Na nedelju 5. po Duhovima, kada naša Sveta crkva proslavlja Sv. Andreja Kritskog, Sv. sveštenomučenika Savu Gornjokarlovačkog i Sv. carske novomučenike Romanove – služena je Sveta liturgija, u podgoričkom hramu Sv. Đorđa.
Svetim evharistijskim sabranjem načalstvovao je protojerej Mirčeta Šljivančanin, starešina crkve uz sasluženje protojereja–stavrofora Milete Kljajevića i đakona Luke Pavićevića.
Na liturgijske vozglase odgovarali su pojci Crkve Sv. Đorđa.
Nakon pročitanog jevanđelskog začala, slovom pouke sabranima u hramu Gospodnjem, obratio se načalstvujući sveštenoslužitelj, prota Šljivančanin.
“Ova današnja priča koju nam Jevanđelisti donose, svjedoči nam istinu naše vjere, da je Hristos jači od zla, ali nam donosi i drugu stranu – da ljudi mogu biti obuzeti demonskim silama”, podsjetio je otac.
Prota je zatim ukazao na činjenicu, da čim se pojavio Gospod, dvojica bjesomučenika Ga poznaju, jer demonska sila se plaši Boga; kako kažu Sveti oci – đavo vjeruje i drhti.
“I kada Mu se bjesomučenici obraćaju: Isuse, Sine Božiji, zar si došao prije vrmena da nas mučiš? – čak su sigurniji u to ko je On, nego učenici Njegovi, koji su s Njim boravili u lađi; znaji i plaše se Njega, jer znaju kakva je sudbina đavola i demonskih sila”, podvukao je načalstvujući sveštenoslužitelj.
Otac je zatim ukazao da čim se pojavljuje Isus, oni strahuju, znajući da ne mogu ostati tu, ukoliko je Gospod prisutan, a bojeći se da će ih potpuno uništiti, traže Mu da uđu u krdo svinja.
“I dešava je jedna zanimljiva stvar”, kazao je prota i dodao: “Tada stanovnici grada, traže od Isusa da napusti grad. On koji ih je izbavio od straha (koji su imali od bjesomučenika), morao je da ode. Zašto je njima, Njegovo prisustvo smjetalo? Umjesto da kažu, budi što više s nama, imamo još neisceljenih, bolesnih, obuzetih. Dođi, iscijeli – oni traže da Gospod, ode od njih. Ovo nam govori o vezanosti ovih ljudi (koji su držali te svinje) za materijalno bogatstvo. To im je bilo važnije od zdravlja ljudi – ove dvojice bjesomučenika. Vrlo često je to tako u naša vremena, da je profit važniji od bližnjih, od svega. Postaje Bog, mjesto Boga.”
Prota je zatim naglasio da su oni kasnije toliko ozdravili da su tražili od Isusa da budu učenici Njegovi, i objasnio da postoji još nešto u ovoj priči.
“Pojedini Sveti oci uče da ljudi nijesu spremni na promjene: žele da uživaju u svom životu, u komforu, ne žele da naprave iskorak dalje, nemaju hrabrosti, neustrašivosti, nijesu slobodni pa im je to Isusovo prisustvo, remetilo tu njihovu svakodnevicu, koja je često znala da bude jadna i teška“ – podvukao je otac, dodajući da oni jednostavno, nisu htjeli da se naviknu na jednu novu, bolju realnost – da je tu Onaj, od Koga demoni drhte.
“O tome nas ova priča opominje – da se oslobodimo, da prihvatimo Gospoda, da se ne bojimo ići u susret Gospodu i da se takođe ne bojimo demona i demonske sile, koja napada ljude“, poručio je otac Mirčeta u svome obraćanju, na 5. nedelju po Duhovima, u podgoričkom hramu.
Svi oni koji su se pripremali za Svetu tajnu pričešća, pristupili su Svetoj čaši.
Potom je zajedničarenje sveštenoslužitelja i parohijana, nastavljeno u Svetogeorgijevskom domu, Crkvene opštine podgoričke.
Elza Bibić
Foto/video: Darko Radunović
