OKEAN LJUBAVI I MILOSTI IZLIVEN NA SVE NAS KROZ DANAŠNJI PRAZNIK PEDESETNICE
Ako naši odnosi budu zasnovani na ljubavi, milosti, Jevanđelju, požrtvovanju, na dobroti jedni prema drugima, tu će se stvoriti prostor i atmosfera Carstva Božjega. Ako ti odnosi budu suprostni od onih kako Bog od nas zahtijeva i traži onda će biti Castvo satanino
Slava manastira Svete Trojice u Majstorovini kod Bijelog Polja, na praznik Silaska Duha Svetoga na Apostole – Pedesetnicu, proslavljena je Svetom Arhijerejskom Liturgijom, kojom je načalstvovao Episkop Budimljansko-nikšićki Metodije.
Tokom Liturgije u čin čteca Vladika Metodije je proizveo Milorada Baltića, profesora istorije.
U okviru Liturgije kršteno je četvoro ljudi, Bogdan, Ljubomir, Granica Ii bebica stara svega 40 dana -Nikolija.
Nakon rezanja slavskog kolača i osvećenja žita domaćin slave Bojan Dabetić predao je dio slavskog kolača Đorđu Đogoviću, koji se prijavio da bude domaćin slave sljedeće godine.
Blagoslov Svetog Mardarija Lješanskog i Libertvilskog iz Čikaga vjernicima je donio arhimandrit Serije Puškar, koji je u slovu pouke poslije pročitanog Začala Jevanđelja osvrnuo i na praznik postojanja vaseljenske Crkve Božje – Trojicu Svetu – Boga Oca, Sina i Svetoga Duha. On je podsjetio na jevanđelsko prvo čitanje u kojem fariseji prilaze učenicima Hristovim pitajući ih da li ih je Hristos prevario, da li su njegove riječi bile prevara, ukazujući da i mi danas, kada svuda po svijetu postoje razne prevare od strane vlasti, medija, moramo da pazimo čijoj riječi se priklanjamo.
“Moramo da pazimo, da obratimo svoju pažnju čime se mi hranimo, šta jedemo i šta pijemo. Moramo da obratimo pažnju, braćo i sestre, ako smo pravi pravoslavni Hrišćani, kao što vidimo, našu braću i sestre koji se danas krstiše, da naša hrana bude ta Riječ Gospodnja, da se mi hranimo Tijelom i Krvlju, Gospoda i Boga i Spasa našega, da nam to bude ono što unosimo u sebe i čime se hranimo, a ne sujeta ovoga svijeta.
Čuli smo i u drugom Jevanđelju kako se riječ Božja – Jevanđelje, širi po cijelom svijetu, time što se dodaju novi članovi Crkve Hristove, koji su se krstili u ime Oca, Sina i Duha Svetoga”, besjedio je o. Sergije, dodajući da to znači da je naše jedinstvo uvijek u Hristu, Gospodu Isusu Hristu, Gospodu našem i da nas ne može ništa razdijeliti, pozivajući na čuvanje pravoslavne Svetootačke vjere izdržavanjem svih iskušenja ovoga svijeta i hraneći se uvijek riječju, Tijelom i Krvlju Gospodnjom.
Čestitajući srećnu slavu ‘ognjevitog i duhovnog mjesta Majstorovine’ Episkop Metodije je kazao da su se ovđe vijekovima generacije duhovno grijele i napajale onom živom, živonosnom i životvorjaščom vodom o kojoj je Hristos u današnjem Jevanđelju, koju On daje i od koje niko neće ožedniti.
“ I oni koji u Njega vjeruje iz njih, iz dubina njihovih bića izviraće rijeke vode žive, a to znači blagodat Duha Svetoga kao glavni i osnovni smisao i cilj našega postojanja i života ovđe na zemlji. Osnovni i glavni zadatak je zadobijanje Duha Svetoga, kroz izvore koje nam je Gospod dao- Svete Tajne”, besjedio je Vladika Metodije.
Čestitajući novokrštenima Vladika je potvrdio da bez obzira kojliko mjeseci, godina starosti neko ima ovđe na zemlji, da nikada nije kasno za Svetu tajnu Krštenja.
“A kroz ta vrata svetih tajni izobilne rijeke blagodati Božje izviru i napajaju naše biće, koje nije samo tijelo nego je i duša i hrane da se one mogu razvijati i da se razvijaju i sazrijevaju u istinske i prave ličnosti, jer je Crkva Bozja, čiji rođendan danas slavimo, i sve tajne koje se u njoj savršavaju jedna svojevrsna likolivnica. Kuju likove isitnskih i pravih ljudi u svakom čovjeku ponaosob da uzrastaju u mjeru rasta visine Hristove za život vječni. Bog koji je od svoje prevelike ljubavi prema svemu stvorenom Sišao ovjde među nas ljudi i Uzeo prirodu ljudsku i postao ravan nama u svemu osim u grijehu, i postao Čovjek, da bi ono što je Božansko i za nas nedokučivo, nedodirljivo, nesaznajmo postalo dio nas i da se mi sa tim Božanskim kroz Hrista sjedinimo jer je On u svojoj Ličnosti na svu vječnost sjedinio božansko I ljudsko. Zato je On Bogočovjek, zato vjerujemo Njegovim nelažnim riječima kojima je govorio i propovijedao na ovoj zemlji, na kojoj i danas do kraja vijeka govori i sabira narod svoj, slovesne ovce svoje pod okrilje svoje”, kazao je Vladika Metodije.
Osvrćući se na rođendan Crkve, Vladika Metodije je kazao da je ovo rođendan i svih nas ponaosob, kao članova Crkve, ističući da je danas precijenjen individualni život naročito u zapadnoj kulturi, gđe je čovjek kao individua obogotvoren, kao da je smisao on sam za sebe i njegovo postojanje.
“ Nikada to nije bilo u našem narodu, nikad se naš narod nije sam veselio, uvijek se kolo igralo, hvatali su se ljudi u kolo i zajedno igrali, žalostili se i tugovali, veselili i Boga proslavljali saborno, jer je jedini naš smisao sabornost. Tako smo skrojeni i stvoreni da saborno živimo u zajednici jedni sa drugima”, kazao je on.
Objašnjavajući riječi Gospoda u današnjem Jevanđelju, da će “ Carstvo Nebesko doći nevidljivo”, Vladika Metodije se pitao kako bi smo ga onda mogli prepoznati, ako je nevidljivo i ako nema geografske odrednice i mjesta, gđe bi smo sa sigurnošću mogli da znati da ćemo ga tu i pronaći, a da ćemo ga otkriti kroz međusobne odnose koji nevidljivo grade to Carstvo.
“Ako oni budu zasnovani na ljubavi, milosti, Jevanđelju, požrtvovanju, na dobroti jedni prema drugima, tu će se stvoriti prostor i atmosfera Carstva Božjega. Ako ti odnosi budu suprostni od onih kako Bog od nas zahtijeva i traži onda će biti Castvo satanino. Dakle, sve je na našim međusobnim odnosima, oni su ti na kojima se gradi ili ovo ili ono carstvo. Zato smo se mi ovđe sabrali, da svi jedni druge druge međusobno zagrlimo, oprostimo ako imamo šta jedni drugima, jer su te stvari male i beznačajne naspram tolime ljubavi i milosti Božje, i tog okeana koji se izliva kroz današnje praznike na cio rod ljudski”, besjedio je Vladika Metodije.
On je čestitao slavu igumanu drevne svetinje ocu Androniku, koji ‘godinama obnavlja ovu svetinju, kamen po kamen, gradeći svoje i spasenji svih onih koji mu pomažu na tom putu. Zahvalio se i freskopiscu Dejanu Jovanoviću iz Novog Sada, koji polako i sa ljubavlju i trudom svojih ruku freskopisao više od polovine hrama.
