Njegovo Preosveštenstvo Episkop budimljansko-nikšićki G. Metodije služio je, na praznik Svetog Meletija Antiohijskog, u utorak 25. februara 2025. godine, a uoči praznika Prepodobnog Simeona Mirotočivog, Svetu Arhijerejsku Liturgiju, u manastiru Rođenja Presvete Bogorodice u Voljavcu kod Bijelog Polja.
Sasluživali su: protojerej-stavrofor Darko Pejić, arhijerejski namjesnik bjelopoljski, jeromonah Nikolaj (Stamatović), iguman manastira Zlateš i đakon Duško Perić uz molitveno učešće jeromonaha Damaskina, jereja Milosava Jovanovića, Aleksandra Rakovića, Darka Jovanovića i mati Haritine, igumanije manastira Voljavac i vjernog naroda.
Posle čitanja svetog Jevanđelja, besjedio je prota Darko Pejić.
Na kraju Liturgije, osveštan je i prelomljen slavski kolač i blagosiljano žito, povodom Prepodobnog Simeona Mirotočivog, ktitirske slave manastira.
Praznik Prepodobnog Simeona Mirotočivog i ktitorsku slavu drevne svetinje manastira Voljavca, riječima arhipastirske besjede čestitao je Preosvećeni Episkop Metodije.
„Nazdravlje i na spasenje ktitorska slava ove svete obitelji i sveta Liturgija i Sveto pričešće i ovo divvno i sveto sabranje na ovom velikom, svetom i drevnom mjestu, kuda su hodili veliki preci naši i ostavljali širok trag za sobom. Samo ono što su za nebo vezali to je dospjelo i dobacilo do ovih naših vremena i dobaciće do svih vremena, jer je za vječnost vezano. Bez Boga ni preko praga, govori naš narod. Sve ono što u životu činimo, što pomislimo, što kažemo ako u slavu Božju i s Njegovim blagoslovom to učinimo i za nebo vežemo, time smo to ovjekovječili a kroz to ovjekovječivanje svega što pomislimo, kažemo i uradimo time i sebe za vječnost pripremamo“.
„Čuli smo u svetom Jevanđelju, koje se čita na Svetog Simeona, Oni koji hoće, kaže Gospod, za mnom da idu, neka se svega odreknu i neka uzmu krst svoj na pleća svoja i idu za mnom. Ko pomisli da će sačuvati i želi da sačuva život svoj, to jeste sve ono što se ovdje pod ovim zemaljskim životom podrazumjeva u smislu ove zemaljske logike i sve ono što je za zemlju vezano, što je prolazno to će izgubiti, kaže Gospod. A ako bude sve to Hrista radi i Njemu posvetio i za nebo vezao, onda će život vječni zadobiti i dušu svoju spasiti. Ničemu nas nisu preci naši drugome učili, i Sveti Simeon na prvom mjestu Mirotočivi koga danas proslavljamo, osim tome. A ne samo što su nas tome učili, što su to svojim djelima pokazali, nego su to i svojim životom potvrdili i svojom končinom ovdje zemaljskom zapečatili“, kazao je Vladika.
Svi znamo, dodao je Preosvećeni Episkop Metodije, da je Sveti Simeon imao trojicu braće od kojih je jedan i Miroslav koji je ovdje stolovao i koji je za Petrovu crkvu u Bijelom Polju napisao Jevanđelje.
„To je njegov rođeni brat, i Stracimir, i Tihomir kojima je Zavida, otac njihov, ostavio oblasti kojima je vladao da upravljaju njima posle njegove smrti, a Svetog Simeona Mirotočivog, odnosno Stefana Nemanje zapao je toplički kraj, Toplica i Kuršumlija današnja kojom je vladao i onda sve nedaće koje je pomenuo u svojoj divnoj besjedi pomenuo otac Darko, koje je prolazio i nesuglasicama njihovim porodičnim i bratskim, u tim oslobađanjima od uticaja Vizantije, velikih imperija tog vremena, udruživanju sa drugim carstvima ugarskim i njemačkim, sa Fridrihom Barbarosom oslobađanjem Niša, preuzimanjem od Vizantinaca i širem svoje države, ništa to ne bi imalo koristi da on preko svog sina, a onda i svojim životom nije podigao Studenicu, majku svih srpskih crkava u kojoj je, ostavivši sve i svoje vlasi, zamonašivši se, uzeo taj blagi Hristov jaram i pokazao primjer svim onim koji su dolazili u njegovoj dinastiji i porodici posle njega, ali i cjelokupnom srpskom rodu do današnjeg dana, šta jedino nas u ovom svijetu može očuvati“.
„Šta god ovdje, bilo koja tvorevina zemaljska, ljudska i država i bilo koje druge institucije, ako se ne osveštaju i za nebo ne vežu, ako nemaju blagoslov Božji i ako nisu prožeti Jevanđeljem i molitvom i ostalim jevanđeljskim vrlinama, dakle, ako duša jedne države nije crkva jednog naroda, njene bogomolje, i podvig, jevanđeljski život, onda ni ta spoljašnja ljuštura se ne može održati, niti trajati, a ovo što danas i do današnjeg dana srpska država traje, srpski narod pretrajava na ovoj vjetrometini na kojoj nas je Gospod ostavio, na ovom humskom poluostrvu i brdovitom Balkanu, kako ga zovu, ne bismo ostali da nismo tom solju zasoljeni i blagodaću Božjom čuvani“, besjedio je Njegovo Preosveštenstvo, poručujući:
„Neka nas Sveti Simeon Mirotočivi sa svojim sinom i svim Svetima iz njegove dinastije Nemanjića i svih srpskih svetitelja i svih Božjih ugodnika čuvaju i krile da svi pojedinačno pratimo primjer njihov i da, koliko je do nas, naših moći i snaga, učinimo makar onoliko koliko možemo da doprinesemo tom divnom i veličanstvenom i uzvišenom životu hrišćanskom, tom novom kvalitetu koji je Gospod donio i pokazao nam ovdje i propovjeda nam svakodnevno u svom Jevanđelju i na ovoj zemlji“.
Episkop budimljansko-nikšićki G. Metodije čestitao je još jednom ktitorsku slavu i zahvalio kumovima koji su se potrudili da spreme slavlje, mati igumaniji koja ih je organizovala pod pokroviteljstvom ove svete obitelji, moli se za njih i brine o svima koji ovdje dolaze i Bogu se mole i paze ovu svetinju.
