Crkve Svetog arhangela Mihaila na Trgu Hercega Stefana, u Herceg Novom, molitveno je proslavila svoju ljetnju slavu – praznik Čudo Svetog arhangela Mihaila u Honi.
Svetu liturgiju je služio iguman manastira Savina jeromonah Makarije, uz sasluženje sveštenstva iz više eparhija. Prerezan je slavski kolač, a hram je ophodila litija.
Otac Makarije je u besjedi istakao da ko hoće da živi jednom svetom, sabornom, apostolskom Crkvom, koju ispovjedamo u Simbolu vjere na svakoj Liturgiji, to podrazumijeva borbu protiv grijeha.
– Kada se misao zaustavlja da ne osuđuje druge, to dejstvo blagodati Božije naziva se krotost. Hristos sebe stavlja za učitelja, On je sam krotak i smiren srcem, ta krotost upravo je sam Bog. Tek tada se slovesno odmara i osjeća istinska ljubav prema bližnjem, jer je u svakom čovjeku, to je smisao pravoslavne vjere.
Starješini hrama, ocu Nikoli Todoroviću i vjernicima čestitke povodom praznika uputio je krstonosni protojerej Predrag Vidaković.
– Neka ova slava bude dugovječna, da uvijek slavite, braćo i sestre, sa svojim sveštenicima i duhovnicima da prinosite molitve Gospodu na dar. Ove godine ovako, a dogodine još veselije i složnije, a hoće ako zaista budemo srca i dušu otvorili da u njih smjestimo Gospoda Isusa Hrista.
Najveće čudo je sloga među braćom i međusobno poštovanje, čemu je sveštenstvo poučio blaženopočivši Mitropolit Amfilohije, kao i sadašnji Mitropolit Joanikije, vladike budimljansko nikšićki i hercegovačko primorski Metodije i Dimitrije, istakao je protojerej otac Nikola Todorović i izrazio zahvalnost konzulu Republike Srbije u Herceg Novom, Miću Rogoviću, kao i predsjedniku SO Herceg Novi, Ivanu Otoviću.
– Zna dobro Crkva šta je vlast, ko treba i kakav da bude prvi, da služi svima upravo narodni prvak. Do Drugog svjetskog rata, dok nije došla pošast komunizma, narodni prvak je morao biti onaj koji je primjer i u svijetu i u hramu. Dolazi vrijeme ne lako za naš narod, ali zaista, onaj ko je sa Bogom i onaj sa kime je Bog i nebeske sile treba da bude neustrašiv. Treba se, kako nas je učio Mitropolit Amfilohije oslobađati od straha, istina prije svega oslobađa od svih stega. Sveti arhistratig Mihailo se podigao protiv oca laži i dan danas vodi bitku, zaključio je otac Nikola Todorović, prenosi RTHN.
Članice Kola srpskih sestara Herceg Novi pripremile su posluženje za vjernike.
***
Crkve Svetog arhangela Mihaila na Belavisti (1911) nalazi se na glavnom trgu Starog grada u Herceg Novom, koji nosi naziv Hercega Stefana, ali je poznatiji kao Belavista, što znači “predivan pogled”.
Crkva je podignuta u vrijeme austrougarske uprave nad gradom, na mjestu na kojem su se nalazili ostaci nekadašnjeg hrama, koji je kao svoju zadužbinu podigao Herceg Stefan.
Staru crkvu na Belavisti su porušili Turci, a zemljište na kojem se ona nalazila otkupila je 1858. godine za 4602 forinte grupa hercegnovskih Srba, zadužbinara i rodoljuba, sa jednim ciljem – da sagrade ili bolje reći da obnove porušenu Crkvu Sv. arhangela Mihaila. Bili su to pomorski kapetani koji su pronijeli slavu hercegnovskog pomorstva širom svijeta: Nikola Stanić, Aleksandar Pavković, Mihailo (Mićo) Gudelj, Jovan Komlenović, Marko Ratković, Stefan Milašinović, Antonio Janković, Nikola Gojković, Nikola Mandić, Marko Radulović, Mato Mrša, Gavrilo Lombardić, braća Rusovići, Vasilije Kecović, Tomo Matijašević, Nikola Stanišić.
Izgradnja crkve je otpočela 1883. godine, a završena je 1911. godine, kada je i osveštana. Naime, hercegnovsko opštinsko upraviteljstvo je 1883. izdalo građevinsku dozvolu Odboru za građenje srpske pravoslavne crkve u gradu Ercegnovome, ali nakon osveštavanja temelja hrama, Dalmatinsko namjesništvo u Zadru obustavilo je radove. Od kupovine ruševine na Belavisti do završetka radova i osveštavanja crkve protekle su 53 godine… Crkva Sv. arhangela Mihaila na Belavisti jedna je od najljepših srpskih crkava.
Crkva je urađena po projektu arhitekte Milana Karlovca i predstavlja mješavinu vizantijskog, gotskog i baroknog stila gradnje. Sazidana je od kamena sa Korčule, a njenu unutrašnjost krasi ikonostas od bijelog italijanskog mermera, kao i ikone koje izradio Čeh Franjo Cigler.
(Izvor: Moja Crna Gora i Istorija srpskog pomorstva)
