U manastiru Mileševa danas, na praznik Svete prvomučenice Tekle Ravnoapostolne, Svetog Stefana Prvovjenčanog i Svetog kralja Vladislava, 7. oktobra, liturgijskim sabranjem nastavljena je proslava ktitorske slave ove drevne nemanjićke svetinje i Eparhije mileševske.
Svetom arhijerejskom liturgijom u hramu Vaznesenja Gospodnjeg je načalstvovao Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije uz sasluženje Preosvećene gospode Episkopâ mileševskog Atanasija i zahumsko- hercegovačkog Dimitrija, kao i sveštenika i sveštenomonahâ iz više eparhija naše Crkve i vjerujećeg naroda. Za pjevnicom su pojali učenici Bogoslovije Sveti Arsenije Sremac iz Sremskih Karlovaca.
Nakon pročitanog jevanđelskog začala, sabranima se riječima pouke obratio Preosvećeni Episkop zahumsko-hercegovački g. Dimitrije, a po otpustu Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije.
Preosvećeni Episkop zahumsko-hercegovački Dimitrije je proizneo besjedu u kojoj je prisutnom vjernom narodu ukazao na poruke koje nam Sveto pismo danas daje:
“Naši Sveti preci, među kojima i Sveti kralj Vladislav, kao da su duše svoje izlivali gradeći svoje zadužbine, pa su one ovako lijepe i blagodatne, i zato ovoliko traju kroz vjekove. Današnje Jevanđelje nam govori o tom čudu saživota sa Bogom i šta je potrebno da se mi upodobimo Bogu. Potrebno je smirenje, a suština smirenja je da Gospod u nama djela svoje djelo. Da mi svoje biće, svoje srce, svoju dušu, svoju savjest, sve svoje predamo u ruke Božije. I tada Gospod u nama čini čudo, i mi postajemo istinski ljudi Božiji. Samo ako malo dopustimo Gospodu da uđe u naše srce On po svojoj svemoći preobražava sve naše, i dušu i tijelo i savjest i volju. I sve naše postaje blagodatno, i sve naše postaje onakvim kakvim ga je Bog zamislio kada je stvarao čovjeka.
Svi smo mi stvoreni za zajednicu sa Bogom, stvoreni smo za Ljubav Božiju, za milost Božiju, za svjetlost Božiju. Stvoreni smo da živimo u sinergiji sa Bogom živim. I to je smirenje, i zato je potrebno smirenje, poručio je Episkop Dimitrije.
Čestitajući slavu, Mitropolit je kazao da smo se danas u Mileševi sabrali oko groba Svetoga kralja Vladislava i oko groba Svetoga oca našega Save, prvog arhiepiskopa srpskoga:
“Sveti kralj je za vrijeme svoga života i svoje dosta kratke vladavine, podigao ovu divnu svetinju koja je i tada, a još više danas, ponos srpskoga naroda. Jer manastir Mileševa ponajviše je čuvena zbog groba Svetoga Save i zbog ktitorstva Svetoga kralja Vladislava, ali i po svojoj ljepoti i po svome značaju. Sveti kralj nije žalio ni truda ni sredstava da podigne svetinju koja stoji u rangu zajedno sa Studenicom, Žičom, da je ukrasi, pozlati, da od najskupljih materijala oslika ovo svetinju i da pozove najbolje umjetnike toga doba. Ovdje je i najljepša freska Svetoga Save i najljepša freska u cijelom pravoslavlju – mileševski Bijeli anđeo, čijom ljepotom se nadahnjujemo.”
Govoreći o značaju manastira kroz istoriju, kazao je da je ona velika Saborna crkva srpskoga roda, koja je mnogo stradala i koja ima svoju biografiju koja liči na Hristovu biografiju.
“Mnogo je stradala, ali je uvijek vaskrsavala i obnavljala se, a sa njom zajedno obnavljao se i srpski narod. Danas proslavlja Eparhija mileševska ovu slavu i Radio Mileševa i manastir Mileševa. I svi mi koji smo se danas sabrali ovdje, osjećamo da smo povlašćeni, da smo izuzetno počastvovani, jer sabrati se ovdje u ovoj drevnoj svetinji, Bogu se pomoliti, pričestiti se Svetim tajnama Hristovim, znači sjediniti se sa Hristom, ali se sjediniti i sa najvećima iz roda našega – sa Svetim Savom i sa Svetim kraljem Vladislavom”, besjedio je Mitropolit Joanikije.
Podsjetio je da je Sveti kralj podigao ovo svetinju i preko nje se sjedinio sa Gospodom, prineo je Bogu na dar, ali da je on čuva i dalje izgrađuje, a posebno “da izgrađuje živu Crkvu Božiju, da ovdje sabira vjerni narod oko svoga svetoga groba i oko svojih svetih moštiju”.
“I to je blagodat i dar koju imaju Sveti Božiji ugodnici, da stoje pred Prestolom Božijim i da zastupaju svoj narod koji im je od Boga povjeren i poslije odlaska u naručje Božije. Da ga sabiraju i da ga privode Hristu, da ga sa Hristom sjedinjuju”, poručio je Visokopreosvećeni.
Ukazujući na to da treba da se sabiramo, objedinjujemo i prevazilazimo svoje međusobne nesporazume kojih uvijek ima među ljudima te da oni predstavljaju laž i obmanu, Vladika Joanikije je pozvao sve na ono što je Bog dao – da se međusobno ljubimo, pomažemo, razumijemo, da jedni druge podržavamo. To nam je trebalo uvijek i to nas je, kako je kazao, i održalo kroz svu našu mučnu istoriju.
“Kada smo objedinjeni u Crkvi, u Hristu Gospodu, kada smo zajedno sa našim svetiteljima, kad smo na njihovom putu tada smo jaki i osjećamo da idemo naprijed i da prevazilazimo sve teškoće, kojih u ovome svijetu ima u izobilju svakodnevno. Ali za vjerujuće ljude teškoće u ovome svijetu su prilika da uvijek iznova posvjedoče i svoju vjeru i svoju ljudskost i snagu svog karaktera i da na takav način napreduju i uvijek posvjedočuju i ljubav i dobrotu i čestitost”, poučio je sabrane Mitropolit, dodavši da ne treba ničega da se bojimo kada smo sa Gospodom, sa Svetim Savom i svetiteljima iz roda našega, jer cijelo nebo, i anđeli i svetitelji Božiji, Presveta Bogorodica podržavaju one koji idu putem Hristovim, putem Božijim.
Na kraju svog obraćanja Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije još jednom je čestitao slavu domaćinu, Preosvećenom Episkopu Atanasiju:
“Neka je srećna slava Eparhije mileševske, da Sveti kralj Vladislav i Sveti Sava budu tebi na pomoći u djelu tvoje svete arhipastirske službe, i tebi i tvojim sveštenicima i monasima i monahinjama, igumaniji ove svete obitelji, koja danas slavi divni jubilej 10 godina svoga starešinstva u manastiru Mileševi. Neka i njoj bude srećna spava i srećan jubilej i cijelom sveštenstvu, monaštvu i vjernom narodu Eparhije mileševske. Amin, Bože daj. Na mnoga i blaga ljeta!”
Nakon zaamvone molitve, u čast Svetog kralja Vladislava – ktitora manastira Mileševe, osveštano je slavsko žito i prelomljen slavski kolač, a poslije toga je zajedničarenje nastavljeno za trpezom ljubavi.
Evharistijskom sabranju prisustvovali su pomoćnik direktora Uprave za saradnju s crkvama i verskim zajednicama Ministarstva pravde Republike Srbije dr Marko Nikolić, otpravnik poslova Ambasade Republike Srbije u Podgorici g-đa Jelisaveta Čolanović, predstavnici lokalnih samouprava sa prostora Eparhije mileševske, članovi crkvenih opština, predstavnici Islamske zajednice i brojni ugledni gosti.
Svečanost je otpočela dan ranije, u navečerje praznika, služenjem bdenija u Vaznesenjskom mileševskom hramu, kojim je predstojao Njegovo preosveštenstvo Episkop mileševski g. Atanasije, i svečanom akademijom u velikoj sali Doma kulture u Prijepolju, na kojoj je prazničnu besjedu proiznio Mitropolit Joanikije.
Vesna Dević
Foto: Željko Drašković
