U nedelju 4. juna 2023. godine, svečano je i saborno proslavljena slava crkve Presvete Trojice u Vraki kod Skadra i praznik Silaska Svetog Duha na Apostole – Trojičindan i praznik Svetog Jovana Vladimira, slava Pravoslavnog Društva „Sveti Jovan Vladimir“ iz Skadra.
U delegaciju Mitropolije crnogorsko-primorske na proslavi Trojičindana i Svetog Jovana Vladimira, u Vraki i Skadru, ove godine bili su, protojerej-stavrofor hadži Velimir Jovović, paroh straševinsko starotrebješko-kličevski, Aleksandar Vujović, profesor Cetinjske bogoslovije i urednik Katihetskog programa Radio Svetigore, Anica Mikić i hadži Vasilisa Jovović iz Nikšića.
Liturgiju je sa blagoslovima Njegovog Blaženstva Arhiepiskopa tiranskog i albanskog g. Anastasija i Mitropolita crnogorsko-primorskog g. Joanikija, služio protojerej-stavrofor hadži Velimir Jovović, a za pjevnicom su pojale Anica Mikić i Vasilisa Jovović.
Liturgiji si prisustvovali vjernici iz Vrake, Skadra, Nikšića, Ulcinja, Podgorice i Danilovgrada, koji su se okupili oko svoje Crkve da saborno proslave ove blagoslovene praznike. Prisustvovali su i predstavnici Društva „Sveti Jovan Vladimir“ i g. Pavle Brajović, predsjednik Udruženja Srba i Crnogoraca „Morača-Rozafa“ iz Skadra i predstavnik srpskog naroda u Tirani i Albaniji.
Posle pričešća, prota Velimir Jovović je osveštao i prerezao slavski kolač, u slavu Boga Ljubavi i u čast Svetog Jovana Vladimira, Zetskoga Kralja Mučenika.
Svima prisutnim podijeljeni pokloni kao dar i blagoslov Mitropolita Jonikija i Mitropolije crnogorsko-primorske, i potom se prota Velimir Jovović obratio prazničnom pastirskom besjedom, u kojoj je između ostalog kazao:
“U ime Oca, i Sina i Svetoga Duha,
Uvažena braćo i sestre, neka bude blagosloven veliki, najveći praznik za nas pravoslavne hrišćane, praznik Boga ljubavi.
Kada je Sin Božiji, koji je došao na zemlju, i proživio ljudski život, uzeo breme ljudskoga života, vaznio se Bogu Ocu na nebesa, i onda kako je obećao, a to smo danas čitali iz Djela Apostolskih, je nisposlao Duha svoga Svetoga, Božanskoga. To je onaj Bog najljepši, najdivniji, u koga mi vjerujemo braćo i sestre.
Rekosmo, Bog ljubavi, i on se kao takav uvijek objelodaljuje, i uvijek dava nama ljudima. Otac pun ljubavi, Sin njegov jedinorodni, rođen prije svih vjekova u ljubavi Očevoj, a onda svesveti Božanski Duh, zajedno sa ocem i Sinom. Šta nam to govori? Da su tri lica jednoga Boga, tri projave jednoga Boga punoga ljubavi. I taj Bog, takav, pun ljubavi, Sveta Trojica, On je nas ljude, i one prve ljude Adama i Evu stvorio iz ljubavi, i dao njima da se razmnožavaju i da šire ljubav, i da budu u ljubavi. I tako, svim ljudima, do kraja svijeta i vijeka.
Danas se nalazimo u crkvi Boga ljubavi. I danas, ako je ikome na ovome šaru zemaljskom, opomena da se vratimo ljubavi, i da shvatimo šta jeste ljubav, i da shvatimo u kakvoga Boga vjerujemo, to je nama, srbima pravoslavnima. Jer, nažalost, nekako su nas prethodna vremena uljuljkala i odljulala i odvela od Boga ljubavi. Otišli mi sami od Boga ljubavi, zamislili da postoji negdje bolje i ljepše i lagodnije i smirnije mimo Boga ljubavi. Takav svijet i takav poredak ne postoji van Boga. Sve što je van Boga ono je bezporedak. I mi to vidimo, i u svojim porodicama kada krenemo da se odaljavamo od Boga ljubavi sve se pretvara u mržnju, sve se pretvara u razdor, sve nestaje, sve postaje ružno i tužno. Zato je jedini naš put da se vratimo Bogu ljubavi, braćo i sestre, vi Vračani, Skadrani, ovdje Srbi pravoslavni.
Ovdje je prije trideset i više godina, blagoslovom Mitropolita Amfilohija, blaženoga spomena, sve krenulo. I kada ga spominjemo, da se prekrstimo, i da znamo da je to veliki čovjek i veliko ime pred Bogom ljubavi, jer je on bio upravo taj koji je širio ljubav. Došao je tada, ovdje, Mitropolit Amfilohije, prije trideset i nekolike godine i zajedno sa vama, rekao i zarekao se, da se obnavljaju hramovi srpskog naroda u Vraki i Skadru i da treba da se sazida ovaj hram. Jer, je znao da vi nemate drugoga temelja, i da je vaš glavni temelj ovdje u ovome hramu i ostalim hramovima u Vraki i Skadru. Kako god bilo teško, šta se god bude dešavalo, bude svugdje nesloge i nemira, ali ponovo kažemo i molimo i apelujemo da nemamo drugog puta, osim puta ljubavi. To je ovo mjesto Boga ljubavi, i ovdje uvijek da se sabirate. I ovdje da nalazite snagu, ovdje da nalazite sabiralište svoje, ovdje da se mirite, ovdje da se ljubite, ovdje da opraštate jedni drugima. Ovdje da kažete jedni drugima, mi ne možemo jedni bez drugih. Jer kad smo jedni bez drugih, onda smo nigdje i niko i ništa. A kad smo jedni s drugima, onda smo s Bogom, slava mu, i onda će nam Bog pomoći.
Neka ta velika žrtva mitropolita Amfilohija, i divne braće, našega Pavla Brajovića, koji se isto tako uključio i osnovao udruženje, koje je širom svijeta čuvemo Udruženje „Morača-Rozafa“, udruženje srpskoga naroda u Skadru i Albaniji, i drugoga našeg brata Sima Ajkovića, predsjednika Društva „Sveti Jovan Vladimir“ iz Skadra. Evo danas, ovdje svete ikone Svetog Jovana Vladimira.
Danas je dan Svetog Jovana Vladimira, na današnji Trojičin dan, i to je veliko znamenje da slavimo danas i velikog ugodnika Božijeg, vladara srpskoga, smirenoga, tihoga, krotkoga, pobožnoga, pravoga vjernika Hristovoga. Onoga koji je mogao da vlada ovim svijetom. A on kako je vladao? Vladao je ljubavlju. Znate šta već, kako je na prevaru ubijen, šta se sve dešavalo s njim, Evo ih njegove čudotvorne mošti u gradu Tirani, eno njegovih svetih moštiju u gradu Baru, našem, eno njegovim moštiju u Makedoniji bratskoj. Sveti Jovan Vladimir, koji je obilježio ovaj prostor.
Neka Gospod svemilostivi, Bog ljubavi, usadi ljubav i mir u srca vaša. Ove godine nas je vidimo malo manje, nego ostalih godina, da li je opravdano, da li je neopravdano, ja ne znam. Ali, mi drugoga puta nemamo, i to kažite svima, osim puta Bogu ljubavi. Da se složimo, ujedinimo, da budemo dobri Bogu, a onda, Bog je već dobar prema nama. Bog je sve dao nama što treba da da. Prenijećemo vam pozdrave i blagoslove Njegovog Visokopreosveštenstva crnogorsko-primorskog g. Joanikija, koji danas služi u Bratonožićima, osveštava jednu crkvu, sve vas blagosilja svojom desnocom i pozdravlja i raduje se svakom vašem uspjehu, i svoj vašoj slozi, koja neka bude. Takođe, zahvalićemo se, kao što to uvijek radimo, Blaženjejšem Arhiepiskopu Albanske pravoslavne crkve Anastasiosu, divnome bratu i gospodinu i duhovniku, koji se trudi na ovim prostorima, i koji je puno učinio, apostolski trud napravio, da prosvećuje i da privodi Bogu ljubavi albanski blagosloveni narod.
Neka Gospod, svemilostivi, još jednom da kažemo molitvama Svetoga Jovana Vladimira i na prvom mjestu molitvama Presvete Majke svoje, i svih svetih, neka podari da se vraćamo Njemu, jer drugoga puta nemamo.
Gospodu Bogu, koji je divan u svetima svojim, predivan Svetom Jovanu Vladimiru Srpskom, koga danas proslavljamo i čijeg se spomena sjećamone neka je slava i hvala u vjekove, vjekova, Amin, a vama svima, još jedanput da bude srećna i blagoslovena slava ovog hrama i slava Društva „Sveti Jovan Vladimir“, da slavite na mnogaja i blagaja ljeta. Amin, Bože daj!“, poručio je prota Velimir.
Posle besjede hadži Vasilisa Jovović, uljepšala je slavsko sabranje, otpjevavši zajedno sa svima, nekoliko duhovnih, kosovskih i skadarskih pjesama u slavu i čast Svetog jovana Vladimira.
Zajedničarenje povodom slave vračke crkve i slave Društva „Sveti Jovan Vladimir“, nastavljena je na trpezi ljubavi u restoranu podno Taraboša, na obali Skadarskog jezera.
I na trpezi ljubavi hadži Vasilisa Jovović i ostali su pjevali duhovne, skadarske i kosovske pjesme i pjesme u čast Svetog Jovana Vladimira. Takođe su se prisjetili i blaženopočivših Mitropolita Amfilohija, sa čijim blagoslovom je i osnovano Pravoslavno družtvo „Sveti Jovan Vladimir“, aprila 1992. Godine, i prvog predsjednika Društva blaženopočivšeg Alekseja Miščenka, koji se od osnivanja, brinuo o duhovnoj tradiciji i predanju u Skadru, zatim g. Sima Ajkovića, koji je bio dugogodišnji predsjednik, i drugih članova.
Na trpezi ljubavi, sve sabrane još jednom je pozdravio protojerej Velimir Jovović, rekavši: „Evo još jednom da nazdravimo, na ovaj sveti i veliki dan. Dan Trojičindana, Duhovdana, kada je rekosmo Gospod svu svoju ljubav izlio prema nama ljudima. I nama ne preostaje ništa drugo, osim da i mi, svoju ljubav očitujemo. Da bi čovjek očitovao ljubav, da bi pokazao ljubav on treba da se žrtvuje. A ovo, naše vrijeme, u kojem mi živimo, taj dvadeset prvi, savremeni vijek, koji vrvi od tehnike, od nauke, od raznog nekog ljudskog znanja, zanemario je to glavno, od Boga upisano znamenje u naše srce i u naše duše. A to je da pomognemo jedni drugima. Kad kažemo, da pomognemo jedni drugima, to se možda u crkvi pogrešno shvatiti, i onda mi zapadamo u sferu fantazije. Kako mi to da pomognemo našoj braći i sestrama u Ukrajini, ili na Kosovu i Metohiji, ili negdje drugo gdje ima puno stradanja i muke i problema? Mi da bi pomogli drugima, prvo treba da pomognemo sami sebi, da budemo u molitvi s Bogom, da nemamo mržnje, da nemamo pakosti, da nemamo zlobe, da nijesmo zavidni, da nijesmo zavisni. I onda kad se tako potrudimo da svoju dušu sredimo, onda da budemo prvi dobri za svoju porodicu. Danas je najviše nemira u porodicama i dolaze nam ljudi u crkvi i pitaju, kako ću ja da pomognem Crkvi? Kako ćeš da pomogneš Crkvi, kad nijesi sebi pomogao, svojoj porodici. E, to je taj sveti zadatak, na koji smo svi prizvani.
Ovdje, u Skadru, mnoge generacije naših predaka pokazale su tu pravu, istinsku ljubav, kad je trebalo i pušku su uzeli u ruke. Išli da brane svoj narod, nisu napadali nikoga, nikad. Bar su se trudili, jesu nekad u vrijeme cara Dušana silnog, bio je taj istorijski momenat, ali dalje kroz istoriju, naš narod, takva mu je sudbina pripala ajde tako da kažemo, da je uvijek i Bogu hvala da je tako, da se branio, da je svoju muku sviđao i nosio i svijao, i trudio se koliko je mogao, koliko je umio, ali to je ta ljubav.
Kad pričamo o ljubavi, znači, to je istinski smiriti se, istinski pokoriti se, istinski pomoći drugome, istinski pomoliti se, istinski imati nadu, imati vjeru. I to se onda sve pretače u ljubav, onu pravu, istinsku, iskrenu. Strast nikada nije bila ljubav, to je pohota ljudska, i ima toga u ljudima, u svima nama, satkani smo i od toga, ali, prava, istinska ljubav je žrtva za sebe, žrtva za drugoga, kako bi se ta žrtva pretočila za žrtvu za vječnost Božiju.
Neka Gospod blagoslovi, neka nas Bog ljubavi, sve obasja svojom ljubavlju na ovaj sveti veliki dan.
Hvala vama svima što ste došli i daj Bože da se uvijek dolazi ovdje u Skadar, da ne zaboravimo Skadar. Evo naš brat Pavle kaže, da ovdje sad nije neki lak istorijski momenat. I oni su ljudi potrebiti, imaju ta svoja udruženja, koja su okupljala ovdje naš narod, i nadamo se da će i država Srbija i država Crna Gora, Srpska patrijaršija u Beogradu, Mitropolija naša na Cetinju, svi zajedno imati sluha da čuju ove ljude na ovim prostorima, našu braću Srbe, i da im pomognu. Jer, oni ne mogu opstati bez pomoći. Eto, i to je žrtva, i to je ljubav, da svi onako koliko možemo pomognemo, da se prvo pomolimo Bogu i da se onda pomogne, onaj koji može da pomogne.
Neka nas Gospod sve blagoslovi, neka nam svima pomogne, svima vam hvala i na mnogaja ljeta živjeli”.
Ovogodišnje svetotrojično skadarsko sabranje, bilo je divan nastavak zajedničarenja i saborovanja našeg naroda na svetim skadarskim prostorima, koji se vjekovima okupljao oko svoje svete Crkve, čuvajući svoj identitet, srpsko ime i tradiciju.
mr Aleksandar M. Vujović,
Profesor Bogoslovije Svetog Petra Cetinjskog
i urednik Katihetskog programa Radio Svetigore
