Molitvenim sabranjem i lomljenjem slavskog kolača drevna svetosavska Episkopija budimljansko-nikšićka, proslavila je svoju slavu, na praznik Svete Marije Magdaline – Blage Marije, u utorak 4. avgusta 2020.
Svetu Arhijerejsku Liturgiju u katedralnom manastiru Eparhije – Đurđevim Stupovima služio je Njegovo Preosveštenstvo Episkop budimljansko-nikšićki G. Joanikije sa više sveštenika i sveštenomaha.
Čestitajući praznik i slavu Eparhije arhipastirskom besjedom, sabrane je pozdravio Preosvećeni Vladika Joanikije. On je kazao da je svaki propovjednik Jevanđelja Božjeg i svaki istinski svjedok Hristov svjedok Vaskrsenja. Proslavljajući Svetu ravnoapostolnu Mariju Magdalinu, koja je zajedno sa Svetim apostolima pratila Gospoda, vidimo jednog takvog svjedoka Hristovog.
„Vidimo da je ona, kada je srela Hrista, iz nebića prešla u biće, da je doživjela vaskrsenje prije Hristovog vaskrsenja. Bila je, nažalost, đavoimana žena, ne govori se otkud to; pominje se da je imala sedam demona, a to znači da je njena duša bila porobljena, pomračena demonskim mrakom“, kazao je Vladika.
Kada je srela Gospoda, Koji je pun blagodati i istine, svjetlosti i pravde, ljubavi i života njena duša, dodao je Episkop, oslobodila se od demona samo jednom riječju Gospodnjom.
„Od tada nije napustila Gospoda nijednog časa, nego je išla zajedno sa apostolima da sluša Njegovu riječ i da služi Gospodu svome i Svetim apostolima. Ona je time doživjela vaskrsenje, jer se porobljenost grijehu, a naročito porobljenost đavolu, izjednačava sa smrću. To je gore od smrti, a oslobođenje od demonske sile, mraka i tame je, već, jedno vaskrsenje“, besjedio je Preosvećeni Vladika.
Sveta Marija Magdalina je i prije Hristovog vaskrsenja mogla posvjedočiti da je On vaskrsenje i život i zato je ona, po riječima Episkopa Joanikija, ostala u momentu kada su se apostoli, osim Jovana Bogoslova, razbježali i napustili Gospoda, po slabosti ljudske prirode.
„U onom strašnom momentu, kada se čovjek drznuo da sudi Bogu i da povede Hrista na Golgotu, Sveta Marija Magdalina kao, već, svjedok vaskrsenja Hristovog ostala je zajedno sa Presvetom Bogorodicom i ženama mironosicama pod Krstom Hristovim, gledajući Njegovo stradanje i smrt. Zato je Gospod udostojio da među prvima vidi Njegovo vaskrsenje. Odlazila je redovno do groba Njegovog, od petka do nedelje, i vidjela je vaskrslog Gospoda Koji joj se javio“, naveo je Njegovo Preosveštenstvo.
Da li je ona u nečemu bila jača, u nekoj prednosti nad Svetim apostolima, zapitao je Vladika, istakavši da je ona samo imala veću odanost i veću ljubav u tom momentu, jer je, već, doživjela vaskrsenje kada je Gospod oslobodio od demonske zlobe i pakosti.
„Od tada je Duh Sveti, sila Božje istine i svjetlost Božja prosvijetlilo njeno srce, njen um i cijelo biće. Ali, ona je doživjela još jedno svoje vaskrsenje kada je vidjela vaskrsenje Hristovo, koje ima takvo dejstvo da i nas čini učesnicima Njegove slave i pobjede nad smrću. Vidjela je vaskrsenje Hristovo, ali je iznova doživjela svoje vaskrsenje u punoći, jer je postala saučesnik Njegove pobjede nad smrću i Njegove slave“.
„I ona, ispunjena Svetim Duhom, poslije Trojčindana, je počela propovjedati i svjedočiti vaskrsenje Hristovo, svetu vjeru da propovjeda kao apostol, zato je zovemo ravnoapostolnom. Došla je, čak, do Rima i do cara Tiverija, pokazala mu crveno jaje i pozdravila ga: Hristos vaskrse! Evo, još jednog svjedočanstva vaskrsenja Hristovog“, rekao je Episkop budimljansko-nikšićki Joanikije besjedeći o Svetoj Mariji Magdalini, čiji praznik drevna svetosavska Episkopija slavi kao svoju slavu.
Ukazao je da je Sveti Sava utemeljio ovu Episkopiju sa svojim bratom od strica županom Prvoslavom, koji počiva u manastiru Đurđevi Stupovi, i ovdje postavio prvog Budimljanskog Episkopa Jakova. Ta Episkopija je do sredine 17. vijeka živjela punim životom, dok je nijesu Turci uništili.
„Mitropolita Budimljanskog Pajsija, optuženog da podiže ustanak protiv Turaka, na vratima Đurđevih Stupova, živog su razapeli i odrali. On je uzišao na Hristovu golgotu i primio hristoliku smrt. On je sigurno Sveti, čekamo ne bismo li našli još podataka o njemu, pa da ga predložimo za kanonizaciju. Od tada za narednih 350 godina ova Episkopija je bila upražnjena i mnogo stradala, svetinje njene su porušene, cijela desna obala Lima je bila porušena i manastiri Šudikova, Uroševica, Kaludra i svetinje po bihorskom kraju, a crkva Svetih Petra i Pavla pretvorena u džamiju, jedino manastir Podvrh je ostao“.
Od tada, konstatovao je Vladika, nije prestalo stradanje ove Episkopije.
„Čitavo vrijeme turskog ropstva, onda austrijsko ropstvo koje bilo, po mnogo čemu, teže i opakije od turskog. Svega 23 nepune godine Kraljevine Jugoslavije je bilo vrijeme da se malo zacijele rane, koje su se, opet, pozlijedile u toku rata kad je ustao brat na brata, kada su pojedine grupe ustale na Boga, na Crkvu i na Svetinje, a poslije cijelo vrijeme komunističkog terora i gonjenja Crkve i šta je drugo bilo obnova Episkopije 2002. godine nego njeno vaskrsenje iz groba, iz mrtvih“.
„Iako su njeni korjeni ostali živi, puni duhovnih sokova i svetosavske duhovnosti, duboki korjeni koji su napaji dušu našeg naroda u najtežim vremenima sačuvali su ga da ostane na svom mjestu, da sačuva svoju vjeru i da ostane vjeran porušenim svetinjama. Evo manastira Crnče koji se obnavlja! Preko 250 godina narod se okupljao na porušenim temeljima i na temeljima manastira Šudikove, spaljenim 1738. godine. Kakva vjera, kakva ljepota, kakva slava koja je svjedočena na pojedinim mjestima!“, konstatovao je Episkop.
Ocijenio je da je obnova Episkopije značila mnogo za naš narod.
„Tada se naš narod sabrao oko svojih sveštenika, oko svetinja i zato je nastala velika obnova. Nadamo se da to nije bila samo obnova u građevinskom smislu. Preko 65 crkava novih je započeto, većina njih su završene i osveštane. Ne treba se hvaliti, ali treba da znamo šta se učinilo. Preko 30 starih svetinja je obnovljeno ili započeto da se obnavlja, većina njih iz temelja. Mnogo je važnije da se duhovno obnovimo i objedinimo oko Hrista, Duhom Božjim da se obnavljamo, Božjom istinom, ljubavlju i pravdom. To je započelo i, hvala Bogu, vidimo veliku odanost našeg naroda svojim svetinjama i vjeri, a to znači svojim precima i svojim potomcima“.
„Daće Bog da prođu iskušenja koja trpimo danas, vi ste svi svjedoci i svi ste se borili da se sačuvaju Svetinje, da se ne dira u njihov identitet, da se ne porobljavaju naše svetinje, jer su posvećene Bogu i moraju biti slobodne. I vjera mora biti slobodna. I Crkva mora biti slobodna. Jedino kada je slobodna vjera to je prava vjera, a vjera ima slobodu u Hristu i kad je u ropstvu. Samo treba da ostanemo vjerni svojim precima i svojim svetinjama, a to znači Gospodu Isusu Hristu Koji je Izvor svake svetinje, svakog dobra i svake radosti“.
„Srećan svima današnji praznik, proslavljamo ga u specifičnim okolnostima, u vrijeme velikog pritiska na Crkvu od strane vlasti Crne Gore. Taj virus je opasniji od ovog koji hara, ne samo Crnom Gorom, nego mnogo šire. Nadamo se da ćemo se izboriti i ostati svoji na svome i da će se proslaviti ime Božje preko Njegovog naroda i u ovim vremenima, ali, da ne likujemo ako pobjedimo one koji nas gone. To su naša braća, mi želimo s njima da se izmirimo i živimo u ljubavi, pravdi i istini a ne da trpimo teror jedni od drugih, ne dao Bog“, poručio je Episkop budimljansko-nikšićki Joanikije.
U slavu Božju i u spomen Svete Marije Magdaline – Blage Marije osveštani su slavski kolač i žito.
