Proslavljena slava Manastira Sv. Jovana, dečanskog metoha u Velikoj Hoči

Proslavljena slava Manastira Sv. Jovana, dečanskog metoha u Velikoj Hoči

Ime: 11.09.2024-Iguman decanski Sava u Velikoj Hoci; Opis: Proslavljena slava Manastira Sv. Jovana, dečanskog metoha u Velikoj Hoči Tip: audio/mpeg

U Manastiru Sv. Jovana Preteče i Krstitelja u Velikoj Hoči, metohu manastira Visoki Dečani, Svetu liturgiju danas, 11. septembra 2024. ljeta Gospodnjeg, služio je iguman dečanski arhimandrit Sava (Janjić), prenosi Radio Slovo ljubve, blagodareći Oliveri Radić, novinaru i profesoru iz Orahovca. Sasluživali su otac Kirilo Dečanac koji je zadužen za ovaj metoh, zatim o. Vuksan Kostić, paroh velikohočanski i đakon Vlasije Dečanac.

Blagoslovivši sabrane i čestitajući im slavu, otac Sava je kazao da je Sveti Jovan „svoju glavu položio radi istine i pravde“. Postradao je jer je svojom žrtvom ukazao, kao i svojim rečima i poukama, na Gospoda Koji dolazi da „uzme grehe ovoga sveta i da nam otvori vrata večnoga života“.

„Kroz Svetoga Preteču, Gospod nas uči, kroz sve Svoje svete mučenike i svetitelje istinskom putu života, jer je hrišćanstvo način života, način prihvatanja i onoga što je lako i onoga što je teško u životu“, poučio je iguman dečanski i dodao, da sveti mučenici nisu gubitnici i poraženi u ovome svetu, već su „postali pobedonosci u Hristu“.

„Put spasenja je u tome da budemo spremni da i dušu svoju položimo za svoje bližnje, za Gospoda i Spasitelja našega i za Presvetu Bogorodicu“, nastavio je o. Sava i ukazao na dve čudotvorne ikone u velikohočanskoj svetinji Presvete Bogorodice sa ikonostasa iz Ljubižde i ikonu iz Manastira Svetoga Marka, koji je sav razoren. Na toj ikoni se vidi suza Presvete Bogomajke rekao je o. Sava i naglasio da se „Presveta Bogorodica brine i moli za sve nas“.

„Kad takve znake vidimo – čega da se plašimo, čega da se bojimo, šta da brinemo? Jer Gospod je sa nama kao što je bio sa generacijama i generacijama ljudi koji su ovde prolazili kroz sve teškoće i nevolje, koji su ostali i opstali čuvajući ime pravoslavno, ime srpsko, ime Svetoga Save“, naglasio je arhimandrit Sava.

Nije nas Gospod ostavio, nastavio je iguman dečanski i istakao da Gospod kao čista ljubav, praštanje i dobrota, dopušta muke i stradanja „da bismo se naučili kako da podnosimo ovo što se u ovome svetu dešava, što je deo jednoga toka stvarnosti ovoga paloga sveta, sa čvrstom nadom u vaskrsenje i život večni u budući život“.

„Nije nama hrišćanima Gospod obećao lak put, nego nam je rekao da ćemo biti progonjeni, klevetani, prolaziti kroz teškoće i nevolje, ali je On taj Koji nam daje utehu, kao i Presveta Bogorodica. Ne možemo naći utehu u ljudima ovoga sveta, ili od bilo kakve ideologije ili bilo kakve stvari ovoga sveta jer one su prolazne“, rekao je o. Sava i podvukao da jedina uteha i jedina snaga naša jeste da obratimo duše svoje Gospodu, da preklonimo kolena našeg srca pred Gospodom Spasiteljem našim, jer će jedino tada On pogledati na nas. Nama će biti lakše, jer ćemo znati da je konačna pobeda i spasenje van ovoga sveta, u kome smo samo privremeno, kao putnici.

„Čovekov život je mnogo veći i mnogo dublji, Gospod nas uči velikoj tajni postojanja i ako otvorimo svoja srca i dušu toj veri, neće nas ništa moći uplašiti, a posebno nepravde koje se sada dešavaju svuda“, rekao je iguman Sava i dodao da je odgovornost i na nama samima te da to moramo da nosimo hrišćanski, hrabro, ali i mudro, sa rasuđivanjem, jer moramo da znamo da je pravda Božija kod onih koji imaju smirenja:

„A ne kod onih koji su arogantni, koji primenjuju nasilje nad nevinima i koji maltretiraju druge radi nekih svojih ciljeva, jer njima ništa neće biti blagosloveno.Pravda Božija je spora, ali na kraju dolazi“, naglasio je o. Sava, istakavši da zato „moramo da imamo hrabrosti i ne smemo da odustajemo od naših domova, od naših svetinja, gde smo uzrasli, gde nešto predstavljamo“.

„Vi koji živite ovde u ovome selu, vi predstavljate nešto i svi vas znaju kao Hočane, Orahovčane, kao ljude sa Kosova i Metohije“, nastavio je o. Sava i dodao je isto i sa bratijom Visokih Dečana, svetinje koja već „700 godina stoji kao svetilo, kao upaljeno kandilo koje nam stalno govori koji je smisao i postojanja našega života“, ali ako se svede na ovozemaljski nivo, onda sve izgleda besmisleno.

„Zato mora da imamo nadu i veru u svetitelje koji nas krepe i teše, u Gospoda, Presvetu Bogorodicu i Sv. Jovana, koji čuva Velikohočance vekovima kroz predivni hram u ovom mestu. I kada se sa te strane pogleda život, vidi se koliko život ima smisla, a koliko ljudski strahovi, ljudske brige – nemaju“, rekao je o. Sava i podvukao: „Zato moramo da se okupljamo oko naših svetinja, da kao nikada više u našoj istoriji budemo jedinstveniji i složniji oko naše vere, naše Crkve pre svega, a ne da se delimo, da gledamo jedni u drugima neprijatelje i konkurenciju“.

„Onaj koji ne vidi bližnjega svoga i koji povredi bližnjega svoga, on je sebe povredio. Može privremeno da dobije nešto, ali će na kraju da izgubi. Zato je jedini put spasenja smirenje i ljubav kojima nas Gospod uči  i trpljenje“, istakao je o. Sava (Janjić).

Delo, ljubav i vera naših predaka, koje su nam ostavili kroz ove svetinje koje su čuvali i o kojima su se brinuli i u najteža vremena – to treba da nas krepi i da nam bude primer“, nastavio je o. Sava i naglasio da ne smemo da dozvolimo da materijalne vrednosti uđu u nas, nego da koristimo ono što nam je Gospod dao razumno i mudro.

„Budimo ozbiljni, staloženi, sabrani i smireni, ne da se povlačimo, borimo se onoliko koliko možemo da se borimo, verom, ljubavlju, ustrajnošću“, poučio je o. Sava i dodao da treba da vodimo računa da nekim našim delom ne pati neko drugi. A takva dela su večito prokleta, podsetio je o. Sava i dodao da nije problem prodati nešto, nego je problem kada se donese nesreća i stradanje drugim ljudima.

„Sreća je u malim, sitnim stvarima koje su vaši preci i naši preci znali da prepoznaju i čuvali su ih, gde god su živeli“, rekao je iguman Sava i čestitao sabraći sveštenoslužiteljima i domaćinu slave današnji praznik, prenevši blagoslov i pozdrave Mitropolita raško-prizrenskog Teodosija, koji je danas bogoslužio u Peći.

Liturgija je zbog kiše služena u crkvi, da bi osvećenje slavskog kolača i vodice bilo ispred hrama, jer je na radost okupljenih i kiša prestala.

Domaćin slave je bio Zoran Pavelić sa porodicom iz Velike Hoče, a za narednu godinu se javio Miloš Spasić sa porodicom iz istog sela.

Izvor: Radio Slovo ljubve
Foto: Olivera Radić