara, ženskog roda , jer uglavnom pričamo o muškarcima u Crkvi ali i žene imaju svoje posebno služenje u Crkvi i vidimo da i one mogu da budu ravnoapostolne, kao što je to bila Marija Magdalina. U ovom svijetu, kakav je danas, a mislim da je to bilo u svim pokoljenjima, kad je čovjek osjećajan, kad ima ljubavi ljudi, koji površno gledaju na stvari, smatraju ga slabićem, slabim. Međutim, ljubav je najveća sila, nije slučajno što se i Bog imenuje ljubavlju, On je iz ljubavi stvorio ovaj svijet, a iz žitija Marije Magdaline vidimo da je nju ljubav vodila cijelo vrijeme njenog jevanđeljskog podviga“, besjedio je Vladika Kirilo, podsjetivši na priču iz Svetog jevanđelja u kojoj Gospod pita jednog od fariseja šta misli koji će od dužnika više ljubiti čovjeka kojem su dužni, a ne mogu da mu vrate pozajmljeni novac.
„Ovaj odgovara da će to biti vjerovatno onaj kojem je veći dug oprostio. E, to je bila Marija Magdalina, Gospod joj je više oprostio nego drugima; ona je bila đavoimana, kako se kaže tamo, sedam demona je mučilo, međutim, ona je iz stanja u kome se borila, ali nije mogla sama da pobijedi, Gospod je izveo i ona je osjetila taj veliki dar da joj je Gospod oprostio neki ogromni dug i ona Ga je zato više voljela od drugih. I zato je ona bila u podnožju krsta Gospodnjeg sa Njegovom majkom i sa ljubljenim učenikom Jovanom i bila kod Njegovog groba, kad su Ga polagali u grob, a onda, kako znamo, sa drugim Mironosicama došla je prva na grob i našla prazan grob. Trčala je onda kod apostola, rekla im da nema tijela u grobu, treba to čitati i izučavati iz Jevanđelja, to je čitav jedan scenario koji čovjek ne može da napiše“, naveo je Vladika Kirilo.
Ona ponovo ide na grob i, podsjetio je Episkop, tamo nalazi dva anđela, ona plače i kažu joj: Što plačeš, zašto tražiš živog među mrtvima.
„Na kraju se okreće i misli da je Gospod neki baštovan, znači ona je išla srcem, ljubavlju koja je porodila te suze pokajne i tu joj je Gospod odgovorio i imenovao je, to je ono čemu mi treba da težimo, da naša imena budu zapisana u knjizi života, da izađu iz usta Božjih. To je dostigla Marija Magdalina, ne svojim racionalnim naporom ili drugim vrlinama, nego srcem i tom sozercateljskom silom u nama. ta sila se hrani molitvom i postom, ona se hrani blagočešćem i prefinjenim osjećanjem za stvari. To osjećanje ovaj surovi svijet je često zanemario i to smatra slabošću.
Ne zaboravljajmo da je srce centar našeg duhovnog života, gajimo te dobre osjećaje. Gospod je Mariju Magdalinu, vidjeći njen trud i pokajanje, uveo u tajnu duhovne ljubavi, tajnu ljubavi koja nas vraća Ocu našem, pokazujući i svima nama put. U Mariji Magdalini treba da sorzeca svaki od nas svoju dušu, svoje sumnje, padove, osjećanja pale prirode, ali, važno je da nam ona pomogne da sva ta pala osjećanja preobrazimo.
Našem vrlom i dobrom domaćinu Metodiju, svom sveštenstvu, monaštvu, vjernom narodu srećna slava i mnoga i blaga ljeta!“, poručio je Vladika Kirilo.
